Ruske psihološke operacije u Gruziji: višestruka strategija kontrole

 

Psihološke operacije (psihooperacije) su planirane aktivnosti osmišljene da utiču na emocije, motive, razmišljanje i ponašanje pojedinaca, grupa ili društava, kako bi se postigli strateški ciljevi. To se često postiže korištenjem informacija, simbola i akcija. U vojnom i geopolitičkom kontekstu, psihooperacije imaju za cilj da oslabe odlučnost protivnika, izazovu zbunjenost ili oblikuju percepcije kako bi se uskladile sa ciljevima operatera. Za razliku od propagande, koja se prvenstveno fokusira na širenje informacija - često pristrasnih ili obmanjujućih - kako bi oblikovala javno mnjenje putem masovnih medija, psihooperacije obuhvataju širi spektar taktika. Naprimjer, mogu uključivati fizičke akcije, psihološku manipulaciju i ciljane poruke, često sa specifičnom strateškom namjerom. Dok propaganda nastoji uvjeriti putem široko rasprostranjenih narativa, psihooperacije su proračunatije, često prikrivene i mogu uključivati direktne intervencije, poput kretanja trupa ili insceniranih događaja kako bi se stvorili psihološki efekti.

Od rusko-gruzijskog rata 2008. godine, Moskva je koristila sofisticirani niz psiholoških operacija usmjerenih na slabljenje suvereniteta Gruzije, erodiranje društvene otpornosti i jačanje ruske dominacije na Južnom Kavkazu. Ove operacije, često orkestrirane uz učešće ruske vojne obavještajne službe (GRU), iskorištavaju gruzijske historijske traume, geopolitičke ranjivosti i težnje za zapadnom integracijom. Ovaj tekst istražuje tri ključne psihološke operacije koje je Rusija provela u Gruziji od 2013. godine: laganu aneksiju i otmice duž administrativne granične linije (ABL), stalnu prijetnju ratom radi sijanja straha i širenje narativa koji demoraliziraju gruzijsko društvo, istovremeno promovirajući mit o nepobjedivoj Rusiji sa legitimnim pravom na regionalnu dominaciju.

 

 

Jedna od najvidljivijih psiholoških operacija Rusije u Gruziji je strategija "lagane aneksije" duž administrativne granične linije (ABL) koja odvaja Gruziju od regija Južne Osetije i Abhazije, koje je okupirala Rusija. Od 2013. godine, ruske i separatističke snage postepeno su širile administrativnu granicu (ABL) dublje u gruzijsku teritoriju, često pod okriljem noći, pomicanjem graničnih oznaka, postavljanjem bodljikave žice i podizanjem znakova "državne granice". Ovaj proces, poznat kao "borderizacija", rezultirao je gubitkom poljoprivrednog zemljišta, domova i sredstava za život za gruzijske seljake, koji se ponekad probude i iznenada otkriju da su im imanja na okupiranoj teritoriji. Naprimjer, u selu Tamarasheni, južnoosetijske trupe i njihovi ruski saveznici preko noći su pomjerili granične stupove, prisiljavajući poljoprivrednike da beru usjeve pod ultimatumom od 72 sata prije nego što budu protjerani. Za razliku od propagande, koja bi mogla pojačati ove akcije putem medija, ova psihološka akcija se oslanja na fizički čin borderizacije kako bi direktno izazvala strah i bespomoćnost u pogođenim zajednicama.

Psihološki uticaj ove operacije je dubok. Ponavljanim kršenjem teritorijalnog integriteta Gruzije malim, postepenim koracima, Rusija testira otpornost gruzijskog društva i njene vlade. Stalna prijetnja gubitka još zemlje stvara sveprisutni osjećaj nesigurnosti. Seljani koji žive u blizini administrativne granice suočavaju se sa svakodnevnim rizikom od proizvoljnog pritvaranja ili otmice od strane snaga pod kontrolom Rusije, a samo u 2017. godini više od 126 Gruzijaca je ilegalno pritvoreno zbog "ilegalnog prelaska granice". Ova pritvaranja, koja ponekad uključuju maloljetnike ili starije osobe, rijetko istražuju de facto vlasti, što potiče klimu nekažnjivosti koja dodatno demoralizira lokalne zajednice. Namjerna upotreba otmica kao psihološke taktike, a ne puke propagande, cilja na određene zajednice kako bi stvorila direktan psihološki učinak, pojačavajući strah izvan onoga što bi samo medijski narativi mogli postići.

Ova strategija je osmišljena da vremenom iscrpi gruzijski otpor. Do 2013. godine, početno ogorčenje zbog razgraničenja počelo je jenjavati, kako su zajednice postajale sve umornije od neumoljivog pritiska. Nedostatak snažnog međunarodnog odgovora – osim izjava EU i SAD-a – pojačao je ovaj umor, jer Gruzijci doživljavaju njihovu tešku situaciju kao da je globalna zajednica ignorira. Psihološka posljedica je očigledna u stagnaciji sela u blizini administrativne linije razgraničenja (ABL), gdje je ekonomska aktivnost opala, a stanovnici žive u strahu da će se previše udaljiti od kuće. Poruka koju Rusija šalje je jasna: suverenitet Gruzije je krhak, a otpor je uzaludan protiv odlučnog okupatora.

 

 

Od potpune ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, još jedna psihološka operacija je dobila na značaju: namjerno pojačavanje ratne retorike kako bi se Gruzijci zastrašili i pokorili. Traumatična historija Gruzije sa Rusijom, posebno razorni rat iz 2008. godine koji je rezultirao gubitkom 20 posto njene teritorije, čini njeno stanovništvo vrlo podložnim strahu od ponovnog sukoba. Ruski psiholozi iskorištavaju ovu traumu širenjem narativa koji upozoravaju na neizbježan rat ukoliko se Gruzija ne uskladi s interesima Moskve. Ova operacija se intenzivirala 2022. godine, jer su ruske akcije u Ukrajini poslužile kao oštar podsjetnik na spremnost Rusije da upotrijebi vojnu silu protiv navodnih protivnika.

Kremlj je promovirao ideju da će težnja ka članstvu u NATO-u ili EU izazvati Rusiju u još jedan razorni rat. Naprimjer, 2024. godine, političke kampanje u Gruziji su prikazivale bilborde koji su suprotstavljali mirne gruzijske gradove razorenim ukrajinskim, implicirajući da otpor Rusiji riskira sličnu sudbinu. Ova poruka se oslanja na kolektivno sjećanje na rat iz 2008. godine, gdje su ruske snage savladale Gruziju za samo pet dana, raselivši hiljade ljudi i ostavivši trajne ožiljke. Predstavljajući Rusiju kao garanta mira, Kremlj nastoji odvratiti Gruziju od ostvarivanja euroatlantskih težnji. Dok propaganda može širiti ove narative putem medija, psihološka operacija uključuje akcije iz stvarnog svijeta, poput kretanja ruskih trupa u blizini administrativne linije razgraničenja, kako bi pojačala navodnu prijetnju.

Ruska vojna obavještajna služba odigrala je ključnu ulogu u pojačavanju ovih prijetnji. GRU je povezan sa kampanjama dezinformacija, uključujući izjave ruske Službe za vanjsku obavještajnu službu (SVR) koje optužuju Zapad da planira "Majdan u Tbilisiju" kako bi destabilizirali Gruziju.

Ove tvrdnje, širene putem ruskih medija, imaju za cilj posijati strah od haosa izazvanog Zapadom i pozicionirati Rusiju kao stabilizirajuću silu. Psihološki učinak je paraliziranje gruzijskog društva, čineći da usklađivanje sa Moskvom izgleda kao jedini put za izbjegavanje katastrofalnog sukoba.

 

 

Možda najpodmuklija psihološka operacija je ruski napor da demoralizira gruzijsko društvo promovirajući narativ da je otpor besmislen i da je Moskva nepobjediva sila sa legitimnim pravom da dominira Južnim Kavkazom. Ova operacija, koja je dobila na zamahu 2024. godine, nastoji narušiti nacionalni moral Gruzije i potkopati njene demokratske težnje. Predstavljajući Rusiju kao nezaustavljivu silu, Kremlj ima za cilj usaditi osjećaj uzaludnosti, uvjeravajući Gruzijce da će, bez obzira na njihove napore - političke, ekonomske ili vojne - Rusija na kraju pobijediti. Za razliku od propagande, koja se može oslanjati isključivo na medije za širenje ovog narativa, ova psihološka operacija uključuje opipljive akcije poput transfera imovine kako bi se ojačala ruska dominacija.

Ovaj narativ se propagira kombinacijom dezinformacija i ekonomske prisile. Mediji i organizacije u Gruziji koje podržava Rusija, a kojih navodno ima na desetine, šire antizapadne poruke, umanjuju rusku okupaciju gruzijskih teritorija i prikrivaju njenu agresiju. Naprimjer, 2024. godine pojavile su se izjave u kojima se tvrdi da su ruske akcije u Gruziji i Ukrajini bile odbrambeni odgovori na zapadne provokacije. Takvi narativi imaju za cilj prebaciti krivicu sa Moskve i narušiti povjerenje u zapadne institucije.

Mit o nepobjedivosti Rusije dodatno se pojačava simboličnim akcijama, poput prenosa strateških dobara poput Bichvinta Dache u Abhaziji pod rusku kontrolu 2024. godine. Ovaj potez, predstavljen kao legitimno potvrđivanje ruskog uticaja, signalizira Gruzijcima da Moskva može djelovati nekažnjeno na njihovoj teritoriji. Uključenost GRU-a u ove operacije je očigledna u sofisticiranoj koordinaciji propagande, koja često prikazuje Rusiju kao prirodnog hegemona Južnog Kavkaza, ovlaštenog da diktira vanjsku politiku Gruzije.

Ekonomska međuzavisnost je još jedan alat u ovom psihološkom arsenalu. Trgovina Rusije s Gruzijom dostigla je 2,39 milijardi američkih dolara u 2023. godini, što je povećanje od 47 posto u odnosu na 2021. godinu. To je podstaklo zavisnost koja potkopava sposobnost Gruzije da se odupre ruskom uticaju. Kontrolirajući ključne ekonomske poluge, Rusija pojačava percepciju da Gruzija ne može napredovati bez odobrenja Moskve. Ova ekonomska prisila, u kombinaciji s dezinformacijama, stvara demoralizirajuću naraciju: napori Gruzije da se uskladi sa Zapadom osuđeni su na propast, a podložnost Rusiji je neizbježna.

 

 

Ruska vojna obavještajna služba, posebno GRU, odigrala je ključnu ulogu u orkestriranju ovih psiholoških operacija. Stručnost GRU-a u hibridnom ratovanju – kombiniranju dezinformacija, cyber operacija i posredničkih aktivnosti – omogućila je Rusiji da vodi neumoljivu kampanju protiv gruzijske nacionalne svijesti. Od koordinacije napora za uspostavljanje granica do širenja propagande putem različitih kanala, GRU osigurava da se ove operacije izvode precizno i sa maksimalnim psihološkim uticajem. Sam rat iz 2008. bio je preteča ovih taktika, s ruskim snagama koje su uvježbavale operacije na vježbi Kavkaz 2008. i raspoređivale posrednike poput bataljona Vostok kako bi posijale haos.

 

 

Ruske psihološke operacije u Gruziji od 2013. godine predstavljaju proračunati napor da se potkopa suverenitet zemlje i demoralizira njen narod. Lagana aneksija i otmice narušavaju teritorijalnu kontrolu i otpornost društva, prijetnja ratom iskorištava historijske traume kako bi odvratila savezništvo sa Zapadom, a mit o nepobjedivosti Rusije potiče očaj i pokornost. Ove operacije, vođene ruskom vojnom obavještajnom službom, gurnule su Gruziju na raskršće, gdje mora birati između podleganja uticaju Moskve ili prikupljanja međunarodne podrške kako bi očuvala svoje demokratske težnje.