Ruska vojska u blatu korupcije

Zarobljene u Ukrajini, ruske snage bore se sa posljedicama sistemske korupcije.

U prvim danima rata u Ukrajini, učinak Rusije bio je notorno - i neočekivano - ništavan. Ruske trupe su bile spore i neorganizovane i nisu uspjele uspostaviti kontrolu ni nad jednim većim gradom.

Kako bi objasnili ovaj iznenađujući razvoj događaja, stručnjaci su istaknuli da je Kremlj imao pogrešne pretpostavke o spremnosti i sposobnosti Ukrajine da se bori. I dok to može biti istina, postoji još jedan faktor koji je mogao doprinijeti ruskim pogrešnim predratnim procjenama i lošim učincima na terenu - sistemska korupcija u sektoru odbrane i sigurnosti zemlje.

Na operativnom nivou, korupcija u nabavkama za odbranu je, također, vjerovatno ugrozila logistiku, manifestirajući se u tome da vojnici dobijaju neadekvatnu opremu i zalihe na terenu. Loša logistika usporava napredovanje trupa, podriva njihov moral i ometa vojnu efikasnost.

Na početku invazije, postojali su izvještaji koji ukazuju na to da su neki ruski vojnici dobili obroke čiji je rok upotrebe istekao 2015. godine. Većina kompanija odgovornih za osiguranje hrane ruskoj vojsci povezana je sa Jevgenijem Prigožinom — pokroviteljem PMC Wagner, plaćeničke organizacije i sponzora Internet Research Agency, koja je optužena za miješanje u izbore u Sjedinjenim Državama. Prije nekoliko godina, ruski opozicioni lider Aleksej Navaljni optužio je Prigožinove kompanije za formiranje kartela i izigravanje državnog sistema u nadmetanjima za narudžbe za sektor odbrane, dobijajuću ugovore vrijedne nekoliko stotina miliona dolara. Kvalitet hrane i smještaja u ruskoj vojsci je navodno lošiji nego u zatvorima, sa nerazumno malim obrocima, a u nekim prehrambenim proizvodima koje koriste vojnici pronađena je bakterija Escherichia coli.

Postoje i izvještaji da je napredak Rusije u Ukrajini usporen nedostatkom goriva — i to u zemlji bogatoj naftom i plinom. Ali neefikasna kontrola potrošnje goriva u ruskoj vojsci zapravo je postojama mnogo prije invazije na Ukrajinu i stalno stvara

mogućnosti za pronevjeru – zato se gorivo često naziva „drugom valutom“ ruske vojske. Moguće je da je dugogodišnja tradicija korupcije u snabdijevanju gorivom smanjila tempo ruskog napredovanja u Ukrajini.

U međuvremenu, mnoge tehnološke inovacije, uključujući i one koje bi mogle povećati preciznost ruskih udara, nikada se nisu materijalizirale zbog korupcije, pronevjere i prijevare.

U 2020. godini, Transparency International Indeks državnog odbrambenog integriteta utvrdio je da Rusija ima visok rizik od korupcije u sektoru odbrane. Povećana tajnost koja okružuje industriju ograničila je civilni nadzor nad kompanijama koje su bez konkurencije bile uključene u koruptivne poslove sa Ministarstvom odbrane Rusije. Nije iznenađujuće da je većina ruskih odbrambenih kompanija izrazila ili nisku ili vrlo nisku posvećenost antikorupcijskim akcijama i transparentnosti.

Na primjer, 2012. godine, ruska kompanija koja se bavi oružjem dobila je oko 26 miliona dolara za razvoj avionskog sistema za presretanje nestrateških projektila, prema izvještajima lokalne štampe. Ali istraživanje nikada nije pokrenuto, jer je firma potpisala lažne ugovore sa fiktivnim kompanijama, od kojih su neke bile registrovane na adrese javnih toaleta u ruskoj regiji Samara. U odvojenom slučaju iz 2016. godine, druga kompanija koja je bila odgovorna za nabavku radio-navigacijske opreme i sistema za kontrolu visokoprecizne municije, bila je upletena u skandal sa malverzacijama u kojem je njeno rukovodstvo oponašalo aktivnosti istraživanja i razvoja kako bi nezakonito uzeli novac putem lažnih ugovora.

Korupcija u ruskoj odbrani nije ograničena samo na vojno-industrijski kompleks. Prodire i na politički nivo, vjerovatno mijenjajući strukturu poticaja za najviše sigurnosne zvaničnike ruskog predsjednika Vladimira Putina. Nedavne istrage pokazuju da najviši zvaničnici ruskog Ministarstva odbrane posjeduju imovinu koja znatno nadmašuje njihove prihode, što ukazuje na moguću umiješanost u koruptivne poslove.

Održavanje luksuznog načina života destimulira vrhunske službenike sigurnosti da daju stručne savjete koji bi mogli razočarati autokratu i koštati ih pristupa korupcijskim mrežama. U slučaju Ukrajine, to bi značilo rizik od izvještavanja Putina da će se zemlja na koju je želio izvršiti invaziju boriti, da se civili ne raduju pridruživanju "ruskom svijetu" i da će vjerovatno dočekati vojnike Molotovljevim

koktelima, umjesto kruha i soli, prema lokalnoj tradiciji. Na ovaj način, korumpirana lojalnost Putinovih najviših zvaničnika mogla bi se vratiti i doprinijeti neuspjehu obavještajnih službi i pogrešnim procjenama rizika u Ukrajini.

Naravno, korupcija u ruskom sektoru sigurnosti ne predodređuje ishod rata. Rusija i dalje ima velike mogućnosti i brojne trupe koje treba baciti u borbu. Ali kakvu god dobit vojska mogla ostvariti, učinit će to dok se bore sa izazovima uzrokovanim raširenom korupcijom, od pogrešne procjene rizika na vrhu do vojnih obroka sa isteklim rokom upotrebe na terenu.