Putinovi najveći strahovi
Očekivanja u Rusiji u vezi sa planiranim sastankom ruskog predsjednika Vladimira Putina i američkog predsjednika Donalda Trumpa u Budimpešti su porasla. Moskovska berza je zabilježila snažan rast, a čak su i žestoki nacionalisti počeli nagađati o izgledima za mirovni sporazum koji bi zapečatio poraz Ukrajine.
Trumpova odluka da otkaže samit, opisujući ga kao "gubitak vremena", i da uvede nove sankcije Rusiji, bila je izuzetno šokantna za mnoge u Moskvi. Vodeći komentatori koji su bili željni pohvaliti Trumpovu spremnost da sasluša Putinovu dugu tiradu sa ruskim pritužbama i beznačajnosti Ukrajine sada se pozivaju na nepredvidljiv karakter donošenja odluka u Washingtonu. Ruski komentatori pripisuju zaokret u američkoj politici zlonamjernom uticaju ratobornih Evropljana, ali rijetko spominju nespojive stavove - Trumpovu jasno izraženu želju za prekidom vatre i Putinovo eksplicitno odbijanja bilo kakvog prekida u borbenim operacijama.
Nagli prekid dijaloga na visokom nivou neugodno je iznenadio Putina. Nadao se da će ojačati pozitivan zamah iz telefonskog razgovora s Trumpom o direktnom susretu u Budimpešti, prijateljski nastrojenoj prema Rusiji. Nastojao je umanjiti učinak Trumpove odluke i bio je oprezan da ne omalovažava nove sankcije, već je umjesto toga tvrdio da će one imati ograničen uticaj na ekonomsku situaciju Rusije. Također je poslao generalnog direktora Ruskog fonda za direktna ulaganja (RDIF), Kirila Dmitrijeva, u Washington, D.C., za kojeg Putin vjerovatno očekuje da će imati bolji odnos sa specijalnim izaslanikom SAD-a Steveom Witkoffom nego što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov imao sa državnim sekretarom SAD-a Marcom Rubiom. Dmitrijev je objavio želju Rusije da zaključi takozvanu "specijalnu vojnu operaciju", ali ekonomski podsticaj koji je pokušao izmisliti ne prevazilazi prepreku ruskog kontinuiranog odbijanja primirja.
Trump je odlučio da prvi set sankcija usmjeri na dva ruska energetska velikana - Rosnjeft i Lukoil, i njihove podružnice. Ruski komentatori pokušavaju kamuflirati štetu upozoravajući na neizbježan skok cijena nafte i značajne posljedice za američku ekonomiju. Međutim, najznačajniji efekat je potencijalno značajan pad ruskih izvoznih prihoda, jer bi posrednici koji preuzimaju rizike poslovanja sa "flotom u sjeni" ruskih tankera mogli tražiti veće popuste. Tržišna vrijednost Rosnjefta i Lukoila je naglo pala, jer će nove sankcije povećati njihove gubitke od kontinuiranih napada ukrajinskih dronova na rafinerije u Rusiji i od misterioznih požara u rafinerijama u Mađarskoj i Rumuniji koje još uvijek prerađuju rusku naftu. Turska je značajno smanjila uvoz ruske nafte i dizela, a indijske kompanije trenutno revidiraju svoje kalkulacije troškova i koristi, kao i procjene rizika vezane za donedavno profitabilne kupovine, posebno od Rosnjefta, koji posjeduje 49 posto udjela u rafineriji Nayara.
Trump planira razgovarati o izvozu ruske nafte sa mnogim azijskim uvoznicima tokom putovanja u Maleziju, Japan i Južnu Koreju, a posebno tokom dugo očekivanog sastanka sa generalnim sekretarom Komunističke partije Kine Xi Jinpingom. Uprkos svim političkim razgovorima o okretanju prema Aziji, Rusiju će predstavljati nižerangirani zvaničnici na samitima Asocijacije zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) u Kuala Lumpuru, Malezija, i Foruma za azijsko-pacifičku ekonomsku saradnju (APEC) u Seulu, Južna Koreja. Pažnja Moskve ostaje usmjerena na sukob s Evropom. 19. paket sankcija koje je odobrila Evropska unija - u kombinaciji sa novim američkim sankcijama - zabrinjava Moskvu, čak iako ih Dmitriev pokušava odbaciti kao puki pokušaj potkopavanja dijaloga između Rusije i SAD-a. Odgađanje odluke EU o korištenju zamrznute finansijske imovine Ruske centralne banke za finansiranje programa podrške Ukrajini ismijano je kao dokaz dubokog neslaganja u neprijateljskom taboru.
Izgledi za porast isporuka oružja Ukrajini, plaćeni zamrznutom ruskom imovinom, i dalje su uznemirujući za mnoge ruske komentatore. Posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Švedskoj 22. oktobra obilježena je sporazumom o isporuci borbenih aviona F-16 i nekoliko Mirage 2000-5F, te čak 100 (a možda čak i 150) borbenih aviona SAAB JAS-39 Gripen-E ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu, koje upravlja različitim platformama, te razgovorima o privremenoj raspodjeli zamrznute imovine.
Glavne vojne zabrinutosti Rusije odnose se na ukrajinske napade raketama dugog dometa. Ukrajina nastavlja povećavati efikasnost ovih raketa, što je pokazao nedavni pogodak u vojnu fabriku u Brjansku raketom Storm Shadow 21. oktobra. Putin možda pretpostavlja da je pitanje američke isporuke raketa BGM-109 Tomahawk odgođeno uporedo sa samitom u Budimpešti, ali je ipak smatrao potrebnim da tvrdi da će odgovor na raketne napade biti zapanjujući. Tokom posjete vojnom komandnom centru u Moskvi 26. oktobra, objavio je da je krstareća raketa Burevestnik na nuklearni pogon - koja je prošla nekoliko neuspjelih testova - spremna za raspoređivanje. Ova nova vježba nuklearnog rješavanja problema, od koje se Putin suzdržavao oko pola godine, ukazuje na to da njegove nade za uspostavljanje ličnog odnosa sa Trumpom tonu. Možda i dalje traži prilike da iskoristi napetosti u odnosima SAD-a i Evrope, ali intenzitet komunikacije između Washingtona i glavnih evropskih prijestolnica je toliko visok da se ruske diplomatske intrige i "hibridne" operacije stalno i efikasno suzbijaju. Sumnja da Zelenski može da ga nadmudri vjerovatno je posebno iritantna za ruskog autokratu. Izgleda kao da Putinu nije važno što je Burevestnik stari sovjetski dizajn, odbačen kao neefikasan, i što ima još manje vojnog smisla od rakete srednjeg dometa Orešnik lansirane prošlog novembra. Vjerovatno se
nada da će ponovo privući Trumpovu prioritetnu pažnju, a nuklearno oružje mu je diplomatsko sredstvo u krajnjoj nuždi.