Putinov ćorsokak

Hoće li Putin moći priuštiti mobilizaciju sa ekonomske tačke gledišta? Nije pitanje novca – on ga ima. Ipak, ekonomija je najranjivija tačka Ruske Federacije.

Čini se da je ruska invazija zastala.
Ukrajinske snage uspjele su zaustaviti Putinove trupe u oblasti Harkov. Ruska vojska je, također, zaglavljena u Donjeckoj oblasti. Ako i ima pomaka, oni su minimalni.
Moguće je, naravno, da Kremlj smišlja nešto drugo. U svakom slučaju, gubici u materijalu i ljudstvu su ogromni – ruska komanda je historijski navikla da ne štedi resurse. Ispostavilo se, međutim, da žene nisu rađale dovoljno novih muškaraca, a fabrike nisu uspjevale proizvesti i popraviti potreban broj tenkova i oklopnih transportera (o tome je Ekonomist opširnije pisao).
U međuvremenu, Valerij Zalužni, novi ambasador Ukrajine u Londonu, procjenjuje da uskoro ni Ukrajina ni Rusija neće moći nabaviti tehnologiju koja bi bila odlučujuća u ratu koji je u toku. 
„To znači da bi jedino rešenje moglo biti povećanje ljudstva angažiranog u vojnim aktivnostima“, predlaže Zalužni.
Više od dvije godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, malo je ljudi ostalo u Ruskoj Federaciji koji su spremni dobrovoljno umrijeti u Ukrajini za plaću. U jednom regionu, Tatarstanu, vlasti nude 100.000 rubalja onome ko može ubijediti bilo koga da potpiše ugovor sa Ministarstvom odbrane Rusije. U Jaroslavskoj oblasti su uradili isto. Regioni RF mame ljude na rat, obećavajući sve vrste plaćanja onima koji potpišu ugovore. Ipak, postoji konstantan nedostatak muškaraca, ranjeni vojnici koji se nisu potpuno oporavili vraćaju se u borbu.
Priliv vojnika po ugovoru teško da je dovoljan da nadoknadi gubitke. Indikacije su da do jeseni, Putin će se suočiti s potrebom da izvrši novu mobilizaciju ako želi nastaviti svoj rat i razmišljati o velikoj ofanzivi. Nema političkih prepreka za takav potez, može se pozvati na dekret izdat u prvoj fazi u septembru 2022. godine. Ako bude potrebno, potpuno podređena Duma i Vijeće Federacije će sve odobriti. Protesti su malo verovatni, protivnici se ili boje ili su otišli, samo usamljeni pojedinci govore javno.
Postavlja se pitanje, međutim, hoće li Putin moći priuštiti mobilizaciju sa ekonomske tačke gledišta? Nije u pitanju novac – on ga još uvijek ima – a ako to nije dovoljno, smanjit će izdatke za medicinske potrebe ili obrazovanje. Ipak, ekonomija je najranjivija tačka Ruske Federacije. A nova mobilizacija bi to mogla ozbiljno potkopati, jer je nedostatak radne snage ono što sada brine Putinove ekonomiste. Prema podacima Banke Rusije, tri četvrtine preduzeća u zemlji suočava se sa tim problemom.
Slanje regruta u rat, emigracija onih koji su se tome protivili ili koji ne žele umrijeti za Putina (prema proračunima The Bella, nakon februara 2022. godine najmanje 660.000 ljudi je napustilo RF i nije se vratilo), istovremeno borba sa migrantima – znači da nedostatak radnika u Rusiji već postaje kritičan. To bi se moglo nadoknaditi povećanjem produktivnosti rada, ali to otežava tehnološko zaostajanje. Blokirana sankcijama kada su u pitanju svjetske tehnologije, Rusija će doživjeti daljnju degradaciju.
 Režim, dakle, funkcionira po jednostavnoj metodi prisiljavanja raspoloživih radnika na prekomjerni rad. Odnosno, ugrožavaju sigurnost na radu. A onda će reći da je to bila sabotaža. Naprimjer, Aeroflot je krajem juna otkazao više od 300 letova zbog nedolaska na posao stjuardesa koje rade "na granici svojih mogućnosti", kako je pisao kanal Aviatorshchina. Druga opcija je dovođenje novih radnika iz Afrike. Prema statistikama konsultantske agencije RBK, ovi radnici dolaze prvenstveno iz Kenije, Zimbabvea, Kameruna i Zambije.
Manjak radnika doveo je do naglog rasta plaća. Posljedica je rast potražnje potrošača i skok cijena zbog nemogućnosti njenog zadovoljenja. Rusi ne mogu nadoknaditi manjak proizvodnje povećanjem uvoza zbog sankcija. Inače je ova roba veoma skupa. Postepeno ukidanje uvoza, također, nije rješenje. To rezultira rastom inflacije, a Putinovi ekonomisti i finansijski stručnjaci već dugo se ne mogu uspješno  nositi sa njom.
Pooštravanje monetarne politike, kao što je povećanje osnovne kamatne stope, osnovno je sredstvo za borbu protiv inflacije. U Rusiji, međutim, to više ne funkcionira. U periodu od 2023. do 2024. godine, Banka Rusije je šest puta podigla osnovnu stopu, a sada je porasla sa 7,5 na 18 posto. Ali inflacija ne jenjava. Štaviše, cijena benzina je porasla, što može uzrokovati rast cijena mnogih drugih dobara. To znači da ukrajinski udari dronovima na ruske rafinerije nafte imaju veliki uticaj i veoma su efikasni.
Iako privreda RF i dalje raste, to se dešava na račun povećanja budžetskih rashoda i enormnih državnih ugovora, odnosno servisiranja Putinovog rata. Stoga su potrebne nove sankcije koje bi spriječile korištenje flote u sjeni, koja omogućava Rusiji da nastavi zarađivati od izvoza nafte.
U svakom slučaju, iscrpljene su praktično sve mogućnosti za rast ruske privrede. Kako je priznao German Gref, jedan od Putinovih finansijskih stručnjaka, stepen iskorištenosti kapaciteta fabrika dostigao je 84 posto, što je istorijski maksimum. To znači da praktično više nema slobodnog prostora, opreme ili raspoložive radne snage.
Prema tome, Putin će prema jeseni morati birati rat i mobilizaciju ili ekonomiju. Odluka bi u normalnoj državi bila očigledna. U slučaju Rusije i Putina, međutim, zdrav razum ne važi. Uništili bi sve da ubiju stanovnike susjedne zemlje. Ali moraju shvatiti da će posljedice biti katastrofalne. Glavni alat ovdje su sankcije. Bez obzira šta ruske vlasti kažu, sankcije funkcioniraju, a to se svakim danom sve više oseća u Rusiji. Međutim, još uvijek nema dovoljno sankcija. Stoga je važno odmah preduzeti mjere koje će Putinu otežati mobilizaciju I onemogućiti da nadoknadi gubitke u opremi.