Prekretnica za Rusiju: mogu li rat i recesija slomiti Putinov režim do 2026. godine?

 

 

Od aneksije Krima 2014. godine, ruska ekonomija je doživjela duboke šokove koji su započeli primjenom zapadnih sankcija i seizmičkim padom globalnih cijena nafte. Ekonomija je pala u recesiju i, uprkos privremenom oporavku, dodatno se urušila obnovljenom, potpunom invazijom na Ukrajinu 2022. godine.

Početak potpune ruske invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. godine izazvao je intenzivnu ekonomsku kontrakciju, pri čemu se ruski BDP smanjio na 2,1 posto u 2022. godini, što je dovelo do toga da Vijeće Evropske unije predviđa stagnaciju ruske ekonomije, pa čak i daljnji pad u narednim godinama – što se i dogodilo.

U međuvremenu, primarna makroekonomska rezerva Rusije, Nacionalni fond bogatstva (NWF), se iscrpljuje. Likvidna imovina – imovina koja se obično izdvaja za upravljanje krizama – trenutno iznosi samo 1,5 posto BDP-a. Ruske kapitalne rezerve se iscrpljuju, a mnoga preostala imovina preuzima oblik zlata ili kineskog juana, koje je teže rasporediti u vrijeme krize.

Uprkos naporima za jačanje ekonomije, kao što su makroprudencijalne reforme i kapitalne regulacije – pritisak i dalje postoji. Početkom 2025. godine, inflacija je dostigla 10 posto. Rublja je znatno ojačala, sa vrijednošću više od 78 rublji za dolar u maju 2025. To znači da je vrijednost rublje porasla za više od 40 posto u odnosu na američki dolar. Nagli porast odražava političku izolaciju i smanjenu potražnju za stranom valutom – a ne stvarnu snagu.

Kako rublja jača, ruski izvoz postaje manje konkurentan, što je dovelo do još jedne uočljive ekonomske kontrakcije u prerađivačkoj industriji. Stope nezaposlenosti su značajne, jer fabrike otpuštaju osoblje najbržim tempom od aprila 2022. godine.

Rusko tržište rada se urušava. Procjenjuje se da je od 2022. godine više od dva miliona migranata pobjeglo iz Rusije zbog obnovljene invazije na Ukrajinu, a više od 640.000 vojnika radno sposobnih poslano je na front do sredine maja 2025. godine. Neki sektori imaju brojna upražnjena radna mjesta, ali nisu uspjeli pronaći kvalificirano osoblje. Ekonomistica Jekaterina Kravčeko je ovo nazvala „savršenom olujom“.

Moskva se i dalje oslanja na načine kvazi-budžetiranja [strategije finansiranja koje se ne odnose na državne budžete – često se koriste za finansiranje budžetskih deficita]. Iako, čak i ova strategija gubi na efikasnosti. U 2025. godini, ruski izdaci za odbranu dostigli su zapanjujućih 15,5 biliona rublji (približno 13,4 biliona funti). Ovo je najveći odbrambeni budžet koji je Rusija imala od pada Sovjetskog Saveza – i to je uzrokovalo udvostručavanje deficita na 1,7 posto BDP-a, nakon što je povećan za 3,4 posto od 2024. godine.

 

 

Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu pretpostavljajući da će ostvariti brzu pobjedu. Nije uspjela. Sada, tri godine kasnije, gubi trupe i opremu brže nego što se može oporaviti.

Od samog početka, rat je otkrio duboko ukorijenjene nedostatke u ruskoj strukturi vojnog planiranja. Logistika je bila zanemarena. Napredujućim trupama je ponestalo opreme i hrane, linije snabdijevanja nisu bile osigurane, a vojnici su bili ostavljeni da sami traže zalihe. Strategija snabdijevanja Kremlja sa četiri stuba – prekoračenje, konsolidacija, prilagođavanje i trenutno iscrpljivanje – nije uspjela riješiti primarni problem: nemogućnost Rusije da snabdijeva dugotrajni sukob na više linija.

Ukrajina se prilagodila sukobu sa većim uspjehom i brzinom. Rakete dugog dometa koje je lansirala Ukrajina uništile su ruska skladišta snabdijevanja i transportne rute. Moskva žuri da preispita svoju logistiku prije nego što Ukrajina i njeni saveznici potpuno unište rusku vojsku.

Ruski gubici su bili značajni. Analitičari su predvidjeli da bi Rusija mogla izgubiti više od milion vojnika do kraja ove godine – ako to već nije učinila. Vojna strategija države podsjeća na staljinistički pristup kvantiteta nad kvalitetom, što je rezultiralo time da slabo obučeni regruti uzimaju oružje zajedno sa profesionalnim vojnicima – slično onome što se događalo tokom sovjetskog perioda.

U pokušaju da se suprotstavi takvim neuspjesima, Rusija je radila na jačanju svojih vojno-tehnoloških odnosa s Kinom. Iako je Kina Rusiji isporučila razne kritične tehnologije kao što su poluprovodnici, tehnologije dvojne namjene i mikročipovi, unutar Kremlja postoji zabrinutost da Kina potencijalno koristi i zloupotrebljava ruske obavještajne strukture – što predstavlja prilično neravnopravan kompromis.

Ruska vojska je maksimalističke prirode. Daje prioritet broju nad preciznošću i znatno ulaže u nove tehnologije. Brza pojava ratovanja dronovima i integracija sistema zasnovanih na vještačkoj inteligenciji na bojnom polju promijenila je karakter rusko-ukrajinskog rata. Trenutno je Rusija u procesu terenskog testiranja dronova MS001. To su napredni dronovi koji mogu autonomno napadati ciljeve i zaobići konvencionalnu protivvazdušnu odbranu.

Međutim, brzina kojom Rusija napreduje u tehnološkom području je nestabilna. Dok neke tehnologije poput MS001 posjeduju značajne destruktivne sposobnosti, druge su se pokazale nepouzdanim i neefikasnim. Naglasak koji se stavlja na vještačku inteligenciju i dronove je prećutno priznanje ruske nesposobnosti da reformira svoje konvencionalne snage i postigne paritet sa Zapadom.

Putinovi ciljevi ostaju nejasni. Započeo je obnovljenu invaziju tvrdeći da denacifikuje Ukrajinu. Trenutno se čini da se ciljevi odnose na teritorijalnu kontrolu, iscrpljivanje zapadnih zaliha i ponovno uspostavljanje ruskog imperijalizma. Nejasna strategija pogoršava disfunkciju.

Carl von Clausewitz upozorio je da rat koji nema jasnu političku svrhu i operativnu efikasnost vodi u katastrofu. Rusija potvrđuje njegovu tvrdnju.

 

 

Ako se trenutni trendovi održe, 2026. godina bi mogla dovesti do kolapsa Putinovog režima.

Očekuje se da će likvidna sredstva NWF-a biti iscrpljena do sredine 2026. godine, izdaci za odbranu su na rekordno visokom nivou, inflacija nastavlja rasti, a industrijska kontrakcija se intenzivira. Energetski sektor – nekada temelj ruske ekonomske i političke strukture – podvrgnut je zapadnim sankcijama, smanjuju se prihodi i  njegova važnost.

Izdaci za odbranu apsorbiraju budžete drugih sektora. Istraživanje i razvoj postaju sve više militarizirani, gušeći opću ekonomsku modernizaciju. Domaći dugovi vrtoglavo rastu. Finansijske institucije su gurnute do svojih granica.

Na fizičkom bojnom polju, Rusija iscrpljuje resurse i osoblje. Nedostatak opskrbe mogao bi dostići odlučujući nivo do kraja godine. S druge strane, Ukrajina postaje sve jača i jača.

Ukrajinska tehnološka prednost ojačana je uključivanjem naprednih dronova i umjetne inteligencije. Baykar, turska odbrambena kompanija poznata po svojim dronovima Bayraktar, započela je izgradnju fabrike u blizini Kijeva, a proizvodnja dronova trebala bi početi kasnije ove godine. Očekuje se da će fabrika u Kijevu proizvoditi približno 120 borbenih dronova godišnje i zapošljavati 500 ukrajinskih radnika – što predstavlja primjer odbrambene saradnje između Ukrajine i njenih međunarodnih partnera.

Evropa pobjeđuje na duge staze, s obzirom na to da EU planira zaustaviti sav uvoz ruskog plina do 2027. godine, a uspostavljanje nove Strategije odbrambene industrije jača Evropsku odbrambenu tehnološku i industrijsku bazu (EDTIB) – što pomaže dugoročnim ratnim naporima Ukrajine.

Rusija, nasuprot tome, troši kapital, živote i odnose tempom koji se ne može održati.

 

 

Ako se fiskalna iscrpljenost Rusije nastavi intenzivirati i vojska potpuno propadne, Ukrajina se mora pripremiti i za opasnost i za priliku.

Historija pokazuje da oslabljene države imaju tendenciju da djeluju nepredvidljivije i oštrije. Rusija bi mogla slijediti ovaj obrazac, signalizirajući daljnje odstupanje od konvencionalnog ratovanja prema kontinuiranom, žestokom sistemskom uništavanju civilne infrastrukture – ili čak pokušajima proširenja operacija izvan Ukrajine. To bi rezultiralo ubrzanim iscrpljivanjem resursa Rusije, dajući Ukrajini prednost i priliku da povrati svoja privremeno okupirana područja.

Vakuum moći, regionalna nestabilnost ili unutrašnji nemiri mogli bi dovesti do toga da Rusija postane sve nepredvidljivija. Međutim, uz snažnu podršku Zapada i kontinuiranu domišljatost i odlučnost – Ukrajina je u dobroj poziciji da preokrene situaciju.

Sljedećih 12 do 18 mjeseci su ključni. Ako Ukrajina nastavi da se brani dok Rusija iskrvari, težište sukoba bi se zapravo moglo trajno pomjeriti u korist Ukrajine.

2026. godina neće biti samo godina u kojoj Ukrajina odolijeva ruskoj agresiji. Ukrajina bi se mogla naći u idealnoj poziciji da postane vodeća regionalna sila, s ubrzanim usponom u EU i ponovnim postavljanjem temelja za blagostanje i rast.

2026. godina možda neće biti samo prekretnica za Putinov režim – mogla bi biti prekretnica za prosperitetnu i suverenu budućnost Ukrajine.