Kap koja je prelila čašu za Donbas. Rusija je dovela regiju do humanitarne katastrofe

U 12. godini okupacije, dio teritorije Donjecke oblasti, pod kontrolom Ruske Federacije i njenih satelita, suočio se s izazovom izuzetno ozbiljnih razmjera. To je nedostatak vode: nema je dovoljno ni za kuhanje ni za osnovne higijenske potrebe. Prije svega, stanovnici okupiranog Donjecka akutno osjećaju ovaj problem. Njihov život sada je postao sličan scenama iz sovjetskih filmova o vremenu Drugog svjetskog rata. Konkretno, u Donjecku i Mariupolju, centralizirano vodosnabdijevanje je ili potpuno obustavljeno ili se vrši po rasporedu. Ljudi su prisiljeni tražiti alternativne izvore vode.

Iz dana u dan, lokalni telegram kanali govore istu stvar: u tom i tom dvorištu u Donjecku isporučeno je toliko i toliko vode za piće, ali nije bilo dovoljno za sve. Paralelno s tim, šire se informacije o brdima smeća na ulicama okupiranog regionalnog centra. Takav kolaps sada prisiljava čak i najvatrenije Putinove pristalice da govore istinu.

„Neorganiziranost i nered odgovornih izazivaju opravdano negodovanje među stanovništvom. To su ozbiljna pitanja koja se prepuštaju hirovima nemarnih i nesposobnih zvaničnika“, dijagnosticira novinarka-propagandistkinja Anastasija Kaševarova.

„Ono što se sada dešava u Donjeckoj oblasti je početak kraja. Slijede Luganska oblast i Zaporižje, jer se i u  Luganskoj oblasti dešava i vodena katastrofa. U Seversko-Donjecku, Lisičansku i Rubižnju gotovo da i nema vode. I bit će samo gore“, daje sumornu prognozu volonter i bivši predsjednik mariupoljske televizije Mikola Osičenko, s kojim je Glavcom razgovarao.

Glavcom je istraživao kako je Rusija dovela okupirani dio Donbasa do takvog stanja i do čega bi mogla dovesti kriza sa vodom.

Problem sa vodom: reakcija naroda i okupacijskih vlasti

Problem sa vodosnabdijevanjem u privremeno okupiranim gradovima Donbasa, posebno Donjecku i Mariupolju, pogoršao se nakon 2022. godine. Granatiranje je dovelo do oštećenja ključnih infrastrukturnih objekata, posebno kanala Severski Donjec-Donbas. Lokalni ekolozi potvrđuju: ovaj kanal je osnova za vodosnabdijevanje Donjecke i djelimično Luganske oblasti. Snabdijeva vodom Kostantinivku, Kramatorsk, Slavjansk, Avdijivku, Pokrovsk, Selidove, Majorsk, Toreck. Bez nje, Horlivka i dijelom Donjeck ostat će bez pitke vode.

 

Trenutno, prema riječima Olega Careva, bivšeg narodnog poslanika iz Partije regiona i kolaboracioniste koji je u odsustvu osuđen u Ukrajini, situacija je dostigla kritičnu tačku: voda u Donjecku i Makijevki se isporučuje samo jednom u tri dana. U nekim gradovima - jednom u dva. Međutim, čak se ni ovaj raspored često ne poštuje, a ako se voda pojavi, ona je prljava, tehnička i nije za piće.

Naprimjer, u okupiranoj Makijevki, ljudi smišljaju vlastite načine za skladištenje vode: jedan muškarac snimio se kako skuplja vodu iz klima uređaja, kap po kap, u kantu.

U videu objavljenom na kanalu proruske propagandistice Tetjane Montjan (u Ukrajini je optužena za niz zločina, uključujući i kolaboraciju), žena iz Donjecka zove dispečera preduzeća Donbas Water i žali se na sistematske prekide u centralizovanom vodosnabdijevanju. S druge strane telefona, savjetovano joj je... da prati vodosnabdijevanje. U nekim okupiranim gradovima Donjecke oblasti, raspored ovih događaja je javno objavljen.

Na internetu, stanovnici teritorija koje je okupirala Rusija žale se na situaciju.  

U nekim područjima, ako se voda pojavi u slavinama, onda teče u tankom mlazu, najčešće samo u podrumima ili na donjim spratovima. Na gornjim spratovima voda je neviđeni luksuz.

Očaj i razočaranje postepeno obuzimaju, čak i one koji su ranije čvrsto podržavali "ruski svijet". Marina Harkova, propagandistica takozvane "DNR", priznala je da ljudi masovno napuštaju okupirani Donjeck. Razlog nije samo nedostatak vode, već i opći pad uvjeta života: komunalni sistem se raspada, smeće se ne odvozi, trune na otvorenom u ljetnim vrućinama.

Ljudi ne vide perspektive ni budućnost za svoju djecu, a grad, koji je nekada bio ponos regije, pretvara se u okruženje nepogodno za život.

Prosto je nemoguće sakriti humanitarnu katastrofu. Video apel djece iz Donjecka proširio se internetom, u kojem diktatora Putina nazivaju "ujakom Vovom" i mole da im se podari "čudo" u obliku vode. Dijeli se i video u kojem stanovnici Donjecka radosno aplaudiraju kamionu s vodom.

Kako se ponašaju okupacijske vlasti?

Vođa takozvane "DNR" Denis Pušilin izjavio je da će se robotski dijagnostički sistemi koristiti za smanjenje curenja u sistemu vodosnabdijevanja. Prema njegovim riječima, to će smanjiti gubitke vode i do 30 posto. Međutim, obećanja marioneta Kremlja o implementaciji "inovativnih rješenja" ne odgovaraju stvarnom stanju stvari.

Osim toga, Pušilin je izvijestio da se navodno ubrzava izgradnja novih sistema vodosnabdijevanja za pumpanje vode iz rezervoara Pavlopil i Vuglehirsk. Okupacijske vlasti obećavaju da će isporučiti potrebnu opremu i materijale iz ruskih fabrika. Međutim, kao i kod mnogih drugih infrastrukturnih obećanja okupacijske administracije, nije vidljiv napredak.

Također u julu, ruski ministar građevinarstva Irek Faizullin posjetio je teritoriju okupirane Donjecke oblasti. Pušilin ga je odveo do lokalnih rezervoara i razgovarao o čišćenju korita rijeka. Istovremeno, bilo je riječi o povećanju kapaciteta vodovoda Don-Donbas.

Još jedna inicijativa je potraga za podzemnim izvorima vode. Prema okupacionim vlastima, stručnjaci su završili radove na vodozahvatima Ševčenkivski i Kipuča Krinica. Izmjerili su i izračunali koliko vode se može uzeti iz bunara. Obećavaju da će na taj način osigurati vodu za neka područja Donjecke oblasti u godinama koje dolaze.

U međuvremenu, Rusi pokušavaju transportovati pitku vodu cisternama. Prema administraciji, iz Moskve je stiglo 75 cisterni i 50 timova za popravku. Još 13 cisterni stiglo je u Makijevku iz Moskovske oblasti. Osim toga, na cijeloj teritoriji je postavljeno više od 550 kontejnera iz kojih ljudi mogu zahvatiti vodu.

Okupacione vlasti priznaju da je stanje vodosnabdijevanja zaista žalosno. "DNR" traži dodatnu pomoć: Pušilin je apelovao na Kalinjingradsku oblast da osigura još više cisterni za prevoz vode.

Stručnjak: "Ovo je početak kraja"

Glavcom je zamolio volontera, javnu ličnost i bivšeg direktora Mariupoljske televizije Mikolu Osičanka da prokomentira situaciju sa vodosnabdijevanjem na privremeno okupiranim teritorijama. On je više puta izvještavao o problemima kritične infrastrukture i ima iskustva života pod okupacijom.

Osičanko smatra da je nestašica vode na okupiranim teritorijama direktna posljedica okupacije ukrajinskog Donbasa, kao i dugotrajnog ignoriranja problema od strane ruskih vlasti.

Osičanko objašnjava: nakon potpune ruske invazije 2022. godine, centralni sistem vodosnabdijevanja Siverski Donjec-Donbas, koji je snabdijevao većinu gradova Donjecke oblasti vodom, stavljen je van upotrebe. „Uništen je tokom borbi, uništene su crpne stanice, brane i postrojenja za filtriranje. Postalo je nemoguće snabdijevanje vodom“, detaljno objašnjava stručnjak.

Ukrajinska strana je više puta pokušavala obnoviti vodosnabdijevanje, ali su postrojenja ponovo granatirana. Umjesto da popravi uništenu infrastrukturu, ruska okupaciona administracija počela je pokušavati sa preusmjeravanjem vode iz drugih izvora - lokalnih rezervoara i podzemnih bunara. Ali to nije dugo trajalo.  

„Ono što sada koriste su hitni izvori koji nisu dizajnirani za dugoročno snabdijevanje. Iscrpljuju se. Rezerve će trajati nekoliko mjeseci, najviše godinu dana“, kaže stručnjak.

Prema Osičenku, ruski vodovod Don-Donbas, koji je trebao riješiti problem, samo je djelimično operativan i osigurava manje od trećine potreba regije. Dio budžeta za njegovu izgradnju je ukraden, a zvaničnik koji je vodio projekat, zamjenik ministra odbrane Timur Ivanov, trenutno je pod istragom.

Ljudi na okupiranim teritorijama su razočarani. Čak ni oni koji su podržavali „ruski svijet“ više ne vide ni naznaku „svijetle budućnosti“. Osičenko naglašava da je situacija s vodom postala kap koja je prelila čašu. Problemi s infrastrukturom, nedostatak perspektive i stalne laži prisiljavaju ljude da napuste regiju. Također skreće pažnju na činjenicu da lokalno stanovništvo sve više povezuje probleme s vodosnabdijevanjem s postupcima samoproglašenih vlasti. Prema riječima stručnjaka, vođa „DNR-a“ Denis Pušilin postao je glavna meta javnog negodovanja.

„On razumije da ga se jednostavno može eliminirati u bilo kojem trenutku. A sada su sva negativna osjećanja ljudi usmjerena na njega“, kaže Osičenko. „Optužuju ga, posebno, za nedostatak vode, iako su police trgovina doslovno prepune flaširane vode. Ima je više nego dovoljno – ako imate novca, možete kupiti vodu, pa čak i oprati se“.

Prema riječima stručnjaka, u regiji postoji mišljenje da fabrike koje proizvode flaširanu vodu pripadaju Pušilinu.  

„Mještani kažu da su od jedva funkcionalnog vodovoda Don-Donbas napravljene odvojene grane posebno za ove fabrike. To jest, voda se prvenstveno usmjerava tamo“, napominje Osičenko.

Da, Rusija je poslala 75 cisterni s vodom u Donjeck, ali to je, prema Osičenku, samo „pretenciozna predstava“: milionsko stanovništvo Donbasa ima manje od litre vode po osobi dnevno. I nije jasno gdje će ove cisterne s vodom prikupljati vodu, jer praktično nema više izvora.

„Ono što se sada dešava u Donjeckoj oblasti je početak kraja. Lugansk i Zaporožje će slijediti, jer je i u Luganskoj oblasti također katastrofa sa vodosnabdijevanjem. U Seversko- Donjecku, Lisičansku, Rubižnju gotovo da i nema vode. I bit će samo gore“, objašnjava Osičenko.

Stručnjak kaže da je nestašica vode direktno povezana s energetskim problemima: „Ako nema struje, pumpe neće raditi – neće biti vode. Prošli smo kroz ovo u Mariupolju još u martu 2022. Bombardovali su trafostanice – i to je to: nema vode, nema kanalizacije, nema grijanja. Ista stvar čeka i druge okupirane gradove“.

Posebna prijetnja, prema riječima stručnjaka, je sezona grijanja. „Kada nema vode u slavinama, ljudi počinju da je ispuštaju iz baterija. To je bio slučaj u Horlivki – tada su oni (stanovnici grada – „Glavkom“) čak dodavali boju u rashladnu tečnost kako je ljudi ne bi pili. Međutim, tako radikalne mjere vlasti nisu zaustavile ljude“, prisjeća se Osičenko.

Osičenko upozorava: ugroženi su stambeno-komunalni sektor, poljoprivreda, pa čak i sigurnost hrane. Sve ovo, prema njegovim riječima, može biti dio namjerne politike.  

„Rusiji nisu potrebni lokalni stanovnici. Čak i ako bi dobili ruske pasoše, Moskva im ne vjeruje. Žele da ti ljudi ili odu ili jednostavno nestanu. Onda će dovesti svoje, kao što je već bio slučaj u Kalinjingradu (Nakon Drugog svjetskog rata, teritoriju modernog Kalinjingrada (bivši njemački Königsberg) anektirao je SSSR, a lokalno stanovništvo je gotovo u potpunosti iseljeno, a umjesto njih su naseljeni Rusi“, pojašnjava stručnjak.