Od Kijeva do Rige: ruske operacije sabotaža na Baltiku

Ono što je počelo kao običan dan za latvijsku domaćicu postalo je značajan napredak u nacionalnoj sigurnosti. Tajanstvena poruka pronađena na njenom prilazu pomogla je vlastima da otkriju niz sabotažnih akata povezanih sa ruskim obavještajnim službama.

Prije dvije godine u maju, vlasnica kuće iz malog sela Rembate, sat vremena vožnje od prijestolnice Latvije Rige, radila je u svojoj bašti kada je ugledala crni automobil koji joj je skrenuo na prilaz. Mladić je izašao iz auta. Dok je stigla do kapije, auto je odjurio, ostavljajući presavijeni komad papira na tlu. Uzela je papir, ali je ne njega zaboravila, jer je poštar upravo dostavio novine.
Sljedećeg dana, nakon što je pročitala poruku, odmah ju je predala svom zetu, koji radi u oružanim snagama. O tome je obavijestio svog pretpostavljenog, koji je potom kontaktirao Vojnu obavještajno-sigurnosnu službu. Do sljedećeg dana kuću je posjetio istražitelj.
Brz odgovor je bio zbog naslova beleške: „Misija, vojni aerodrom Lielvārde“. U nastavku su date upute šta fotografirati na aerodromu i kako odgovoriti, ako budu postavljana pitanja o razlozima fotografisanja. Na poleđini bilješke nalazio se dječji crtež aviona.
Kuća se nalazi nekoliko kilometara od baze Lielvārde, u kojoj se nalaze vojni avioni, uključujući helikoptere Black Hawk, koji se koriste za kontinuirani nadzor baltičkog zračnog prostora.
„Trebamo biti oprezni i kada idemo u berbu gljiva, jer smo tako blizu vojnog objekta. U svakom trenutku može neko tražiti da pokažemo dokumente”, rekla je za Re:Baltica vlasnica kuće koja je tražila da se njeno ime ne objavljuje.
Zahvaljujući ovoj slučajno otkrivenoj bilješci, latvijske vlasti su ušle u trag mreži sabotaža koju su orkestrirale ruske specijalne službe koristeći lokalne stanovnike kao operativce u nekoliko zemalja. Među tim djelima je i paljenje zgrade u Kijevu, izvršeno mjesec dana prije invazije na Ukrajinu.
“Cilj je već tada bio uliti strah među stanovnike Ukrajine. Baš kao što Rusija sada pokušava uraditi u Evropi aktima sabotaže”, rekao je za Re:Baltica Normunds Mežviets, šef Službe državne sigurnosti (VDD).
Podaci koje je prikupio Re:Baltica pokazuju da su ruski akti sabotaže značajno povećani posljednjih godina. Samo na Baltiku i u Poljskoj prijavljeno je najmanje osam ozbiljnih incidenata.
Ove godine, estonska služba sigurnosti, KAPO, privela je 13 osoba zbog skrnavljenja nekoliko nacionalnih spomen-obilježja i vandaliziranja automobila ministra unutrašnjih poslova i novinara. U Latviji su u februaru dvojica muškaraca pokušala zapaliti Muzej okupacije, dok se u Litvaniji u maju zapalila prodavnica IKEA. Prošle godine u Poljskoj je grupa osuđena za špijuniranje za Rusiju i planiranje da digne u zrak željeznicu koja je služila za isporuku pomoći Ukrajini.
Zajednička nit u ovim slučajevima je da se saboteri često regrutuju putem aplikacije Telegram.

U ovoj istrazi Re:Baltica detaljno opisuje kako funkcionira proces zapošljavanja i ko su pojedinci koji pristaju da rade u interesu Rusije.
Poruka koju je pronašla vlasnica kuće u Rembatu bila je kao da su vlasti dobile džekpot. Imala je sve: detaljna uputstva i pomno evidentirane troškove.
Na dnu stranice pisalo je: „Kreirajte izvještaj o kriterijima! 1. Transport 2. Perimetar 3. Odmorišta 4. Lokacija za sve fotografije!”
Pored toga bile su bilješke o troškovima za dva noćenja u pansionu u blizini aerodroma i iznajmljivanju Canon fotoaparata.
Prvo su istražitelji posjetili pansion u blizini aerodroma. Vlasnici su se prisjetili da su te noći imali samo jednog gosta. Mladi, visoki muškarac po imenu Sergejs. Kosu je imao zavezanu u rep, a nosio je majicu i poderane farmerke. Govorio je latvijski i plaćao u gotovini.
Sergejs je došao da se opusti uz gitaru i Canon fotoaparat. Rekao je da ga je šef počastio odmorom zbog dobro obavljenog posla. Spomenuo je rad u trgovačkom centru u glavnom gradu Rigi. Sergejs se raspitivao i gdje idu da se opuste vojnici sa aerodroma. Vlasnik je preporučio kafić “Kante” u obližnjem gradu.
Sergejs je u pansion stigao u CarGuru vozilu, tako da je sljedeća stanica za istražitelje bila agencija za iznajmljivanje automobila. Koristeći GPS podatke iz automobila, tim sigurnosti je pratio njegovu rutu, ali još uvijek nisu znali ime osumnjičenog, jer je automobil iznajmljen na žensko ime.
Ključne informacije su uslijedile ubrzo nakon toga. U ključnoj napomeni navedena je kompanija za iznajmljivanje fotoaparata Canon, što je značajan trag za istražitelje. Iznajmljivač je imao kopiju mladićeve lične karte.
On se zaista zvao Sergejs. Sergejs Hodonovičs, tada star 21 godinu.
Tokom pretresa njegovog stana u oronulom kvartu Rige, istražitelji su zaplijenili telefon sa fotografijama napuštenog vojnog bunkera u šumi i omiljenog kafića vojnika "Kante" u Lielvārdeu.
Protiv Hodonoviča pokrenut je krivični postupak za špijunažu u ime Rusije. Istražitelji su izjavili: “Može se tvrditi da aktivnosti S. Hodonovičsa spadaju u zadatke koje je dodijelio GRU Ruske Federacije.”

***
Odjeven u teksas jaknu sa postavom od flisa, kosom do ramena i trodnevnom bradom, Hodonovičs sjedi pogrbljen na snimku tokom ispitivanja. Pripovijeda kako je upoznao čovjeka po nadimku Green dok je tražio travu na Telegram chatovima. Ovaj čovjek je tražio nekoga da ode u Estoniju i "nešto nacrta" bojom u spreju. Sergejs se složio.
U aprilu 2022. godine, dva mjeseca nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, rano je napustio posao i ukrcao se u autobus koji je krenuo za glavni grad Estonije, Talin. Usput je dobio instrukcije da je i njegov partner za taj posao u autobusu sa limenkama boje u spreju. Ispostavilo se da se radi o niskom mladiću, starom oko 18 godina, kojeg je Hodonovič nazvao Kid. 
“Bio je razdražljiv i govorio je ruski. Klinac je imao lokaciju na svom telefonu”, rekao je Hodonovič istražiteljima.
Nakon što su izašli iz autobusa, hodali su oko sat vremena dok nisu stigli do betonskog zida. Njihov zadatak je bio da naslikaju grafite prema slici koju je Kid dobio na svom telefonu. Nije razumio šta to pisanje znači. Nakon oslikavanja narandžasto-crvenih slova, fotografisali su grafit i poslali ga klijentu, a zatim su se ukrcali u autobus da se vrate u Latviju. Hodonovičs je za posao plaćen 400 eura. 
Sljedećeg jutra, policija je primila poziv od prolaznika da su vanjski zidovi vojnog kompleksa u kojem se nalazi NATO Cooperative Cyber Defence Center of Excellence (Cyber Defence Center) obojeni sprejom. Poruka – “Killnet vas je hakovao” – bila je ponovljena više puta preko 190 metara zida. Killnet je hakerska grupa na ruskom jeziku.
Nije to bilo samo škrabanje. U isto vrijeme, nekoliko estonskih internetskih državnih servisa i web stranica, uključujući onu Centra za cyber odbranu, pretrpjelo je distribuirane napade uskraćivanja usluge (DDOS), a neki su privremeno isključeni. Iako je Estonija bila česta meta ruskih cyber napada, ovo je bio prvi put da su se takvi napadi poklopili sa fizičkom porukom. Ovo je bilo novo poglavlje.
To je podstaknulo jedinicu za cyber kriminal centralne kriminalističke policije da počne mapirati napadače i taktike koje su koristili. 
“Napadi su poput djece koja iz daljine gađaju kamenčićima prozore. To nije kao bacanje kugle”, rekao je Ago Ambur, šef jedinice. 
Prema njegovim riječima, napadači nikada nisu prodrli ni u jednu mrežu. U najboljem slučaju uspjeli su ukinuti web stranicu ili uslugu na neko vrijeme.
U međuvremenu, druga jedinica u policiji istražila je sprej. Gradske saobraćajne kamere ubrzo su otkrile da je taksi dvojicu muškaraca odvezao do autobuske stanice blizu ulazne kapije Centra za cyber odbranu. Bilo je nešto iza pola jedan uveče. Muškarcima je trebalo više od sat vremena da prenesu svoju poruku. Napustili su lokaciju pješke nešto poslije tri sata ujutro.
Fotografiranje vojnog aerodroma u Lielvārdeu bio je mnogo ozbiljniji zadatak. Telegram chat je automatski brisao poruke pa je Hodonovičs instrukcije napisao na papiru. Slijedeći upute klijenta, kupio je dvije memorijske kartice. Na jednoj je napravio "nasumične fotografije, za slučaj da neko pita". S druge strane, hvatao je određene mete sa četiri lokacije. Klijentu je poslao fotografije sa svog telefona. Za ovaj posao plaćen je 400 eura.
U spisima krivičnog postupka Hodonovičsevi iskazi su nedosljedni, ali je evidentno da je dobio zadatke od više ljudi koji su se međusobno poznavali.
Jedan od njih je već spomenuti Green, čije je pravo ime Gļeb. Njegov svakodnevni posao uključuje pranje novca regrutacijom takozvanih „mazgi“ — pojedinaca koji podižu novac sa bankomata ili dozvoljavaju da se njihovi lični podaci koriste za otvaranje računa, u ovom slučaju u Revolut servisima za online bankarstvo. Hodonovičs je, također, pomagao Gļebu u ovom poslu. Jednom prilikom je uzeo taksi na pet sati vožnje od Rige do hotela u Talinu, dobio je torbu novca od jednog čoveka i vratio je u Latviju.

Gļeb je, također, pomogao kontaktu kojeg je upoznao na Telegramu da pronađe ljude za različite zadatke, zarađujući proviziju za svaki uspješan susret. Za pronalaženje Hodonovičsa da naslika grafite u Estoniji, Gļeb je zaradio 100 eura. Tokom ispitivanja, on je svedočio da su zadaci bili različiti - od iscrtavanja grafita na zgradama do paljevina.
„Oglasi“ su dolazili sa fotografijama, poput one sa uputstvima kako zapaliti crkvu u Ukrajini. Gļeb je tvrdio da ne poznaje klijenta lično, često je mijenjao svoje telefonske brojeve i korisnička imena. (Protiv Gļeba je pokrenut poseban krivični postupak, a istraga je u toku.)
Gļeb je bio samo karika u dužem lancu, slično kao Hodonovičs. Važnija karika bio je još jedan posrednik uključen u Hodonovičseve zadatke, poznat pod korisničkim imenom MOT.
MOT je dobio zadatke od klijenta kojeg su svi zvali Aleksandar.
Identitet MOT-a istražitelji su otkrili dva dana nakon Hodonovičsevog hapšenja.
 Istražitelji su otkrili identitet MOT-a analizirajući lanac plaćanja Hodonovičsu za fotografiranje vojnog aerodroma.
Tokom nekoliko transakcija, 630 eura je Hodonovičsu prenio čovjek po imenu Timurs. Timurs je svjedočio da je svoju Revolut karticu pozajmio bivšoj koleginici iz Latvijske pomorske škole. Dalja istraga je otkrila da je još nekoliko kolega iz razreda, također, pozajmilo svoje Revolut račune MOT-u. Koristio je ove račune da pretvori kriptovalutu primljenu od Aleksandra u eure i plati operativce.
MOT je uhapšen u stanu u Purvciemsu, okrugu u Rigi poznatom po blokovskim stambenim zgradama iz sovjetskog doba i velikom broju stanovnika koji govore ruski. Njegovo pravo ime je Martins Griķis i imao je 20 godina.
Na snimku ispitivanja, Griķis, obučen u tamnocrveni džemper i sa kratko podšišanom kosom, odgovarao je na pitanja bez razloga, kao da razgovara o običnom poslu. Prije nego što je započeo saradnju, Aleksandru je poslao kopiju svog pasoša i kratak opis. 
„Da biste radili u ovoj oblasti, morali ste da pošaljete svoju fotografiju za pasoš“, objasnio je istražitelju.
Griķis je upoznao Aleksandra na Telegramu, gdje je Aleksandar zatražio dozvolu da deponuje kriptovalutu na Griķisov račun, pretvori je u eure, a zatim proslijedi novac. Tokom dvije godine, Griķis je zaradio oko 10.000 eura provizije za ovaj posao. (Ukupni preneseni iznosi nisu navedeni u krivičnom predmetu.)
Griķisova uloga je, također, uključivala pronalaženje operativaca za zadatke koje je naredio Aleksander i njihovu provjeru pouzdanosti. Za svaki obavljen zadatak Griķis je dobio kriptovalutu u vrijednosti od 500 do 2.000 eura. Konvertirao je sredstva, platio operativce i zadržao svoju proviziju.
Dobro je zaradio.
Naprimjer, Hodonovičs je zaradio 400 eura za fotografisanje aerodroma, dok je Griķis dobio proviziju od 200 eura.
Za zadatak crtanja grafita u Talinu, Griķis je od Aleksandra dobio 2.000 eura. Hodonovičs je posvjedočio da je za taj posao plaćen 400 eura. Ipak, Griķis je pokrio i putne troškove, troškove boje u spreju i naknadu za Kida.

Hodonovičs nije bio jedini koga je Griķis regrutovao. Kid koji je u Talinu slikao grafite sa Hodonovičsom pohvalio se da mu to nije prvi zadatak. U januaru 2022. godine, mjesec dana prije ruske invazije na Ukrajinu, otputovao je u Kijev kako bi bacio domaći molotovljev koktel u ventilacijski otvor vojne zgrade.
U krivičnom predmetu identificiran je kao Ivan Tarabanov. Njegovi digitalni rukovaoci poslali su mu PDF sa uputstvima kako da napravi molotovljev koktel i potrebom da ponese dva kompleta odjeće – jedan tamne boje za podmetanje požara i jedan običan. Organizatori su mu kupili avionsku kartu za Kijev, a on je taksijem otišao do obližnje benzinske pumpe da kupi potrebno gorivo. Međutim, operacija nije uspjela. Ivans se uplašio, zapalio vanjski zid zgrade i otišao autobusom za Poljsku.
Konkretna zgrada koja je u pitanju nije identificirana u istrazi. 
“Naše službe sigurnosti nisu htjele previše smetati Ukrajincima. Dosta im je toga bilo u fokusu, jer je sve gorjelo. Rat je počeo”, rekao je za Re:Baltica tužilac Salvis Skaistais. 
Za ovu paljevinu pokrenut je poseban krivični postupak, a suđenje je u toku. 
Griķis je posvjedočio da je koordinirao nekoliko drugih osoba čije je kontakte pružio Aleksandar. Tokom pretresa Griķisovog doma, istražitelji su pronašli nekoliko snimaka "razgovora za posao". Na jednom snimku, potencijalni regrut spomenuo je da je u Ukrajini i izrazio spremnost da počini paljevinu za novac, ali ne i da ubije.
U svom ispitivanju, Griķis je spomenuo da je ukrajinski državljanin otišao u Ukrajinu da naslika simbol ruske vojske „Z“. Druga osoba je pristala da baci molotovljev koktel u zgradu, ali se uplašila i povukla.
U Latviji su tražili i državljane i nedržavljane Latvije da izvrše zadatke. Glavni uslov je bio da nemaju rusko državljanstvo, što bi izazvalo sumnju prilikom ulaska u Ukrajinu. Prema Griķisovim riječima, Aleksandar je, također, tražio pojedince koji bi podmetali požare u četvrtima vila u Francuskoj ili radili u laboratorijama za proizvodnju lijekova u Rusiji. Griķis je pronašao jednog regruta za ovaj drugi posao.
„Posao“ je imao i svojih loših strana. Često bi Griķis pronašao regruta, kupio karte i dao avans, samo da bi „zaposleni“ nestao.
„U početku crtanje grafita ili fotografiranje ne izgleda tako opasno. Ali bacanje molotovljevog koktela u kuću, posebno znajući da bi moglo biti žrtava, nešto je što čak ni ljudi sa kriminalnim iskustvom neće lako poduzeti”, objasnio je šef VDD-a Mežviets. Analiza Re:Baltica pokazuje da su mnogi umiješani imali ranije kriminalne dosijee. 
“Kriminalno podzemlje je plodno tlo za pronalaženje takvih ljudi. Ako imaju unutrašnje uvjerenje da počine zločine, oni su dobri kandidati”, rekao je načelnik latvijske državne policije Armands Ruks.
To je bilo evidentno u pokušaju podmetanja požara u Latvijskom muzeju okupacije u februaru. Muškarac je čekićem razbio prozor na uredu direktora muzeja i ubacio molotovljev koktel. Požar je brzo ugašen. Policija je ubrzo pronašla krivca, jer je na licu mjesta ostavio masku i rukavice. Njegov DNK se već nalazio u policijskoj bazi podataka zbog ranijih krivičnih djela vezanih za drogu. Ubrzo je otkriveno da je jedan od muškaraca regrutovan preko Telegram kanala kojim upravlja neko u jednom od najvećih zatvora u Latviji. Mobilni telefoni su zabranjeni u zatvorima, ali postoje rupe u nadzoru.

Latvijski ministar unutrašnjih poslova Rihards Kozlovskis opisao je napad na Muzej okupacije kao dio ruskog hibridnog ratovanja i naglasio simbolički značaj izabrane mete.
“Da spasilačka služba nije stigla na vrijeme, mogao bi izbiti ozbiljan požar koji bi mogao uništiti eksponate, što bi izazvalo značajno negodovanje javnosti i ostvarilo zacrtani cilj”, rekao je ministar za Re:Baltica.
Ko je Aleksandar?
Ovo je jedno veliko pitanje koje je ostalo bez odgovora u sagi o fotografiranju aerodroma. Griķis je svjedočio da nikada nije lično sreo Aleksandra, ali da su razgovarali telefonom, a Aleksandar je uvijek zvao dok je bio pijan. U jednom trenutku, Aleksandar je spomenuo da mu je pravo ime Vadim i da je porijeklom iz Dnjepra u Ukrajini. Imao je 25 godina i po zanimanju kuhar. Vadimov prvi posao bio je u pozivnom centru. 
“Prvi posao je bio legalan; drugi je već bio u lažnom pozivnom centru”, rekao je Griķis.
U spisima predmeta nema dokumenata koji dokazuju Aleksandrovu pripadnost GRU. Ova pretpostavka je zasnovana na informacijama koje su dale latvijske sigurnosne službe. Tužilac Salvis Skaistais objasnio je za Re:Baltica da su i Griķis i Hodonovičs priznali špijunažu za ruske specijalne službe, ukazujući da znaju za koga rade.
U jednom trenutku tokom ispitivanja, istražitelj je pitao Hodonoviča o fotografiranju aerodroma:
 „Ali shvatili ste da je ovo vojna lokacija, a ne neki školski projekat, zar ne?“
„Pa da“, odgovorio je Hodonovičs, „ali je rekao da se to nikome neće slati, da se od njega ionako ne mogu dobiti nikakve korisne informacije“.
Ova odbrana nije izdržala na sudu. Sud je u žalbenom postupku osudio Griķisa na tri godine zatvora, a Hodonovičsa na dvije godine i osam mjeseci.
Tarabanov, koji je zapalio zgradu u Kijevu, svedočio je da nije znao za Aleksandrovu vezu sa ruskim specijalnim službama. Mislio je da je Aleksandar gangster koji prijeti nevoljama, ako zadaci ne budu završeni. Sudska presuda u ovom slučaju očekuje se na jesen.
Sva trojica — Tarabanov, Hodonovičs i Grikis — odbili su intervjue za Re:Baltica.
Šef VDD-a Mežviets izjavio je da je stvaranje dugih lanaca posrednika za izvršenje zadataka namjerna strategija koja će otežati ulazak u trag izvornom naručitelju. Izvor upoznat sa slučajem sugerirao je da Aleksandar možda nije sam iz GRU-a, već da je regrutovan da pronađe posrednike u drugim zemljama.
Šef latvijske državne policije Armands Ruks, također, je objasnio da se operativci namjerno regrutuju iz drugih zemalja kako bi se iskomplikovalo otkrivanje zločina.

“Nemamo graničnu kontrolu. Osoba uđe kao da je na službenom putu i ode. Također je teže ući u trag njihovoj prošlosti ako nisu iz Latvije.” 
Kako bi se poboljšalo otkrivanje zločina, nadzorne kamere su sve više instalirane na nacionalnim autoputevima u Latviji.
Vlasti, također, intenziviraju saradnju na međunarodnom nivou. U januaru ove godine, dvojni državljanin Estonije i Rusije priveden je na granici Latvije i Bjelorusije, jer je bojom oštetio nacionalna memorijalna mjesta u Latviji i Litvaniji. Piromani koji su gađali litvansku IKEA-u uhapšeni su u Poljskoj.
U maju je premijerka Evika Siliņa izrazila zahvalnost VDD-u na saradnji sa poljskim i baltičkim službama. Ovo je uslijedilo nakon hapšenja devet ruskih špijuna u Poljskoj povezanih sa planovima sabotaže na Baltiku i vjerovatno u Švedskoj.
“Pritvaranje grupe ruskih specijalnih službi je veoma dobar rezultat saradnje naših službi. Službe već duže vrijeme prate ove aktivnosti i spriječile su nekoliko operacija grupa koje rade za Rusiju, kao i više zločina na našoj teritoriji”, rekao je Siliņa.