Nevoljni potpisnici

Čebarkul, malo poznati grad na ruskom Uralu, prošle godine se našao u središtu pažnje kada se vojni garnizon stacioniran tamo pojavio u više izvještaja o regrutima koji su prisiljeni da potpišu ugovore sa ruskom vojskom.

Uprkos tome što je okružno vojno tužilaštvo prošle godine priznalo kršenja yakona, regruti iz raznih vojnih jedinica u garnizonu Čebarkul, u Čeljabinskoj oblasti, kažu da su do ovog proljeća još uvijek bili prisiljeni potpisati ugovore sa Ministarstvom odbrane, što bi rezultiralo slanjem na front u Ukrajini.

Gotovina unaprijed

Mark Leonov i Pjotr Jando, dva regruta koji služe u Čebarkulu, izjavili su u septembru za informativni kanal Ostorozhno Novosti da su na svoje bankovne račune primili značajne sume novca - mnogo više od 2.500 rubalja (27 eura) koliko su po zakonu trebali primati kao mjesečnu naknadu za redovne regrute, koji obično služe daleko od linije fronta i služe samo godinu dana.

Profesionalni vojnici zarađuju plaću za svoju službu, ali - što je ključno - moraju služiti neograničeno i mogu biti poslani u aktivnu ratnu zonu, nakon potpisivanja ugovora s Ministarstvom odbrane.

Ali iznosi koje su Leonov i Jando primili - 305.000 rubalja (3.380 eura) od vlasti Tatarstana i 400.000 rubalja (4.430 eura) kao jednokratni iznos - bili su slični onima koje primaju profesionalni vojnici, koji zarađuju plaću za svoju službu, ali koji - što je ključno - moraju služiti neograničeno i mogu biti poslani u aktivnu ratnu zonu nakon potpisivanja ugovora s Ministarstvom odbrane. Obojica su rekla da nisu potpisali takav ugovor, odbivši ponudu.

Sljedećeg mjeseca postalo je jasno da slučajevi Leonova i Janda nisu bili usamljeni. kada su roditelji drugih regruta prijavili da su njihovi sinovi, koji su tek započeli službu, prisiljeni da potpišu ugovore sa Ministarstvom odbrane, govoreći im da su to samo "formalnosti".

Neki su čak rekli da im se prijeti slanjem na front ako odbiju potpisati ugovor, prijetnja koja nije imala mnogo smisla, jer vojnici mogu biti izuzeti od služenja u Ukrajini samo ako ga ne potpišu.

U novembru je otkriveno da se druga grupa regruta iz republike Čuvašije, u regiji Volge, suočila sa sličnom situacijom u kojoj su zastrašivani da potpišu papire po dolasku u svoju vojnu jedinicu pod istim apsurdnim izgovorom - kako bi izbjegli slanje na front.

Zatim su primili uplate u rasponu od 400.000 (4.430 eura) do 2,1 milion rubalja (23.200 eura), koje su postale dokaz o potpisivanju ugovora, iako sami regruti i njihove porodice i dalje tvrde da su bili obmanuti. Nekoliko porodica je podnijelo žalbe vojnom tužilaštvu i sudovima.

Ranije ove godine, vojno tužilaštvo u garnizonu Čebarkul potvrdilo je da su ugovori falsifikovani u nekoliko jedinica, pri čemu su potpisi ili krivotvoreni ili sačinjeni pod prisilom.

U februaru, isto tužilaštvo je zahtijevalo poništenje 13 takvih ugovora, ali komanda nije postupila po naredbi, uprkos tome što je više vojno tužilaštvo Centralnog vojnog okruga sljedećeg mjeseca tvrdilo da su "spomenuti prekršaji ispravljeni".

Pod pritiskom

Semjon* (ime promijenjeno) je regrutovan u Čeljabinsku, na Uralu, nakon što je prvih pet mjeseci služio u Pskovskoj oblasti na sjeverozapadu Rusije, gdje je nekoliko puta zamoljen da potpiše ugovor, ali je odbio. Dana 20. aprila prebačen je u garnizon Čebarkul i prijavio se za profesionalnu službu nakon samo dva i po sata.

Njegova majka kaže da se na putu do jedinice žalio da je stalno prisiljavan da potpiše ugovor, nakon čega je Semjon odveden u zasebnu kancelariju, gdje je narednik pucao iz pištolja pored njega i pokazao mu video mrtvih i ranjenih ljudi, prijeteći da će mu se isto dogoditi ako ne potpiše. Semjon je popustio pod pritiskom, kaže njegova porodica. Istog dana je podnio zahtjev za poništenje ugovora, rekavši da je potpisao pod prisilom, tražeći da se proglasi nevažećim, jer ga komandant još nije potpisao, ali bezuspješno.

Semjonova porodica je odmah otišla u Čebarkul da se sastane sa komandantima, ali im je rečeno da je potpisao dobrovoljno. Porodica je podnijela žalbu, samo da bi otkrila da je Semjon poslan u drugi garnizon, a službeni dokumenti sugeriraju da je prvo pristao, a zatim se predomislio. Njegova porodica još uvijek nije dobila odgovor od Istražnog odbora.

Dvije druge porodice regruta iz Čebarkula kontaktirale su lokalni informativni portal 74.ru sa sličnim pričama.  

„Ljudi prestaju vjerovati vladi nakon takvih priča o lokalnim zvaničnicima koji zloupotrebljavaju svoju moć“, napisala je majka jednog regruta, pozivajući garnizon da „zaustavi ovo ponižavanje ljudskog dostojanstva“ i poništi ugovor njenog sina.

Ibrahim Aliev, regrut iz vojne jedinice u Čebarkulu, kojem je ostalo nešto više od dva mjeseca do odsluženja vojnog roka, također je u aprilu rekao svojoj porodici da je prisiljen potpisati ugovor sa vojskom, jer su oficiri prijetili da će pokrenuti krivični postupak protiv njega zbog navodnog posjedovanja slika povjerljivih dokumenata na telefonu.

Pokušavajući da se zaštiti, Ibrahim je snimio video u kojem kaže da nema namjeru da potpiše ugovor.  

„Ako se pojavi ugovor koji sam ja potpisao, to znači da sam to učinio pod pritiskom ili je lažan“, kaže u videu.

Majčin plač

„Ovo je majčin plač. Molim vas, pomozite nam da izvučemo našu djecu odande. Nepodnošljivo je“, rekla je Natalija Dmitrijeva, majka 18-godišnjeg Viktora Dmitrijeva, u video poruci koja je postala viralna na društvenim mrežama u aprilu, nakon što joj je sin ispričao o vojnicima u njegovoj vojnoj jedinici u Čebarkulu koji su bili prisiljeni da potpišu ugovore.

Trojica njegovih saboraca potpisala su ugovor pod prisilom prvog dana tamo, rekao je Viktor svojoj majci, dok je onima koji su odbili potpisati rečeno da će biti poslani u pogranične regije Belgorod i Kursk da zamijene poginule vojnike.

Viktorova majka je rekla da je ranije bio obučen za ronioca u vojnoj jedinici, ali da je sada u inženjerskom bataljonu. Rekao je majci da je pod stalnim pritiskom da se prijavi, ali da nije popustio. Dva druga regruta: Danilo Nazarov i Artjom, čije prezime nije poznato, također nisu potpisali ugovor.

„Molim vas, prekinite ovaj pritisak i prestanite slati našu djecu u rat“, pozvala je Dmitrijeva, ali je ostala bez odgovora.