„Ne hodaju, ne razgovaraju, situacija je na ivici.“ Stotine ukrajinskih civila su u zatočeništvu. Koga Ruska Federacija vraća?
Od 23. do 25. maja, Ukrajina i Rusija su provele veliku razmjenu zarobljenika 1.000 za 1.000. Konkretno, 880 ratnih zarobljenika i 120 civilnih talaca vraćeno je u Ukrajinu. Nekoliko aktivista i organizacija izrazilo je zabrinutost. Konkretno, među razmijenjenim civilima nije bilo nikoga koga Rusija drži iza rešetaka osam godina. Također, osobe sa spiska koji vodi Kremljevo Udruženje političkih zatvorenika nisu puštene. Među puštenima nije bilo nijednog krimskog Tatara.
Ko su 120 civila koje je Rusija pristala pustiti?
Zašto su oni koji su na spisku političkih zatvorenika isključeni iz razmjene 1.000 za 1.000?
Koji stanovnici južne Ukrajine još uvijek imaju rođake koji čekaju da budu pušteni iz zatočeništva?
Šta aktivisti za ljudska prava kažu o rezultatima razmjene?
A kako oni odgovaraju na kritike razmjene provedene u Koordinacionom štabu?
Pročitajte sve o ovome u materijalu projekta Radija Liberty "Vijesti Azovskog mora".
Maksim Dolženko je stanovnik Melitopolja, koji je bio istaknuta ličnost u gradu prije potpune invazije. Učestvovao je u Euromajdanu, išao na proteste i podržavao proukrajinske inicijative.
U decembru 2022. godine, ruske državne agencije su distribuirale video u kojem je Dolženko u ukrajinskoj vojnoj uniformi. Iako nije bio obavezan na vojnu službu zbog zdravlja i nikada nije služio u vojsci. U vrijeme kada su ruski mediji distribuirali taj video, Dolženko je već bio u zatočeništvu pola godine, rekla je njegova majka Tatjana.
„2. maja 2022. godine došli su kući, izvukli ga napolje, svukli ga. A onda, kada su ga izveli, stavili su mu vreću preko glave i stavili ga u auto – to je njihova praksa. Čim su ga odveli, držali su ga u bivšoj lokalnoj policijskoj stanici. Odatle su ga odveli u takozvanu garažu. Bila je to obična garaža, napravljena od metala. Tamo je bilo mnogo djevojaka i dječaka.
Rekli su mi da mu je oduzet govor, da nije mogao govoriti. Vodili bi ga tako tri ili četiri dana, a onda bi ga dovukli, bacili na pod. I on je tako ležao, nepomičan. Šta su mu uradili? Ne želim ni da zamišljam. Nije pričao, nije mogao pričati. Momci koji su bili sa njim su ga ponovo naučili da govori“, rekla je majka zarobljenog stanovnika Melitopolja za Novine Priazovja.
„Optužuju ga za 'pomaganje terorizma'“
Sada Tetjana mora prikupljati informacije o svom sinu korak po korak. Zna da su ga okupatori još 2022. godine odveli iz Melitopolja – prema neprovjerenim informacijama, u ruski Krasnodar. U Ruskoj Federaciji optužen je za 'pomaganje terorizma'. Sve tri godine koliko je Maksim u zatočeništvu, njegova majka je slala apele ukrajinskim i međunarodnim organizacijama.
„Prvih dana zatočeništva kontaktirala sam SBU. Iako je to tada bilo nemoguće, nije bilo veze – bila sam u Melitopolju. Napisala sam izjavu putem interneta. Sve ove podatke su prenijeli u Koordinacijski štab. To jest, od 2022. godine komuniciram sa Koordinacijskim štabom i Službom sigurnosti.
Kada sam 2024. godine otišla u Zaporožje, otišla sam u policiju, tamo napisala izjavu. Čak sam napisala izjavu i poslala je u UN. Komunicirali su sa mnom u aprilu“, rekla je Tetjana.
Od 23. do 25. maja, Ukrajina i Rusija su organizirale veliku razmjenu zarobljenika, o čemu su se dogovorile delegacije dvije zemlje na pregovorima u Istanbulu. Među 1.000 ljudi koje je svaka strana oslobodila, pušteno je 120 civila. Maksim Dolženko nije bio među puštenima.
Izvještaji o ubistvima, mučenju i zlostavljanju ukrajinskih ratnih zarobljenika redovno se primaju. U novembru 2024. godine, Nezavisna međunarodna istražna komisija u Ukrajini objavila je izvještaj u kojem je navela da su ruske vlasti i vojska više puta koristile i nastavljaju koristiti mučenje protiv ukrajinske vojske i civila na teritorijama Ukrajine, koje su ili su bile pod ruskom kontrolom.
Ženevske konvencije obavezuju zaraćene strane da osiguraju normalan pritvor zatvorenika, zabranjuju zlostavljanje, obavezuju ih da omoguće kontakt sa rodbinom i mogućnost kontakta sa međunarodnim humanitarnim organizacijama.
Sudbina gradonačelnika Hersona: „Deportovan duboko u Rusku Federaciju“
Gradonačelnik Hersona, Igor Koljihajev, također, nije pušten na slobodu. Zvaničnik je ostao u okupiranom gradu u prvim mjesecima potpune ruske invazije. Dana 28. juna 2022. godine, vijećnica Koljihajeva, Galina Ljaševskaja, izvijestila je da su gradonačelnika odveli ruski okupatori. Sin Igora Koljihajeva, Svjatoslav, ispričao je za Novine Prjazovja najnovije informacije koje zna o svom ocu.
„Nakon Čongara, on je već bio u Taganrogu. Posljednje što znamo je da je već bio deportovan duboko u Rusiju. Ljudi su dolazili iz razmjena: u decembru, u februaru, pričali su o njemu, da su ga tamo vidjeli.
Što se tiče njegovog zdravlja, kažu da je u kritičnom stanju. Ima problema sa nogom, ima neku vrstu kožne bolesti. Kažu da jedva hoda. Njegovo stanje je, također, vrlo loše“, rekao je Svjatoslav.
Svjatoslav Koljihajev kaže da šalje pisma zvaničnicima odgovornim za pregovore o njegovom oslobađanju. Ali još nije dobio nikakve konkretne informacije.
„Nastavljam pisati pisma Koordinacionom štabu i dobijam iste formalne odgovore. Iskreno, osjećam očaj i ravnodušnost. Ne mogu razumjeti ovaj stav. Ne razumijem i ne želim razumjeti zašto se prema njemu tako postupa. Zašto postoji takva otvorena ravnodušnost prema njegovoj situaciji? Zašto ne žele komunicirati sa mnom? Zašto ne objavljuju ovu situaciju?“, primjećuje Svjtoslav.
S obzirom na neprijateljstva i okupaciju dijela južne Ukrajine od strane Rusije, redakcija ne može dobiti službenu potvrdu nekih od izrečenih svjedočenja niti ih nezavisno provjeriti.
„Tajni spiskovi“
Ukrajinske vlasti ne otkrivaju spiskove 120 civila koji su pušteni tokom razmjene 1.000 za 1.000. Jedino ime poznato novinarima je Pavlo Zozuljak, javni aktivista i trener paintballa iz Kahovke.
Informaciju o Zozuljakovom puštanju potvrdila je za „Public Herson“ njegova sestra Natalija Lukašenko. Ruska vojska ga je prvo pritvorila u oktobru 2022. na 12 dana, a zatim ga je ponovo zarobila u ljeto 2023. godine. Ruski istražitelji su ga optužili za učešće u organizaciji "Desni sektor".
Izvršna direktorica "Medijske inicijative za ljudska prava" Tetjana Katrčenko ispričala je za "Novine Prjazovja" više o Zozuljaku.
Prema njenim riječima, bio je držan u podrumima, a zatim ga je okupacijski sud osudio na dvije godine zatvora.
„Kaznu je služio na teritoriji Ruske Federacije. U februaru 2025. godine, rok ove kazne je već istekao. Pušten je iz zatvora, ali mu nije bilo dozvoljeno da ode na teritoriju trećih zemalja ili Ukrajine. Bio je u posebnim centrima za migrante na teritoriji Ruske Federacije.
Pošto nije imao ruski pasoš, rusko državljanstvo te dokumente u principu nije ponio prilikom pritvora, nije pušten u Rusiji, uprkos činjenici da je i dalje postojala ruska odluka o njegovoj deportaciji. Shodno tome, nije bilo drugog načina nego da ga vrate putem razmjene“, objasnila je Katrčenko.
Harkovska grupa za ljudska prava Zozuljaka naziva političkim zatvorenikom.
„On je jedini politički zatvorenik od ovih 120 razmijenjenih“, kaže direktor Harkovske grupe za ljudska prava, Jevgenij Zaharov.
Međutim, kako je objašnjeno za Novini Priazovja u Medijskoj inicijativi za ljudska prava (MIHL), civilni zatvorenici nakon početka potpune invazije Ruske Federacije ( februar, 2022.) nemaju status političkih zatvorenika.
„Ukrajinski civili koje su zarobili okupatori, uključujući Zozuljaka, pritvoreni su u vezi s oružanom agresijom na Ukrajinu“, istaknuto je iz organizacije za ljudska prava.
„Ciljana politika Ruske Federacije“
Rođaci civilnih talaca i organizacije koje im pomažu imali su velika očekivanja prije razmjene 1.000 za 1.000, kaže Katričenko. Odmah nakon završetka trodnevne razmjene, u ukrajinskim medijima pojavilo se nekoliko izvještaja o onima koji nisu bili na spiskovima oslobođenih.
Konkretno, bivši politički zatvorenik Stanislav Asejev primijetio je da nijedan od civila koje Rusija drži osam godina nije pušten. Većina njih nalazi se u 32. koloniji maksimalne sigurnosti u okupiranoj Makijevki.
Udruženje rodbine političkih zatvorenika Kremlja dodalo je da nijedan civilni talac sa spiska aktivista za ljudska prava nije razmijenjen. Među oslobođenima, također, nema krimskih Tatara, rekla je supruga zatvorenika Tofika Abdulgazieva, Alije Kurtametova.
Katričenko objašnjava: odsustvo političkih zatvorenika među oslobođenima posljedica je ciljane politike Rusije.
„Nameće one građane koji nisu u fokusu povratka. Ali ako Ukrajina odbije da primi ove građane, Rusija će nastaviti manipulirati i govoriti da se Ukrajina odrekla svojih građana. Mislim da bi kasnije bilo nekih intervjua na ruskim TV kanalima i da bi propaganda djelovala ne samo u Rusiji, već i na teritorijama trećih zemalja“, napomenula je Katričenko.
„Moramo primiti i spasiti sve Ukrajince“
Glasnogovornik Koordinacionog štaba za postupanje sa ratnim zarobljenicima, Petro Jacenko, kaže: Ukrajinski zvaničnici trenutno proučavaju ko su ovih 120 civila, koje je Rusija pristala predati.
„Ovo su različite kategorije. Čim završimo naš analitički rad, moći ćemo dati neke informacije ili detaljnije reći o njima. Rad je trenutno u toku. U svakom slučaju, ovo su Ukrajinci, većina njih je pala u rusko zarobljeništvo, ne u zarobljeništvo, već su, zapravo, ilegalno pritvoreni na privremeno okupiranoj teritoriji, i držani su ilegalno i nisu imali mogućnost slobodnog kretanja“, napomenuo je Jacenko.
Petro Jacenko navodi: društvo je očekivalo da će se na listi oslobođenih naći poznati aktivisti i novinari, ali to se nije dogodilo.
„Svaka razmjena je jedinstvena, njena priprema teče drugačije. Ova razmjena je bila jedinstvena po tome što je priprema i povratak tako velikog broja ljudi trajao vrlo kratko. Ukrajina nije vodila pregovore u vezi s pojedincima koji se vraćaju, u vezi s jedinicama kao takvim, jer inače nije bilo realno u tako kratkom vremenu“.
Odnosno, spiskove je predala ruska strana, i to uoči razmjene. Ukrajina je uzela sve te ljude koje nam je ruska strana predala. Jer mi ih moramo uzeti, moramo ih spasiti“, naglasio je Jacenko.
Kako funkcionira „Želim svoje“
Prema Jacenkovim riječima, ukrajinski pregovarači stalno traže mehanizme za postizanje oslobađanja civilnih talaca. Jedna od takvih opcija bio je projekat „Želim svoje“.
„Razvili smo poseban program, koji se na ruskom zove „Želim svoje“.“ To je kada se oni ukrajinski građani koji su kolaboracionisti, pritvoreni zbog izdaje, zbog pomaganja neprijatelju, imaju zatvorske kazne, nalaze u mjestima pritvora. Oni mogu napisati odgovarajuće izjave kako bi bili prebačeni ruskoj strani, a zauzvrat ćemo dobiti te civile koji su u ruskom zarobljeništvu. Ovo nije razmjena, ovo je obostrani transfer“, rekao je Jacenko.
Ruska strana je dugo ignorirala ovaj projekat, kaže on.
„Ignorirala je one koji su joj pomagali – kolaboracioniste. Sada je konačno ovaj proces krenuo naprijed i vidimo prve rezultate. Nadamo se da ćemo zahvaljujući tome moći vratiti još više naših civila i vojnog osoblja iz ruskog zarobljeništva“, objasnio je predstavnik Koordinacionog štaba.
Prema projektu „Želim svoje“, 70 civila od 120 koje je Ukrajina predala Rusiji tokom velike razmjene su osuđeni kolaboracionisti. Ruski Crveni križ, također, tvrdi da je 20 stanovnika Kurske oblasti vraćeno iz Ukrajine tokom posljednje razmjene.
„Manipulacija procesom razmjene“
I vojno osoblje i civili sada moraju biti provjereni nakon puštanja na slobodu kako bi se utvrdilo da li su sarađivali s ruskim okupatorima. Jer, kako kaže aktivistica za ljudska prava Tetjana Katričenko, Rusija godinama pokušava manipulirati procesom razmjene.
„Čak i do 2022. godine, Rusija je uvijek pokušavala uključiti ljude u razmjene koje su se odvijale 2017., 2019. i 2020. godine, o kojima su ukrajinske agencije za provođenje zakona imale pitanja.
Ili je osoba bila pritvorena i mučila druge pritvorenike, civile i ratne zarobljenike dok je bila u pritvoru. Ili je ta osoba pristala na saradnju sa Rusijom, imala je neko nesmetano kretanje po okupiranoj teritoriji, plus-minus. Ili je ta osoba pritvorena ne u vezi s oružanom agresijom Ruske Federacije, već je jednostavno pritvorena zbog ubistva u Donjecku, naprimjer, ili zbog pljačke tamo“, rekla je aktivistica za ljudska prava.