Nakon puštanja iz zatočeništva, ruski ratni zarobljenici često se "vraćaju da umru" u Ukrajini

Dugotrajna ispitivanja od strane ruske Federalne službe sigurnosti (FSB), krivično gonjenje i prisilni povratak na front često su ono što čeka ruske ratne zarobljenike nakon što se vrate kući, uprkos naporima Kremlja da to prikrije.

"(Ruski) propagandisti snimaju video zapise na kojima se čini da se pušteni ratni zarobljenici zabavljaju. Ali mi razumijemo da je sve ovo samo fasada", rekao je Petro Jacenko, glasnogovornik Ukrajinskog koordinacijskog štaba za postupanje sa ratnim zarobljenicima, za Kyiv Independent.

"Šalju ih nazad da umru i napadnu stranu zemlju", kaže Jacenko. "Njihov povratak kući nije ni nalik povratku naših muškaraca i žena".

Početkom juna, nezavisni ruski medij Novaya Gazeta Europe izvijestio je, pozivajući se na grupu za ljudska prava "Idite Lesom", da su ruski ratni zarobljenici vraćeni u najvećoj razmjeni 1.000 za 1.000 u maju poslani nazad u svoje vojne jedinice i da bi potencijalno mogli biti premješteni na prve linije u Ukrajini.

 „Rođaci vojnika su više puta rekli da im nakon razmjene nije bilo dozvoljeno ni da vide svoje voljene; muškarci, uključujući i ranjenike, jednostavno su poslani direktno na prve linije“, napisala je Novaya Gazeta.

Razmjena zarobljenika ostala je jedan od rijetkih aktivnih kanala komunikacije između Ukrajine i Rusije, čak i nakon što je Kijev prekinuo diplomatske odnose sa Moskvom 2022. godine.

Do kraja jula, Ukrajina je osigurala povratak više od 5.857 osoba - i vojnika i civila - kroz više od 65 razmjena zarobljenika od 24. februara 2022. godine.

Međutim, Rusija javno ne objavljuje broj ratnih zarobljenika vraćenih iz ukrajinskog zarobljeništva. Ruski predsjednik Vladimir Putin je 2024. godine izjavio da je u ukrajinskom zarobljeništvu ostalo približno 1.350 ruskih vojnika.

Detalji o ruskim ratnim zarobljenicima koji se vraćaju iz ukrajinskog zarobljeništva obično se drže u tajnosti, jer Rusija rijetko otkriva ko su oni, misleći samo općenito na vojnike iz određenih regija.

Nedostatak transparentnosti se nastavlja i nakon njihovog povratka, jer javnost praktično nema uvid u to šta se s njima dešava.

 

 

Ukrajinski i ruski ratni zarobljenici suočavaju se sa veoma različitim realnostima u zatočeništvu i po povratku.

U Ukrajini se ruski ratni zarobljenici uglavnom drže u pet specijaliziranih logora osnovanih nakon početka invazije velikih razmjera. Predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog križa (MKCK) i Ujedinjenih naroda, kao i novinari, imaju pristup ruskim ratnim zarobljenicima i objektima u kojima se drže.

Inspekcije MKCK-a odvijaju se svaka dva mjeseca i mogu trajati nekoliko dana, rekao je Jacenko za Kyiv Independent ranije u junu.

U Rusiji ne postoje specijalizirani logori za ukrajinske ratne zarobljenike propisani Trećom Ženevskom konvencijom. Umjesto toga, zarobljeni vojnici i civili drže se u više od 180 pritvorskih mjesta širom zemlje, prema tvrdnjama Jacenka.

Iako nema vjerodostojnih izvještaja o mučenju ruskih ratnih zarobljenika u zatočeništvu, ukrajinski ratni zarobljenici rutinski su podvrgnuti torturi i nehumanom postupanju dok su u Rusiji.

Po povratku kući, ruskim ratnim zarobljenicima obično nije potrebna rehabilitacija ili medicinska pomoć, za razliku od ukrajinskih ratnih zarobljenika, od kojih se mnogi vraćaju teško pothranjeni i pate od ozbiljnih zdravstvenih problema.

Lažna proslava

Kada ukrajinski ratni zarobljenici pozovu svoje rođake nakon puštanja na slobodu, to je često prvi kontakt koji su imali sa njima tokom zarobljeništva, jer je Rusija prekinula gotovo sve vanjske komunikacije, što dovodi do emotivnih scena koje su se ponavljale tokom cijelog rata.

Sa druge strane, ruskim ratnim zarobljenicima je dozvoljeno da zovu kući dok su u zatočeništvu. Kada budu pušteni na slobodu, često djeluju izgubljeno i pokušavaju da ne govore mnogo dok ih snimaju ruski propagandni kanali.

Jacenko kaže da je Rusija tek nedavno počela da organizuje ove svečane trenutke dobrodošlice za svoje puštene ratne zarobljenike.

Po povratku, ruske vojnike društvo često osuđuje zbog toga što su zarobljeni, a ne zbog toga što su poginuli u borbi.

"Rusi kopiraju sve što mi radimo", kaže on. "Dočekali smo naš narod sa zastavama, radošću i zagrljajima. To je tako duboko dirljiva, neformalna ceremonija".

„Ali Rusi (ratni zarobljenici) su tiho odvedeni bez ikakve proslave. Jasno je da su to primijetili i da je doček njihove strane bio mračan i sumoran. Sada se čini da su odlučili sami prirediti prisilnu, insceniranu proslavu“, kaže Jacenko.

Jacenko kaže da oslobođene ruske zarobljenike, također, ispituju službenici ruske Federalne službe sigurnosti (FSB).

„Sve njih (oslobođene ruske zarobljenike) FSB odvodi na ispitivanje“, kaže Jacenko.

„U Moskvi postoji vojni objekat gdje se svi prevoze. Tamo provode dvije, ponekad tri sedmice na ispitivanju“, dodao je Jacenko.

Krivi za predaju

Po povratku, ruske vojnike društvo često osuđuje zbog toga što su zarobljeni, a ne zbog toga što su poginuli u borbi.

Krajem maja, ruski vojni bloger i ratni propagandista Aleksandar Sladkov napisao je na Telegramu da povratak zarobljenih proruskih političkih zatvorenika "treba objaviti u javnosti", ali kada su u pitanju ruski vojnici koje je zarobila Ukrajina, "nema potrebe za pompom".

"Biti zarobljen nije baš čin hrabrosti u ovoj 'specijalnoj vojnoj operaciji'.  Ranjeni vojnici koji se vraćaju iz bolnica - naravno, dočekajte ih ceremonijalno. O ratnim zarobljenicima treba brinuti, ali ih ne treba pretvarati u heroje. Jedini izuzetak su oni koji su se borili do kraja i zarobljeni su bez svijesti", napisao je Sladkov.

Drugi vojni blogeri, također, su predložili slanje oslobođenih ruskih ratnih zarobljenika u filtracijske logore kako bi se utvrdilo ko se dobrovoljno predao, budući da je prema ruskom zakonu dobrovoljna predaja zarobljeništvu kažnjiva zatvorom od tri do deset godina.

Početkom aprila, ruski nezavisni medij Meduza izvijestio je da ruski tužioci traže 16-godišnju zatvorsku kaznu za vojnika Romana Ivanišina u prvom slučaju u Rusiji u kojem se vojnik goni zbog "dobrovoljne" predaje ukrajinskim snagama.

Prema Meduzi, ruske vlasti su pokrenule krivični postupak protiv Ivanišina po njegovom povratku kući iz zarobljeništva.

 

Brojni izvještaji sugeriraju da se, nakon puštanja iz zarobljeništva, ruske trupe vraćaju da se bore protiv Ukrajine.

"Ovo je prilično uobičajena praksa", kaže Jacenko. "Većina ruskih vojnika koji se vraćaju su u dobi za regrutaciju i još uvijek imaju aktivne ugovore, pa se vraćaju na prve linije".

Prema važećem ruskom zakonu, ne postoje ograničenja u pogledu premještanja vojnog osoblja nakon puštanja iz zarobljeništva. Stoga, pripadniku vojske koji se vrati iz zarobljeništva može rukovodstvo njegove jedinice poslati na dužnost ponovo.

„Bilo je slučajeva gdje je isti ruski vojnik dva puta zarobljen ili je poginuo u borbi“, kaže Jacenko. „Posljedično, neka pronađena tijela identificirana su kao tijela Rusa koji su prethodno bili u našem zatočeništvu“.

Jacenko kaže da čak i ako vojni ugovor istekne dok je vojnik u zatočeništvu, vjerovatno će biti primoran potpisati novi po povratku:  

„Mnogi ruski ratni zarobljenici pogrešno vjeruju u suprotno dok su u zatočeništvu“, kaže Jacenko.  

„Rusiji očajnički treba ljudska snaga i vidimo da šalju trupe na prve linije.   To uključuje i one koji se nisu u potpunosti oporavili od povreda, pa čak i one koji koriste štake", kaže Jacenko.