Krim je mjesto gdje se ukrajinska djeca “reprogramiraju”. Kako zdravstveni kampovi "uče da volite" Rusiju

"U 9 sati 7. oktobra 2022. godine čuli smo jako lupanje na vratima. Probudim se, idem do vrata i pitam: "Ko je tamo?" Kažu mi: „Otvori vrata, još spavam, otvaram vrata, a tamo stoje tri vojnika sa pištoljima u rukama, i kažu - moram spakovati stvari, na rapspolaganju imam 30 minuta i moram ići sa njima. Bio sam zbunjen, nisam znao šta da kažem mojoj maci. Skupio sam neke stvari, i krenuo u nepoznatom pravcu sa ova tri vojnika“, prisjeća se stanovnik Hersona Vladislav Rudenko.

Tako je počela njegova priča o “reprogramiranju” i upoznavanju “ruskog svijeta”. Šesnaestogodišnjeg dječaka iz velike porodice ruski vojnici su bukvalno oteli i poslali na aneksirani Krim, zajedno sa stotinama drugih tinejdžera sa Hersonskog Pomorskog fakulteta. Vlad je zvršio u zdravstvenom kampu Družba u Jevpatoriji.  

"Prvo, rečeno nam je da ostavimo sve ukrajinsko, da ne bude ništa ukrajinsko, jer će biti problema. Tada sam imao malu ukrajinsku zastavu, ali je nisam ostavio", kaže Vladislav.

Samo mjesec dana nakon otmice uspio je nabaviti telefon, nazvati majku i ispričati joj nešto o sebi. U to vrijeme su ukrajinske oružane snage oslobodile Herson. Ali Vlad je ostao u kampu na Krimu, koji je pod ruskom kontrolom.

"Najprije smo se budili uz rusku himnu. Drugo, podigli smo rusku zastavu. Zatim smo imali vježbe. Nakon doručka smo imali edukativni sat: šta se noć ranije dogodilo u Rusiji, vijesti iz Rusije. A onda smo odlazili u kino i tamo smo gledali ruske filmove", kaže Vlad o sistemu prevaspitanja na Krimu.

Vlad nije dugo izdržao u ovom režimu.

"Otišao sam, skinuo rusku zastavu i okačio donji veš. Nakon toga su me tražili tri dana. Imali smo šefa osiguranja Astahova i on me je našao. Došao mi je i rekao: "Spakuj stvari, ideš sa nama, stavit ćemo te u pritvor", kaže Vladislav.

Prema Vladovim riječima, završio je u pravoj kaznenoj ćeliji dimenzija dva sa tri metra, sa toaletom i rešetkastim prozorom. Momak je protestvovao, davali su mu tablete koje nije pio,

odveli ga u bolnicu na pregled, rekli da je opasan po društvo i zaprijetili da će ga poslati u duševnu bolnicu. Kao rezultat toga, ovaj maloljetni stanovnik Hersona je prebačen u drugi krimski kamp, u Lučistoje, nedaleko od Alušte.

"Ovo je metodologija koju ruska imperija koristi da brzo asimilira stanovništvo nakon osvajanja novih teritorija, čineći ga poslušnim režimu. Dakle, Krim je, posebno za djecu sa novookupiranih teritorija, bio mjesto rekreacije, svojevrsnog "reprogramiranja", gdje ima mnogo kampova. Neki su rekli da kampovi za dugo nisu ni korišteni niti su radili. U njima je bilo pacova, bubašvaba, djeca su bila bez hrane, ali glavno je bilo da se kampovi popune i počne „prevaspitavanje“, odnosno, da se vidi šta treba uraditi kako bi se ta djeca što prije pokorila režimu, da budu spremna živjeti u Ruskoj Federaciji i da ih potom šalju u ruske porodice i internate“, objašnjava bivši komesar predsjednika Ukrajine za prava deteta Nikola Kuleba.

Nakon Krima, Vlad je poslan na „intenzivno prevaspitavanje“ u okupirani dio Hersonske oblasti.

"Očigledno su nekoga vrbovali pod pritiskom. Ovo je jako velika proruska mašina i bilo je jako teško. Imao sam situaciju kada je mama već bila blizu Lazurnog, htio sam reći mami da nema potrebe da dolazi - to je to, ostajem", prisjeća se Vladislav Rudenko.

Generalno, ovaj Vladin „oporavak“ organiziran od strane „ruskog svijeta“ u sanatorijumima anektiranog Krima i okupirane Hersonske oblasti trajao je devet mjeseci. Sve dok njegova majka nije uspjela da odvesti sina iz Lazurna, a zatim ga, uz pomoć organizacije Save Ukraine, izvesti na teritoriju pod kontrolom Ukrajine. Ovdje Vlad može vježbati boks kojim se bavi od svoje 12. godine i uči. Planira završiti fakultet fizičkog vaspitanja i podučavtia djecu boksu.