Konfiskacija ruske imovine 101: Sve što treba znati
Rusija nastavlja uništavati Ukrajinu, a Zapad i Ukrajina plaćaju račune. U međuvremenu, zemlje G7 zamrznule su 300 milijardi dolara ruske imovine u svojim bankama, ali ne mogu napraviti odlučni korak da ih zaplijene kako bi pomogle u borbi Ukrajine.
Zašto zastoj? Euromaidan Press objašnjava u saradnji sa Međunarodnim centrom za ukrajinsku pobjedu.
Da li je zaista moguće natjerati Rusiju da plati štetu koju je nanijela Ukrajini?
Ne u potpunosti. Prvo, ne možemo u potpunosti izračunati obim štete, drugo, ljudski životi su neprocjenjivi. Nakon pobjede Ukrajine, preostaje mnogo toga da se uradi kako bi se Rusija dovela pred lice pravde. Ali upravo sada, G7 je zamrznula rusku imovinu u svojim zemljama, koja se može u potpunosti iskoristiti. Međutim, već sada je taj iznos manji od štete koju je pretrpjela Ukrajina, a veličina štete i dalje raste.
Koliko je ruske imovine zaplijenjeno, gdje se ona nalazi i zašto je uopće tamo?
Najveći komad kolača je ruska državna imovina (rezerve Ruske centralne banke, centralne finansijske institucije Rusije) – 300 milijardi dolara. One su zamrznute u bankarskim institucijama širom zemalja G7.
Pa zašto su ta sredstva uopće tamo?
Pa, u vrijeme invazije Rusije na Ukrajinu, Rusija je držala dio sredstava u novcu i vrijednosnim papirima u inozemstvu u pouzdanim bankama, skupljajući devize.
Zasigurno znamo da se lavovski dio ove imovine, tačnije 192 milijarde eura, nalazi u Euroclearu, finansijskoj instituciji sa sjedištem u Briselu koja je specijalizirana za čuvanje i poravnanje vrijednosnih papira.
Što se tiče ostatka imovine, njihova tačna veličina i lokacija su pomalo misterija, jer su ti podaci povjerljivi, ali sigurna je opklada da se veliki dio nalazi u SAD-u.
Tu su i ruska privatna imovina koja postoji u inozemstvu, poput jahti i kompanija koje pripadaju ruskim oligarsima i propagandistima.
Ali ukupna vrijednost ove imovine je mnogo manja od 300 milijardi dolara državne imovine, a njihova konfiskacija je potpuno drugi dio priče. Svaka zemlja mora naći način po tom pitanju, a zatim postoji sudski postupak koji treba proći za svaki pojedinačni slučaj, što će potrajati.
To je, također, veoma teško, jer treba poštovati ljudska prava Rusa koji ih posjeduju i primenjivati najviše pravne standarde. Zato je u centru pažnje državna imovina, s obzirom na hitne vojne i rekonstrukcijske potrebe Ukrajine. Konfiskacija će biti brži proces.
Koja je pravna osnova za oduzimanje ruske imovine za Ukrajinu? Mogu li se samo uzeti i konfiskovati državna sredstva?
Ovaj korak spada u kategoriju kontramjera protiv države agresora koja je pokrenula agresivni rat i krši međunarodno pravo na sve strane. Zapadne zemlje su već zamrznule ova sredstva na osnovu ove logike, ali još uvijek nisu donijele odluku da ih u potpunosti zaplijene i predaju Ukrajini.
Bilo je mnogo slučajeva kroz historiju kada su države zamrzle imovinu drugih zemalja kao odgovor na agresiju:
- - tokom krize kada su američke diplomate držane kao taoci u Iranskoj revoluciji 1979. godine;
- - tokom invazije Iraka na Kuvajt 1990.;
- - tokom brutalnog gušenja protesta u Arapskom proljeću u Libiji 2011. godine;
- - i tokom venecuelanske krize 2019.
Ali konfiskaciju te imovine i prenošenje u zemlju žrtve? To je mnogo rjeđe.
Hstorijski gledano, ovo je oduvijek bilo dio poslijeratnog rješenja, kao što je Versajski sporazum nakon Prvog svjetskog rata ili reparacije Njemačke i Japana nakon Drugog svjetskog rata. Direktna konfiskacija zamrznute imovine i njena predaja zemlji žrtvi dok sukob još traje? To je neistražena teritorija.
Ako se predloženo korištenje zamrznute ruske imovine za obnovu Ukrajine zaista i dogodi, to bi bila prilično velika stvar u tom pogledu, ali za to postoje čvrsti razlozi. Rusija je optužena da je počinila genocid u Ukrajini i nanijela zapanjujuću štetu njenoj infrastrukturi.
Račun za rekonstrukciju već iznosi ogromnih 486 milijardi dolara, prema Svjetskoj banci. Šteta na ukrajinskoj elektroenergetskoj mreži je posebno velika, sa ruskim udarima koji su uništili 70 posto njenih proizvodnih kapaciteta.
Kako se ruska zamrznuta sredstva zapravo mogu zaplijeniti?
Ukrajina ne insistira da se taj novac jednostavno da Ukrajini, negoje plan da se sredstva koriste za odbranu Ukrajine, što je glavni prioritet. Postoji nekoliko načina da se ovo odigra:
- - Korištenje novca kroz Evropski mirovni fond, koji se vraća državama EU za oružje koje su isporučili Ukrajini.
- - Da tijelo Evropske komisije direktno kupuje oružje za Ukrajinu koristeći sredstva.
- - Šalje sredstva direktno ukrajinskoj agenciji za nabavku odbrambenih sredstava kako bi mogli kupiti ukrajinsko i strano oružje.
Ukrajina se zalaže za mogućnost kupovine oružja domaće proizvodnje ovim sredstvima, koje je jeftinije od oružja zapadne proizvodnje. Oni, također, pojačavaju svoje kapacitete za upravljanje sredstvima pojačavanjem mjera za borbu protiv korupcije.
Osim odbrane, ruska sredstva će se vjerovatno koristiti za rekonstrukciju i kompenzaciju za žrtve, iako tačan način još nije jasan.
Jedan veliki korak naprijed ka konfiskaciji ovih sredstava bio je donošenje Zakona o REPO-u (ruske elite, opunomoćenici i oligarsi) od 23. aprila 2024. godine.
Dok njegova uspješna implementacija zavisi od daljih radnji i sertifikacija, REPO Zakon postavlja pravni mehanizam za oduzimanje imovine, daje predsjedniku ovlaštenje da započne proces konfiskacije i omogućava koordinaciju sa zemljama G7, EU i drugim partnerima. To bi potencijalno moglo omogućiti Ukrajini pristup procijenjenih pet do odam milijardi dolara ruske suverene imovine koja se nalazi u SAD-u. Međutim, G7 nije slijedio vodstvo SAD-a.
Umjesto toga, 3. maja 2024. godine Financial Times je izvijestio da G7 više ne razmatra potpunu konfiskaciju zamrznute ruske imovine za Ukrajinu, pri čemu je zvaničnik rekao da bi se ta imovina mogla koristiti kao poluga u potencijalnim mirovnim pregovorima sa Rusijom.
Ovakav stav ne prepoznaje prave ciljeve Rusije i besmislenost korištenja ove imovine kao teme za pregovaranje, s obzirom na kontinuiranu eskalaciju agresije Rusije i značajne prihode od izvoza fosilnih goriva.
Da li Ukrajina trenutno dobija nešto od zamrznute ruske imovine?
Poduzeto je nekoliko početnih koraka kako bi se osiguralo da zamrznuta sredstva Rusije već idu u korist Ukrajini:
- - Ministri vanjskih poslova EU odobrili su korištenje sredstava od zamrznute imovine ruske Centralne banke za podršku Ukrajini, što iznosi oko tri milijarde eura godišnje.
- - Evropska komisija odlučila je da 90 posto ovih prihoda dodijeli za vojnu pomoć Ukrajini.
Na sastanku G7 održanom 14. juna 2024. godine u Italiji, odlučeno je da se prihod od zamrznute imovine iskoristi za otplatu zajma od 50 milijardi dolara za Ukrajinu, od čega bi se, također, 90 posto koristilo za odbranu Ukrajine.
Ovaj kredit bi omogućio Ukrajini da preživi. Međutim, to ne bi osiguralo da Rusija bude kažnjena za svoje zločine protiv čovječanosti, osiguralo pobjedu Ukrajine ili nadoknadilo Ukrajini ogromnu štetu koju je Rusija izazvala.
Da li bi potpuna zaplijena ruske imovine napravila razliku za Ukrajinu?
Dok bi Ukrajina trebala dobiti dijelove zamrznute ruske imovine, cijelih 300 milijardi dolara bi promijenilo situaciju na terenu. Podsjećanja radi:
- - To je dvostruko veći iznos od 149 milijardi dolara koje je Zapad potrošio na vojnu pomoć Ukrajini od početka ruske invazije u februaru 2022. godine, prema podacima za praćenje pomoći Ukrajini na Institutu Kiel.
- - To je za jednu trećinu više od 211 milijardi dolara koje je Rusija potrošila na dvije godine svog rata protiv Ukrajine, na osnovu procjena Pentagona.
Ovo finansiranje bi omogućilo Zapadu da pređe sa oružja koje „na kapaljku“ na upečatljiviju strategiju podrške „šok i strahopoštovanje“. To bi osiguralo stabilno snabdijevanje municijom i oružjem, rješavajući onu vrstu nestašice koja je dovela do ruskih dobitaka u proljeće 2024. godine kada je američka pomoć bila odgođena.
Ekonomista Timothy Ash tvrdi da bi Ukrajina predstavljala ozbiljan izazov za Rusiju, pomoć Zapada treba se povećati sa 100 milijardi dolara na 150 milijardi dolara godišnje. On predlaže da je korištenje oduzete imovine:
- - Izvodljivije s obzirom na političke neizvjesnosti oko budućih američkih paketa pomoći.
- - Pravednije, jer trenutno zapadni poreski obveznici snose troškove ruske agresije dok ruska imovina ostaje zaštićena.
Strateški na duge staze: ukrajinski poraz bi vjerovatno rezultirao mnogo većim troškovima za Evropu, uključujući masivne tokove izbjeglica, povećane sigurnosne rizike i stotine milijardi dodatnih godišnjih izdataka za odbranu za suprotstavljanje potencijalnoj ruskoj agresiji. Davanje ovih sredstava Ukrajini sada može pomoći u sprečavanju ovih skupih scenarija.
U suštini, ova ogromna injekcija sredstava bi Ukrajini mogla osigurati kritične resurse uz istovremeno ublažavanje finansijskog tereta zapadnim poreskim obveznicima.
Koliko bi zapljena ruske zamrznute imovine pomogla Ukrajini na bojnom polju?
Šta bi Ukrajina mogla da uradi sa 300 milijardi dolara ruske imovine?
Da bismo ovu sumu pretočili u konkretna rješenja, treba pogledati brojke:
- - Ukrajina je započela rat sa oko 38,5 milijardi dolara vrijednom vojnom opremom.
- - Zapadni partneri su osigurali dodatnih 14,9 milijardi dolara u opremi.
- - Ukupna vrijednost trenutne ukrajinske vojne opreme: 54,4 milijarde dolara.
Zanimljivo je da je sa ovim resursima Ukrajina uspjela uništiti rusku opremu vrijednu procijenjenih 98,7 milijardi dolara – što je skoro dvostruko više od vrijednosti njihovog vlastitog arsenala.
Ako bi Ukrajina dobila punih 300 milijardi dolara, potencijalno bi mogla povećati svoj vojni kapacitet za skoro šest puta. Naravno, ovo je pojednostavljenje, jer faktori poput dostupnosti opreme, također, igraju ulogu.
Dakle, šta bi Ukrajina zapravo mogla kupiti ovim novcem? Prema riječima stručnjaka za odbranu Ivana Kiričevskija, evo potencijalne liste za kupovinu:
- - Nadogradnja protivvazdušne odbrane: 25 Patriot sistema sa po šest do osam baterija. To bi značajno poboljšalo sposobnost Ukrajine da zaštiti svoj vazdušni prostor. Uz to, Ukrajina bi mogla imati koristi od THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) sistema protiv balističkih projektila. Svaka THAAD baterija košta oko dvije milijarde dolara, ali pruža impresivne mogućnosti, presretanje balističkih projektila na dometima do 200 kilometara i visinama koje dostižu 100 do 150 kilometara. Ova kombinacija Patriot i THAAD sistema bi Ukrajini pružila robusnu, višeslojnu mrežu protivvazdušne odbrane.
- - Moderna tenkovska flota: Ukrajina treba povećati broj svojih tenkova za 50 do 100 posto. Moderni tenkovi poput Leoparda-2 sada koštaju oko 40 miliona eura svaki, u odnosu na dva miliona eura 1980-90-ih. Također, cijena
- američkog tenka Abrams porasla je sa 10 miliona na 50 miliona dolara po jedinici.
- - Borbeni avioni: 120-130 modernih aviona koji odgovaraju ruskom vazduhoplovstvu. Eskadrila od 10 do 12 lovaca F-16 košta oko milijardu dolara.
- - Municija: Ukrajini su potrebne ogromne količine, uključujući 64 milijarde komada municije za malokalibarsko oružje (27 milijardi dolara) i 17 miliona artiljerijskih granata.
- - Dugoročni ugovori: Osigurati stalno snabdijevanje oružjem i podršku odbrambenoj industriji Ukrajine nakon rata.
Kiričevskij procjenjuje da bi ovo finansiranje Ukrajini moglo osigurati petogodišnji sigurnosni sistem. Međutim, on upozorava da čak i sa raspoloživim novcem, nabavka oružja nije uvijek jednostavna zbog problema sa dostupnošću i rastućih cijena.
Ako dođe do potpune konfiskacije, da li bi Rusija mogla uzvratiti konfiskacijom zapadne imovine?
Rusija već neko vrijeme forsira prodaju zapadne imovine po fiktivnim cijenama i nameće kaznene poreze zapadnim kompanijama, mnogo prije nego što su počeli bilo kakvi razgovori o oduzimanju ruske imovine za Ukrajinu:
Mart 2022.: Rusija je rekla "ne" za isplatu dividende stranim investitorima.
August-oktobar 2022.: Putinovi dekreti otežali su kompanijama iz „neprijateljskih država“ da prebacuju novac.
Decembar 2022.: Rusija je saopćila stranim dioničarima da moraju prodati svoju imovinu uz minimalni popust od 50 posto. Jao.
April 2023.: Rusija je preuzela „privremenu kontrolu“ nad imovinom koja pripada velikim zapadnim kompanijama, kao što su:
98,2 posto dionica u JSC Fortum (u vlasništvu finske državne kompanije Fortum Oyj).
83,73 posto dionica Unipro-a (u vlasništvu njemačkog državnog Uniper SE).
99,99 posto dionica u Danoneu Rusija (u vlasništvu francuske kompanije Produits Laitiers Frais Est Europe) (2024. Putin je vratio Danonu imovinu nakon što je Macron pokazao svoju odlučnu poziciju da podrži Ukrajinu i suprotstavi se Rusiji);
98,65 posto Baltika LLC preduzeća (u vlasništvu danske kompanije Carlsberg)
Štamparije u vlasništvu norveške Amedia.
Izvještaji pokazuju da je Rusija u osnovi ukrala imovinu od gomile drugih zapadnih kompanija predajući ih državnim preduzećima ili biznisima Putinovih prijatelja super jeftino:
- - Ikeine prodavnice i fabrike
- - Toyotin proizvodni pogon
- - Nissanova fabrika
- - Renaultov kontrolni paket akcija u Avtovazu
- - Starbucksovi kafići
- - Operacije Krispi Kreme (sada se nazivaju "Krunchy Dream" - pametno, ha?)
Rusija je sve ovo učinila kršeći međunarodno pravo o ulaganjima, tako da zapadne kompanije imaju puno pravo da uzvrate udarac. Osim toga, što duže zapadne kompanije ostanu u Rusiji, veća je vjerovatnoća da će njihova imovina biti razgrabljena ili prodana za kikiriki.
Dakle, igra po pravilima sa Rusijom po ovom pitanju vjerovatno neće učiniti mnogo za zaštitu zapadnih investicija ionako.
Može li Rusija onda iznijeti pitanje konfiskacije svoje imovine pred sud i pobijediti?
Rusija će svakako pokušati osporiti konfiskaciju svoje imovine na sudu, jer može. Vjerovatno će podnijeti tužbe na raznim sudovima kao što su Sud pravde EU, Evropski sud za ljudska prava, Međunarodni sud pravde i međunarodni investicioni arbitražni tribunali.
Ali evo u čemu je stvar – šanse Rusije da zaista dobije ove slučajeve su zaista male.
Na sudu EU, Rusija bi mogla tvrditi da je EU prekoračila svoja ovlaštenja, ali sud će vjerovatno stati na stranu prava EU da donosi odluke o vanjskoj politici.
Ruska centralna banka teško će čak i biti priznata kao legitimni tužitelj na sudu za ljudska prava, a taj sud ionako dozvoljava zaplijenu imovine iz valjanih javnih razloga.
Ako se Rusija obrati Međunarodnom sudu pravde, morala bi prihvatiti nadležnost suda i otvoriti se pravnim tužbama o svojim kršenjima međunarodnog prava.
Investicioni ugovori bi Rusiji mogli dati najbolju proceduru, ali arbitražni sudovi često poštuju prava zemalja da regulirajuu i dozvoljavaju kontramjere protiv kršenja međunarodnog prava.
Na kraju krajeva, ako mjere konfiskacije imovine budu dobro osmišljene i jasno zasnovane na ruskom dobro dokumentiranom kršenju temeljnih međunarodnih zakona i normi, one će imati jaku pravnu osnovu da se odupru ruskim pravnim izazovima. Pažljivo zakonsko uokvirivanje može učiniti mjere još otpornijim na metke.
Dakle, dok će Rusija sigurno koristiti sve pravne mogućnosti koje ima da uzvrati, njeno vlastito očito nepoštivanje međunarodnog prava ostavlja je bez snažnog pravnog argumenta.
Jedini sudovi na kojima će Rusija vjerovatno pobijediti su ruski, a onda će se odluka odnositi na teritoriju Rusije. Dakle, teoretski, zapadne kompanije koje još posluju u Rusiji mogu biti pogođene, ali kao što smo već vidjeli, Putinov režim ionako može zaplijeniti njihovu imovinu bez ikakvih pravnih izgovora, pa bi bilo pametnije da jednostavno odu iz Rusije.
Zašto druge zemlje ne bi izvukle svoj novac iz zapadnih banaka ako je ruska imovina konfiskovana u korist Ukrajine?
Neki se brinu da bi konfiskacija ruske imovine mogla naštetiti ekonomiji EU. Oni misle da bi euro mogao izgubiti vrijednost, ako ljudi počnu izvlačiti svoj novac iz banaka.
Postoji bojazan da bi se druge zemlje mogle uplašiti, misleći da njihov novac više nije siguran u bankama EU. To bi moglo izazvati finansijske probleme u eurozoni. Veliki igrači poput Kine, Saudijske Arabije i Indonezije lobiraju protiv konfiskacije imovine, zabrinuti šta bi to moglo značiti za njihov vlastiti novac.
Ali ovi strahovi bi mogli biti pretjerani.
Evo u čemu je stvar: ruska imovina je samo na udaru, jer je Rusija napala Ukrajinu. Ako ne planirate da napadnete bilo koga, nemate o čemu da brinete. A ako planirate, možda ćete se predomisliti. Dvije muhe jednim udarcem.
Neki su posebno zabrinuti zbog toga što Kina povlači svoje investicije iz Eurocleara. Ali do sada Kina nije dala nikakve prijetnje ili zvanične izjave o tome. A ni u prošlosti nisu radili ništa slično.
Ekonomista Timothy Ash ističe da kada je Zapad zamrznuo ruski novac prije dvije godine, ekonomije u usponu nisu ni na koji način reagirale.
On, također, kaže da čak i ako zemlje poput Saudijske Arabije i Kine žele prebaciti svoj novac negdje drugdje, zaista nema gdje. Zapadne banke su i dalje najsigurnija i najpouzdanija mjesta za čuvanje velikih količina novca. Euro je i dalje valuta superzvijezda, koja se koristi u zemljama sa detaljnim bankarskim zakonima i visokim standardima za zaštitu novca.
Ash dodaje da bi, ako bi neka zemlja pokušala prebaciti svoj novac, vjerovatno nanijela sebi štetu više od bilo koga drugog. Mogli bi se suočiti sa sankcijama zapadnih zemalja, vidjeti manji ekonomski rast, imati manje trgovine i investicija, pa čak i vidjeti pad cijena nafte i roba. Zemlje poput Saudijske Arabije i Kine mnogo brinu o održavanju stabilnosti svojih ekonomija pa je malo vjerovatno da će sve to riskirati samo da bi podržale Rusiju.
Dakle, iako su neki ljudi zabrinuti, malo je vjerovatno da bi zapljena ruske imovine kako bi se pomogla Ukrajini izazvalo druge zemlje da masovno izvlače svoj novac iz zapadnih banaka. Potencijalni nedostaci za zemlje koje pokušavaju da prebace svoj novac, plus nedostatak dobrih alternativa zapadnim bankama, čine ovaj scenario vrlo nevjerovatnim.
Pa zašto se ne dešava ruska zapljena imovine?
U suštini, pitanje zapljene ruske imovine za Ukrajinu svodi se na političku volju. Uprkos raznim razlozima koji se navode u raspravama o konfiskaciji ruske imovine, pravi odgovor je da zapadne zemlje još uvijek nisu u potpunosti uvjerene u konačnu pobjedu Ukrajine. Kao rezultat toga, nedostaje im jasna strategija za osiguranje uspjeha Ukrajine i poraza Rusije.
Oni žele zadržati argument za buduće pregovore sa Rusijom. Oni strahuju da će oduzimanje imovine biti shvaćeno kao ozbiljna eskalacija i nerado demonstriraju snagu. Zabrinuti su zbog ugrožavanja budućih poslovnih prilika, nadajući se da će se na kraju vratiti poznati svijet u kojem je Rusija bila poslovni partner.
Američki Kongres koji je usvojio REPO zakon pokazuje da je oduzimanje imovine zakonski izvodljivo i da se može dogoditi ako postoji politička volja.
Uprkos ovom velikom iskoraku, zemlje G7 još uvijek nisu skupile hrabrosti da učine isto.
Nedavni izvještaji sugeriraju da G7 odustaje od potpune konfiskacije zamrznute ruske imovine, a neki zvaničnici nagovještavaju da bi se ta imovina mogla iskoristiti kao moneta u potencijalnim mirovnim pregovorima sa Rusijom. Ovaj stav ne prepoznaje pravu prirodu ruske agresije i krajnji cilj Kremlja da zamijeni poredak zasnovan na pravilima pristupom „možda čini ispravnim“.
Konačno, oklijevanje Zapada da konfiskuje rusku imovinu proizlazi iz toga što nije u potpunosti uvjeren da će Ukrajina na kraju pobijediti i nema jasnog plana kako osigurati da Ukrajina uspije, a Rusija izgubi.
Neke zapadne zemlje se i dalje nadaju da će držati otvorena vrata za buduće pregovore sa Rusijom, zabrinute da će se oduzimanje njihove imovine smatrati velikom eskalacijom. Oni su, također, zabrinuti zbog gubitka budućih poslovnih prilika, držeći se nade da će se poznati svijet u kojem je Rusija bila poslovni prijatelj na kraju vratiti.
Ali akcije Rusije u protekle dvije godine jasno su stavile do znanja da ona ne planira da se vrati međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima.
Vrijeme je za hrabre poteze, a G7 treba da nađe hrabrosti da slijedi američko vodstvo u konfiskaciji ruske imovine Ukrajini. Radeći to, oni mogu pokazati da su posvećeni pobjedi Ukrajine, pozvati Rusiju na odgovornost za zločine i jasno staviti do znanja da se agresija neće tolerirati u 21. vijeku.
Sviđa mi se ideja o oduzimanju ruske imovine. Kako mogu pomoći?
Podrška svih je bitna, a vi možete pomoći! Podignite glas i recite svojim političarima, a posebno liderima G7, da je konfiskacija ruske imovine za pomoć Ukrajini korak ka pravdi, jer Rusija mora platiti za zločine koje je počinila. Mogli biste na društvenim mrežama objaviti pozive čelnicima G7, označavajući ih, tražeći oduzimanje sredstava. Također možete kontaktirati svoje lokalne političare i zamoliti ih da zatraže od lidera G7 da daju zeleno svjetlo za konfiskaciju sredstava.