"Kako sam ranije volio Ukrajinu, voljet ću je i dalje, uzeo sam ruski pasoš da živim." Kako funkcionira prisilna pasošizacija u okupaciji
Otići ili "regulirati svoj pravni status", odnosno dobiti ruski pasoš - to je izbor koji je ruska okupaciona administracija na okupiranim teritorijama Ukrajine stavila pred ukrajinske građane.
BBC priča kako funkcionira prisilna pasošizacija Ukrajinaca u okupaciji.
Sva imena junaka materijala poznata su redakciji, ali se ne otkrivaju iz sigurnosnih razloga.
Ljeta 2023. godine, bivši muž Ukrajinke Marije rekao je da vodi njihovu kćerku na kuglanje, ali je umjesto toga dijete odveo u "LNR".
Sve je počelo time što je sa početkom potpune invazije Marija odlučila pobjeći od rata u Evropu. Njena kćerka je bila u selu na okupiranoj teritoriji Ukrajine sa bakom i djedom kada je invazija počela pa je Marija otišla tamo. Jedini izlaz iz okupacije bio je preko ruske teritorije. Otac djeteta je tamo živio, i na putu za Evropu, Marija i dijete su svratili do očeve kuće da ga vide. Nakon toga, nikada više nije vidjela svoju kćerku.
„Uzeo je dijete i nije ga vratio. Onda zove i kaže: 'Ha-ha-ha, idemo u 'LNR'“, kaže Marija.
Sada djevojčica živi sa svojim ocem na privremeno okupiranoj teritoriji Ukrajine. Njen bivši muž je blokirao Mariju na svim mrežama. Komunikacija sa njenom kćerkom je moguća samo kada se ona sama javi na društvenim mrežama.
Jedini način da ponovo bude sa svojom kćerkom je da ide na sud. Ali Marija to ne može učiniti: da bi to učinila, mora dobiti rusko državljanstvo od ruskih okupacionih vlasti.
„On iskorištava činjenicu da ga ne mogu tužiti. Ovo je zapravo otmica. On je oteo dijete, ja je ne viđam“, objašnjava žena.
Ovo je samo jedna od mnogih posljedica prisilnog davanja ruskog pasoša ukrajinskim državljanima na okupiranim teritorijama.
Putinov dekret iz 2023. godine izjednačio je stanovnike okupiranih ukrajinskih teritorija koji nisu dobili rusko državljanstvo sa strancima.
Putin je kasnije naredio ukrajinskim građanima koji su "boravili u Rusiji bez legalnog osnova" da ili napuste zemlju ili "reguliraju svoj pravni status" do 10. septembra 2025. godine.
Pavlo Lisjanski, direktor Ukrajinskog instituta za strateške studije i sigurnost, objasnio je za BBC da je uredba usmjerena na ukrajinske građane koji još nisu uzeli ruski pasoš.
"U početku je Rusija stvorila uslove za pojednostavljeno dobijanje ruskog pasoša za stanovnike određenih regija. Ali, pošto nije bilo redova za uzimanje ruskih pasoša, počeli su to činiti silom. Rusi su postepeno počeli ograničavati područja života na okupiranim teritorijama gdje se može bez ruskog pasoša", rekla je za BBC Aljona Lunjova, direktorica zastupanja u Centru za ljudska prava ZMINA.
Prema riječima ruskog ministra unutrašnjih poslova Vladimira Kolokolceva, radi se o 3,5 miliona stanovnika Donbasa i takozvane "Novorosije" (kako Rusija naziva okupirane ukrajinske teritorije).
Ukrajinske vlasti brojke koje je objavila Rusija nazivaju "elementom propagande" i ne smatraju ih pouzdanim.
„Ruska Federacija namjerno manipulira statistikom, pokušavajući stvoriti utisak o navodnoj „dobrovoljnoj“ želji ljudi da se integriraju u njen pravni sistem“, komentirao je za BBC situaciju sa pasošima ured ukrajinskog ombudsmana Dmitra Lubineca.
Mnogi ljudi koji su napustili okupirane teritorije i koje su intervjuirali predstavnici UN-a istaknuli su da su rusko državljanstvo uzeli iz očaja.
„Inače bi to bila noćna mora“
Da bi 2023. godine došla do ginekologa u Melitopolju, Olga je morala tražiti veze preko poznanika i ići zaobilaznim putevima. Žena nije imala ruski pasoš, a bez njega je bilo nemoguće posjetiti doktora u ukrajinskom gradu koji su okupirali Rusi. Olga nije željela imati ruski pasoš.
„Doktor me je odveo u podrum, jer kada sam prvi put došla u matični ured, rekli su mi da su potrebni [ruski] dokumenti“, rekla je za BBC Olga, koja je kasnije napustila Melitopolj i otišla u Evropu. „Ali postoje vrlo proukrajinski raspoloženi doktori koji imaju medicinske sestre od povjerenja, možete pitati, a karton se čuva izvan bolnice, doktor je negdje drži, preuzima rizik. Ako nema takvih poznanstava, vrlo je teško“.
„Značajan dio Ukrajinaca na okupiranim teritorijama bio je prisiljen ueti pasoše ne zbog podrške okupacijskim vlastima, već zbog životnih okolnosti“, kažu iz ureda ukrajinskog ombudsmana.
Oni razumiju da ljudi pod okupacijom često nemaju izbora.
Bez ruskog pasoša, ljudi su efektivno lišeni osnovnih mogućnosti: ne mogu dobiti medicinsku njegu, prijaviti se za socijalnu pomoć, dobiti posao u javnim ustanovama pa čak ni upisati dijete u školu.
„U julu i augustu 2022. godine, 'osloboditelji' su jednostavno davali humanitarnu pomoć. A od septembra su najavili da će je davati samo uz ruske pasoše. Ukrajinski bankomati nisu radili. Ukrajina više nije mogla isplaćivati penzije, a postavilo se pitanje direktnog preživljavanja. Stariji stanovnici su bili prisiljeni uzeti rusko državljanstvo“, objašnjava Viktorija iz Rubižnja u Luganskoj oblasti.
„Nemoguće je živjeti u Mariupolju bez ruskog pasoša. Bez njega ne možete uvezati mobilni telefon niti dobiti posao. Pa, možda još uvijek možete raditi kao građevinski radnik, ali u trgovini ili negdje drugdje - ne. Bankovni račun, penzija - samo sa ruskim dokumentom“, rekao je stanovnik Mariupolja Oleksij za BBC.
I sam je dobio pasoš još 2022. godine. Čovjek kaže da je zadržao svoj ukrajinski pasoš: „Kako sam ranije volio Ukrajinu, voljet ću je i dalje, a ruski pasoš sam ponio da živim“, ističe Oleksij.
Tetjana, još jedna sagovornica BBC-ja iz dijela Luganske regije koja je okupirana 2022. godine, bila je prisiljena uzeti rusko državljanstvo kada je trebala dobiti starateljstvo nad svojom unukom.
„U suprotnom, starateljstvo bi bilo noćna mora“, objašnjava ona.
Žena je čak morala tražiti od radnika pasoške službe da brže naprave dokument.
Mariji je ostao stan u Luganskoj oblasti, koji bi, prema njenim riječima, sada mogao biti prodat „po predratnim cijenama“, ali ne može ni izdati punomoć za svoje roditelje, jer nema rusko državljanstvo.
„Gotovo svi imaju ruske pasoše. Nije bilo otvorenog nasilja da bi se uzeli, ali ovdje sada ne možete ništa učiniti sa dokumentima bez takvog pasoša“, kaže za BBC drugi sagovornik iz Donjecka.
Osim toga, žena objašnjava da ako napustite okupirane teritorije i odete u Rusiju ili kroz Rusiju bez ruskog pasoša, bit ćete podvrgnuti takozvanoj „filtraciji“ - ispitivanju od strane specijalnih službi i provjeri po svim osnovama.
„Ovo je klasična manifestacija prisile, koja je u suprotnosti sa normama međunarodnog prava, a svaki pasoš izdat na privremeno okupiranim teritorijama svjedoči ne o podršci okupacionim vlastima, već o kršenju ljudskih prava velikih razmjera“, rekao je za BBC ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinec.
"Bez pasoša, nema liječenja"
Dana 14. februara 2023. godine, Državna Duma Ruske Federacije uvela je obavezno rusko zdravstveno osiguranje na okupiranim teritorijama. Za takvo osiguranje potreban je ruski pasoš, bez kojeg nije dostupna besplatna hitna medicinska pomoć.
Izvještaj Ureda visokog komesara UN-a za ljudska prava dokumentovao je slučaj u kojem je ženi u Zaporiškoj oblasti odbijen tretman, jer nije imala ruski pasoš.
Drugi stanovnik Zaporiške oblasti koji je na kraju uspio izaći sa privremeno okupirane teriitorije rekao je da njegova 75-godišnja majka nije mogla dobiti medicinsku njegu, jer nije imala ruski pasoš.
Svi stanovnici okupiranih teritorija koje je intervjuirao BBC potvrđuju da je nemoguće dobiti bilo kakvu vrstu medicinske njege bez ruskog pasoša.
Jedan od njih, Ivan, muškarac sa HIV pozitivnim statusom, rekao je da je zbog nedostatka terapije koja spašava život, a koja se ne može prekinuti, morao privremeno napustiti Mariupolj i otići u Rusiju nakon početka invazije.
Tamo su mu aktivisti ilegalno osigurali lijekove putem sistema za međusobnu pomoć. Ivan je zatim planirao da se preseli u Evropu. Ali 2023. godine, bio se prisiljen vratiti zbog teške bolesti svoje majke.
"Ne mogu sve ovo gledati, jedva izlazim iz kuće", emotivno opisuje čovjek život u okupiranom gradu. "Uzeo sam dokumente, jer nema drugog načina da dobijem tablete".
Kaže da ga i dalje "boli i stidi se" što je to morao učiniti, iako je bio primoran to učiniti iz zdravstvenih razloga. Njegova majka ima drugačije stavove – dobrovoljno je dobila ruski pasoš i pozitivno govori o novom lijeku, zbog čega se stalno svađaju. Ali Ivan se ne usuđuje ostaviti majku, kojoj je potrebna stalna pomoć.
Alena Lunjova, također, priča o slučajevima kada je ljudima u okupiranom dijelu Zaporiške oblasti uskraćena medicinska njega zbog toga što nisu imali ruski pasoš.
Dijabetičaru ovisnom o inzulinu nije dat inzulin, jer nije imao ruski pasoš. Aktivisti za ljudska prava dobijaju ove informacije od ljudi koji su napustili okupirane teritorije. Ukrajinska obavještajna služba, također, je prijavila slične slučajeve odbijanja izdavanja lijekova.
Tetjana, koja je podnijela zahtjev za starateljstvo nad svojom unukom, kaže da sada hitno mora ponovo proći komisiju za invaliditet prema ruskim standardima, inače će biti lišena socijalnih davanja - uprkos činjenici da je prema ukrajinskom zakonu njoj utvrđen invaliditet do kraja života.
Stotine ljudi se našlo u takvoj situaciji.
"Nema dovoljno doktora, vlada potpuni haos, redovi, morate ići u pet ujutro, izdržati krugove pakla", žali se žena.
"Nikome ne treba tvoj stari"
"Rekli su mi: ili ću dobiti ruski pasoš, ili ću biti vraćen tamo gdje sam mučen... Sada imam ruski pasoš", prepričava čovjek riječi oficira FSB-a nakon nekoliko dana mučenja u pritvorskom centru.
Ured visokog komesara UN-a za ljudska prava citira ovu priču u svom izvještaju.
Državnim službenicima na okupiranim teritorijama rečeno je da moraju imati ruske pasoše kako bi zadržali posao. Nekima od njih su prijetili ruski vojnici, navodi se u izvještaju UN-a.
U Zaporiškoj oblasti, glavni ljekar jedne medicinske ustanove upozorio je inženjera da bi mogao biti otpušten ako ne bude imao ruski pasoš.
Kasnije je uprava bolnice rekla inženjeru da bi, budući da nema pasoš, mogao biti "odveden u podrum".
"Ako je šef dobio (ruski pasoš - op. ur.), natjerao je ostale koji su ostali raditi sa njim da učine isto", kaže Viktorija za BBC iz Luganske oblasti.
Jedna žena je lično poznavala čovjeka koji je prethodno radio kao viši poslovođa i postao šef preduzeća pod okupacionim vlastima:
"On je prvi uzeo pasoše i prisilio sve druge da uzmu pasoš. Podnio je zahtjev na pasoški odjel za sve i objavio da svako ko želi nastaviti raditi mora dobiti pasoše. Ili dati otkaz".
U Hersonskoj oblasti, upravnik bolnice rekao je medicinskoj sestri da će izgubiti posao ako ne bude imala ruski pasoš. Rekao je da ga okupacione vlasti obavezuju da svake sedmice izvještava o statusu pasoša svih zaposlenih.
U Hersonskoj oblasti, oni koji su stradali u katastrofi hidroelektrane Kahovka 2023. godine nalaze se u posebno teškoj situaciji. Većina žrtava su stanovnici okupiranih teritorija, a mnogi stanovnici grada Oleški, koji je u to vrijeme bio gotovo potpuno poplavljen, i dalje žive u privremenim smještajnim objektima - i to ne uvijek državnim.
Sveštenik, koji je tada u zgradi svoje seoske zajednice sklonio nekoliko starijih samohranih žena, kaže: "Iskreno, bio bih čak i sretan da im daju pasoše - ne dobijaju nikakvu pomoć."
Dvije njegove štićenice su uz pomoć volontera otišle u Evropu i na teritoriju koju kontrolira Ukrajina - bio je to dug i težak put. Još tri žene nastavljaju živjeti u zajednici - okupacione vlasti im ni na koji način ne pomažu, a volonteri prikupljaju sredstva za privatne medicinske konsultacije.
Sveštenik priznaje da se čak obratio administraciji sa zahtjevom da im u selo pošalju službenika za pasoše.
"Odgovorili su mi doslovno: 'Nikome ne trebaju tvoji stari'", kaže sveštenik.
Zločin, kolaboracionizam ili prisilni korak?
Ukrajina smatra ruske pasoše izdate na okupiranim teritorijama nevažećim. To navode i ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova i ured ukrajinskog ombudsmana.
"Ukrajina ne priznaje nikakve dokumente koje izdaju okupacijske vlasti, osim onih koji se odnose na registraciju građanskog statusa - rođenja, smrti ili braka. Svi ostali dokumenti, a posebno pasoši, nemaju pravnu snagu u Ukrajini", objašnjava Dmitro Lubinec.
Sama činjenica dobijanja ruskog pasoša nije zločin i ne povlači krivičnu odgovornost, kaže ukrajinski ombudsman.
Prema njegovim riječima, važno je napomenuti da osobe koje su bile prisiljene uzeti ovaj "dokument" silom ili zbog nedostatka drugog načina da riješe svoj problem ne snose lične negativne posljedice. Vlasti bi trebale priznati takve slučajeve kao "prisilne okolnosti koje su nastale kao rezultat okupacije".
Osim toga, ured ombudsmana naglašava da dobijanje pasoša Ruske Federacije ni na koji način ne znači gubitak ukrajinskog državljanstva.
„Svaka osoba, čak i ako je bila prisiljena uzeti ruski dokument, ostaje građanin Ukrajine. Nijedna akcija okupacijske vlasti ne može lišiti osobu njenog pravog državljanstva ili promijeniti pravnu vezu s ukrajinskom državom“, rekao je Lubinec.
Prema riječima sagovornika BBC-a koji su dobili rusko državljanstvo, njihovi ukrajinski dokumenti ostali su kod njih.
Međutim, to je moglo zavisiti od određenih okolnosti. Prema riječima Viktorije iz Luganske oblasti, njen poznanik, za kojega se ispostavilo kao kolaboracionista i preuzeo je poziciju šefa, lično je „uzorno“ predao svoj ukrajinski pasoš i prisilio svoje zaposlenike da učine isto, uprkos činjenici da od Rusa nije bilo takvih zahtjeva.
„Lokalni kolaboracionisti su postavili stroge zahtjeve“, objašnjava ona.
Prema riječima druge stanovnice Donjecka, u njenoj regiji se od nekih ljudi, također, traži da prođu određenu proceduru pseudo-odricanja od ukrajinskog državljanstva.
„Postoji zahtjev da državni službenici napišu izjavu o odricanju od ukrajinskog državljanstva. To je samo pisana izjava koja ima samo formalno značenje - sama osoba zna da je potpisala takvu izjavu.“
Generalno, nikome drugom se ne nudi da to uradi. Oni koji su napisali takvu izjavu imaju ukrajinske pasoše sa sobom", objašnjava ona.
"Oni koji imaju resurse - novac, snagu i hrabrost - da odu i ponovo uzmu pasoš u Ukrajini, produžavaju svoj ukrajinski pasoš. Jer put nije lak, a ne postoji razumijevanje kako će ih dočekati na ukrajinskoj granici", dodaje stanovnica Donjecka.
Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine poziva Ukrajince na okupiranim teritorijama da se prvo pobrinu za vlastitu sigurnost.
"Morate uzeti neke papire - uzmite ih, za nas to ne mijenja vaš status. Molimo vas da djelujete na osnovu vlastite sigurnosti. Za ukrajinsku državu, bilo kakvi papiri koje vam okupatori daju su bezvrijedni i ne mijenjaju činjenicu da vas smatramo građanima Ukrajine, koji ste Ukrajinci u srcu, prema dokumentu", rekao je portparol ukrajinskog Ministarstva vanjskih poslova, Georhij Tihiji, u martu 2025. godine, odmah nakon objavljivanja Putinove uredbe.
Istovremeno, Ministarstvo vanjskih poslova savjetovalo je Ukrajincima da prvo napuste privremeno okupirane teritorije.
"Dobijanje ruskog pasoša u uvjetima okupacije nije kršenje ukrajinskih zakona. Naprotiv, prisilna pasošizacija je zločin. Kada su ljudi prisiljeni uzeti ruski pasoš u uvjetima okupacije, to je ratni zločin", kaže Alena Lunjova iz Centra za ljudska prava ZMINA.
Prema njenim riječima, ljudi koji su bili prisiljeni da uzeti ruske pasoše, naprotiv, mogu se smatrati žrtvama.
Istovremeno, kako primjećuje Dmitro Lubinec, potrebno je razlikovati slučajeve prisilnog dobijanja pasoša od situacija kada osoba svjesno i dobrovoljno sarađuje s okupacijskim vlastima, zauzima položaje i učestvuje u propagandi.
U takvim slučajevima, ukrajinske agencije za provođenje zakona ne procjenjuju činjenicu posjedovanja ruskog pasoša, već konkretne radnje osobe, koje se mogu kvalificirati kao kolaboracionizam ili drugi zločini.
Odnosno, pasoš koji su izdale okupacijske vlasti nije automatski osnov za optužbu.
Olga, koja je napustila Melitopolj ljeta 2023. godine, kaže da je čak i nakon dvije i po godine muče noćne more:
"Stalni strah od nedostatka dokumenata. Ako nešto sanjam, to su uvijek noćne more da sam došla kući i ne mogu otići, onda nemam dokumente, onda nemam rublje, onda me negdje zovu".