KOMENTAR: Potreba i gnušanje u Rusiji –paradoks migracije radne snage

Migranti iz Centralne Azije sve se više kažnjavaju ruskim paradoksom u kojem vlada nastavlja pooštravati ograničenja za strane radnike, uprkos velikom nedostatku radne snage.

Posljednji korak ka ograničavanju priliva radnika iz inozemstva je nacrt rezolucije koji je ranije ovog ljeta pripremilo rusko Ministarstvo rada, a kojim se od 2026. godine uvode strožije kvote za strane radnike u raznim ekonomskim sektorima. Nova pravila bi formalizirala ograničenja na saveznom nivou koja su već na snazi u mnogim ruskim regijama. Pogođeni sektori uključuju javnu ugostiteljsku djelatnost (tj. restorane i kafiće), građevinarstvo, maloprodaju alkohola i duhana, poljoprivredu i sječu šuma.

Pooštravanje kvota dolazi nakon antimigrantskih mjera uvedenih ranije 2025. godine, koje ruskim vlastima olakšavaju praćenje kretanja radnika iz inozemstva i ubrzavanje deportacija. Postoje i promjene na nivou gradova. Naprimjer, u Sankt Petersburgu, stranim radnicima iz država članica Evroazijske ekonomske unije (EEU), uključujući Tadžikistance i Uzbekistance, sada je zabranjeno raditi na poslovima u transportnom sektoru, uključujući taksije i dostavu hrane.

Radnici, migranti iz Centralne Azije najteže su pogođeni promjenama, s obzirom na to da čine otprilike 10,5 miliona od procijenjenih 12 do 14 miliona radnika migranata u Rusiji.

U konačnici, Rusija možda stvara više problema nego što rješava pooštravanjem ograničenja za strane radnike. Rusija se dugo bori sa "produbljivanjem demografske krize", koja šteti dugoročnoj ekonomskoj stabilnosti zemlje, problem koji je pogoršao rat u Ukrajini. Ruski ministar rada procijenio je da bi zemlja mogla imati manjak radne snage od oko 11 miliona radnika do 2030. godine, izvijestio je Business Insider.

Mnogi sektori obuhvaćeni novim kvotama tradicionalno zavise od radne snage migranata i već se bore s nedostatkom radnika. Jedan takav sektor, građevinarstvo, suočio bi se sa smanjenjem kvote za strane radnike na 50 posto sa sadašnjih 80 posto.

Lydia Kataskina, direktorica ljudskih resursa u Glavstroyu, koji se predstavlja kao jedan od najvećih ruskih investitora, izjavila je za Reuters da je nedostatak radne snage povećao troškove gradnje, uzrokujući kašnjenja i probleme sa kontrolom kvalitete.

Ograničenja za strane radnike prvenstveno su vladin odgovor na pritisak javnosti. Radnici koji su gostovali u Centralnoj Aziji dugo su se suočavali sa neprijateljskim stavovima među Rusima. Međutim, javno izražavanje predrasuda poraslo je nakon terorističkog napada u martu 2024. na koncertnu dvoranu Crocus City Hall u Moskvi, četiri državljanina Tadžikistana su osumnjičena kao počinitelji napada, u kojem je poginulo više od 140 posjetilaca koncerta.

Teroristička tragedija potaknula je ruske vlasti da preispitaju imigracijske politike i pokrenu val racija, deportacija i ograničenja. Građani su se, također, uključili u osvetničke akcije, sa više od 700 prijava o napadima na migrante širom Rusije u danima nakon incidenta u Crocus City Hallu.

Posljedice ovih politika nisu ograničene samo na udaljena polja i gradilišta, već ih Rusi mogu osjetiti i u svakodnevnom životu. Naprimjer, nedostatak vozača u Sankt Peterburgu kao posljedica zabrane rada radnika migranta znači da troškovi dostave i naručivanja dostave hrane postaju sve viši ili rezultiraju dužim vremenom čekanja.

Kao odgovor na pooštravanje pravila o migraciji radne snage, kao i na izvještaje o kontinuiranom uznemiravanju migranata, neke vlade Centralne Azije, posebno Kirgistan i Tadžikistan, pozvale su svoje građane da dva puta razmisle prije odlaska u Rusiju u potrazi za poslom. Uzbekistan je, u međuvremenu, pokrenuo inicijative za obuku na radnom mjestu osmišljene da usmjere potencijalne migrante radnike koji idu u Rusiju ka mogućnostima za više vještine negdje drugdje.

Uprkos novim pravilima, Rusija ostaje popularna destinacija za stotine hiljada migranata iz Centralne Azije koji traže niskokvalifikovane poslove. Izvještaj Međunarodne organizacije za migracije iz 2025. godine, naprimjer, pokazao je da je broj tadžikistanskih državljana koji se kreću u Rusiju doživio samo blagi pad tokom prvih devet mjeseci 2024. godine, u poređenju sa istim periodom prethodne godine. Istovremeno, vrijednost doznaka koje su kući poslali tadžikistanski radnici migranti povećala se za 27 posto u 2024. godini u odnosu na prethodnu godinu, dostigavši 5,8 milijardi dolara, prema podacima Svjetske banke.

I dalje je malo vjerovatno da će uskoro doći do tektonskog pomaka u migracijskim obrascima Centralne Azije. Ali s obzirom na trenutne trendove, svi pate. Bruce Pannier, saradnik za Centralnu Aziju u programu za Evroaziju pri Institutu za istraživanje vanjske politike, objašnjava: „Bez ovih radnika migranata, veliki dio ruske ekonomije se je u problemu, bez dovoljno radne snage za nastavak rada ili barem za rad na nivoima koji su Rusiji potrebni“.

Migranti radnici će se susresti sa većim poteškoćama dok se bore da zarade za život za sebe i svoje voljene kod kuće, a Rusi će početi osjećati posljedice ovih politika u svom svakodnevnom životu.

Ruska vlada se pokazuje kao svoj najgori neprijatelj kada su u pitanju migracije, usvajajući mjere koje potkopavaju njene opsežne napore da izolira veliki dio stanovništva od troškova svojih obimnih ratnih napora.