Kako Rusija mobilizira trupe na okupiranim teritorijama Ukrajine

U javnosti se često govori da je Rusija pretrpjela značajne gubitke od svoje početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Iako, obje strane daju ograničene informacije o gubicima na ratištu, američki zvaničnici su u oktobru 2024. godine rekli da je broj mrtvih i ranjenih oko 600.000.

Rusija je nastojala popuniti svoje redove kroz niz mobilizacijskih napora i podsticaja, od novčanih bonusa za one koji se prijave do regrutacije zatvorenika.

Na okupiranim teritorijama Ukrajine, od kojih su neke pod ruskom kontrolom od 2014. godine, Moskva se oslanjala na kombinaciju uvjeravanja i manipulacije kako bi Ukrajincima ostavila malo izbora osim da se bore za Rusiju.

U ovim regijama, lokalne okupacijske vlasti služe kao glavni izvršitelji ruskih naređenja za mobilizaciju stanovništva u okupacionu vojsku – i, prema vlastima ukrajinske vojne uprave u Luganskoj oblasti, čini se da su im dodijeljene kvote za regrutaciju na čijem ispunjavanju agresivno rade.

CIR i Detector Media analiziraju rusku vojnu mobilizaciju na privremeno okupiranim teritorijama (TOT) Ukrajine. Tehnike uključuju pasošizaciju i inicijative za mlade, kao i suptilnije informativne kampanje koje izbjegavaju eksplicitne reference na mobilizaciju. Opsežna analiza podataka, istraživačke tehnike otvorenog koda, te studije slučaja i analiza sadržaja korištene su kako bi se osiguralo temeljito i detaljno ispitivanje strategija i taktika mobilizacije na okupiranim teritorijama, kako prije tako i nakon invazije 2022. godine.

 

Pasošizacija i humanitarno pravo

 

Svaka država koja regrutuje stanovnike teritorija koje okupira u svoje oružane snage krši međunarodno humanitarno pravo, prema Rimskom statutu (Član 8(2)(b)(xv)) Međunarodnog krivičnog suda (MKS). Ženevske konvencije, posebno Član 51 IV konvencije, zabranjuju i prisiljavanje civila na služenje u okupacijskim oružanim snagama i „propagandu koja ima za cilj osiguranje dobrovoljnog regrutiranja“.

Prema Institutu za strateška istraživanja i sigurnost, Rusija je od početka okupacije prvih ukrajinskih teritorija 2014. godine provodila programe regrutacije borbenih rezervi u okupiranim Luganskoj i Donjeckoj regiji, koristeći ih kao pripremnu obuku za potpunu ratnu mobilizaciju. Pavlo Lisjanski, direktor Instituta, procijenio je da su Rusi do 2022. godine prisilno mobilizirali više od 100.000 muškaraca s okupiranih teritorija, od kojih su mnogi raspoređeni za borbe na prvoj liniji fronta.

Ova priprema uključivala je stvaranje rezervi, prvenstveno putem pasošizacije, procesa koji uključuje masovnu naturalizaciju građana na spornim teritorijama. To je značilo da su stanovnici na ovim teritorijama stekli dužnosti ruskih građana i morali su se prijaviti u vojsku. Rusija je koristila politiku pasošizacije na teritorijama u Gruziji i Moldaviji 2002. godine.

U martu 2024. godine, istraga AP-a otkrila je da su ruski pasoši uspješno nametnuti većini stanovništva okupirane Ukrajine. Prema ruskom zakonu, oni bez ruskog pasoša podliježu zatvorskoj kazni kao "strani državljani". Ruski pasoš je, također, potreban za dokazivanje vlasništva nad imovinom i pristup osnovnim uslugama kao što su zdravstvena zaštita i penzijski prihodi.

Prema Ukrajinskom centru za sigurnost i saradnju (USCC), mobilizacija je "prilika za agresora da psihološki slomi ljude pod okupacijom, da nametne vlastitu propagandu i da preuzme kontrolu nad aktivnim dijelom društva, a to se odnosi ne samo na same mobilizirane ljude, već i na članove njihovih porodica". Čini se da je preovlađujuća namjera represija, podjarmljivanje i nametanje neke vrste ruskog identiteta lokalnim stanovnicima.

 

'Nesrazmjerno ciljanje' krimskih Tatara

 

Od 2015. godine, aktivisti za ljudska prava izrazili su zabrinutost zbog povećane vjerovatnoće mobilizacije među krimskim Tatarima i drugim etničkim grupama na Krimu.

Iako ne postoje zvanične statistike o mobiliziranim zajednicama, čini se da su uglavnom muslimani, krimski Tatari - za koje se smatra da čine oko 13 posto stanovništva Krima - nesrazmjerno ciljani. Ukrajinska organizacija za ljudska prava CrimeaSOS procjenjuje da je 90 posto svih obavještenja o mobilizaciji uručeno krimskim Tatarima od početka glavne mobilizacijske kampanje u septembru 2022. godine. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski opisao je ovo kao "svjesni napor da se uništi krimsko-tatarska nacija".

 

Dokumentovani su i slučajevi namjernog progona krimskih Tatara, uključujući izdavanje poziva od strane vojnih registara i regrutacijskih ureda pojedincima koji posjećuju džamije.

Okupacijske vlasti su, također, koristile informativne kampanje pozivajući krimske Tatare da se pridruže ruskoj vojsci. Jedna od najvećih kampanja fokusirala se na prikazivanje Rusije kao multietničke države u kojoj različite grupe pokazuju svoj patriotizam i lojalnost zemlji.

Ova kampanja je iskorištavala osjetljiva pitanja poput vlasništva nad zemljištem obećavajući zemljište u drugim regijama onima koji su se pridružili vojsci. Naprimjer, promovirano je sticanje zemljišta putem programa „Dalnevostočni Gektar“ – ili „Hektar Dalekog istoka“. „Hektar Dalekog istoka“ je vladin program uspostavljen sa ciljem podsticanja naseljavanja i ekonomskog razvoja u Dalekoistočnom federalnom okrugu. Prema ovom zakonu, ruski građani mogu besplatno dobiti do jedan hektar zemljišta u regiji za ličnu upotrebu, poslovne ili poljoprivredne svrhe.

Prema Misiji predsjednika Ukrajine u Autonomnoj Republici Krim, jedan primjer „tajne mobilizacije“ je takozvano dobrovoljno raspoređivanje krimskih ljekara u okupirana područja Donjecke i Luganske oblasti u blizini linija fronta. Uprkos nedostatku entuzijazma među lokalnim medicinskim stručnjacima, okupacijske vlasti su davale javne izjave i televizijske izvještaje u kojima su prikazivale „doktore volontere“, koji su na kraju raspoređeni na vojne, a ne na civilne medicinske uloge.

U nekim slučajevima, studenti završne godine univerziteta su navodno pozvani na vojnu dužnost. U julu 2023. godine, CrimeaSOS je izvijestio o incidentu u kojem su nastavnici na Univerzitetu Simferopol, Krim, obavijestili studenta da može polagati ispite samo ako potpiše poziv. Prema CrimeaSOS, takvi incidenti nisu neuobičajeni, ali se ovi razgovori vode u tajnosti kako bi se spriječilo da postanu javni. U januaru 2023. godine, Nacionalni centar otpora je izvijestio da su, u pripremi za novi val mobilizacije, Rusi izdali direktivu o izbacivanju svih studenata od treće do pete godine koji podliježu mobilizaciji i imaju studentski dug.

Prema ruskim državnim medijima, osnovani su i dodatni uredi za regrutaciju u manjim naseljima izvan okružnih centara, uključujući lokacije na otvorenom i mobilne brigade za regrutaciju. Ovi mobilni uredi se često postavljaju na javnim mjestima, npr. u blizini trgovačkih centara, kako bi se ciljalo na pojedince koji bi inače izbjegli posjetu centrima za regrutaciju.

 

Nadzor FSB-a u 'DNR' i 'LHR'

Prema riječima Serhija Haidaija, bivšeg šefa ukrajinske vojne uprave u Luganskoj oblasti, od početka potpune invazije u okupiranoj Luganskoj oblasti bilo je više "talasa" regrutacije. Početni talas, kako je naveo Haidai, bio je relativno jednostavan jer su ga provodile vlasti "Luganske Narodne Republike" (ili "LNR"). Tokom tog vremena, okupacijske vlasti su regrutovale svakoga koga su mogle pronaći, ali pojedinci su mogli platiti da budu pušteni, što je mnogima omogućilo da odu ili se sakriju u svojim gradovima.

Međutim, od proljeća 2022. godine, izvještaji sugeriraju da su ruski komandanti nezadovoljni regrutacijom u "DNR" i "LNR". Očevici su izvijestili da određene "kvote" za regrutaciju nisu ispunjene, navodno zato što lokalni komesarijati "sažaljevaju lokalno stanovništvo i ne uzimaju onoliko koliko bi mogli, pa se ne uklapaju u kvotu".

Kasnije talase mobilizacije na okupiranim teritorijama navodno su nadgledali predstavnici ruskih specijalnih službi, posebno Federalne službe sigurnosti (FSB). Prema Haidaiju, specijalne službe su imale "jasan zadatak" da regrutuju maksimalan broj muškaraca. Direktna intervencija FSB-a značila je da izbjegavanje regrutacije podmićivanjem zvaničnika, između ostalih shema, više nije bilo moguće.

Mobilizacija je imala značajan uticaj na broj radnika dostupnih u ključnim komunalnim preduzećima i komunalnim uslugama na okupiranim teritorijama. Na primjer, web stranica 0629 sa sjedištem u Mariupolju izvijestila je da je nekoliko naselja u centralnom okrugu Mariupolja ostalo bez grijanja nakon velike nesreće početkom 2024. godine. Stanovi nisu imali grijanje skoro mjesec dana, a radnici komunalnih preduzeća došli su čak iz Sankt Peterburga kako bi sanirali štetu.

 

Lov na dezertere

 

Od februara 2022. do danas, većina lokalnih „mobiliziranih“ ima status „dobrovoljaca bez ugovora“ ili „bez statusa“. Oni navodno nisu vojno osoblje prema važećem ruskom zakonu i ne bi trebali biti pravno odgovorni za napuštanje mjesta službe prema ruskim zakonima.

Međutim, mnogi od njih su ili fizički nesposobni ili se boje napustiti borbenu zonu, s obzirom na tipične nezakonite metode uticaja „DNR“ i „LNR“ protiv onih koji su „napustili mjesto službe“, dokumentirane na raznim Telegram kanalima.

Od jeseni 2022. Rusi provode „lov“ na dezertere i postavili su plakate u mnogim gradovima „DNR“, uključujući Ilovajsk, Jenakijevo i Donjeck, na kojima se navode imena mobiliziranih osoba koje su dezertirale. Izvještaji sugeriraju da se, kada se osoba pronađe, ne poduzimaju nikakve istražne radnje – umjesto toga, osoba se vraća u vojnu jedinicu, gdje je prisiljena sudjelovati u neprijateljstvima i mogla bi se suočiti sa zlostavljanjem.

 

Mladi i djeca na meti

 

Analitičari i istraživači detaljno su opisali kako je Rusija ciljala mlade ljude, studente, pa čak i djecu s okupiranih teritorija u pokušaju da postavi temelje za buduću mobilizaciju u svoju vojsku. Nakon okupacije Krima 2014. godine, ruske vlasti su počele koristiti različite taktike - uključujući informativne kampanje i motivacijske razgovore u obrazovnim ustanovama - kako bi uvjerile krimsku omladinu da se pridruži ruskoj vojsci.

To uključuje događaj "Dan regruta" namijenjen regrutima i učenicima 10. i 11. razreda, rusku državnu inicijativu pod nazivom "Junarmija" (ili Mlada armija) usmjerenu na militarizaciju mladih ljudi prikazivanjem Ukrajine kao neprijatelja Rusije, kao i kurseve vojne obuke u obrazovnim ustanovama i kampanje koje promoviraju vojnu službu kao časnu i patriotsku.

Ove akcije su pokušaj da se ciljaju mladi ljudi tokom njihovih razvojnih faza i da im se usadi osjećaj ruskog identiteta. Stručnjaci za ljudska prava tvrde da militarizacija djece i mladih, te inicijative poput "Junarmije", na okupiranim teritorijama predstavljaju ratni zločin, jer uključivanje djece u vojne operacije krši međunarodno humanitarno pravo.

Strategija Kremlja da briše ukrajinski identitet djece u timovima za obuku i uslovljava ih da služe u njenoj vojsci dobija na zamahu sa svakom godinom okupacije. Rusija je okupirala dijelove Ukrajine više od 10 godina, što čini vrlo vjerovatnim da se neki ukrajinski muškarci koji su bili djeca 2014. godine sada bore protiv Ukrajine. Širom svijeta, djeca se smatraju nadom za budućnost, ali na teritorijama Ukrajine koje je okupirala Rusija, neka se pretvaraju u oruđe za rat.