Kako Kremlj tjera Ukrajince sa okupiranih teritorija da uzimaju ruske pasoše
Kremlj je pokrenuo kampanju velikih razmjera kako bi natjerao Ukrajince koji žive na okupiranim teritorijama da postanu Rusi, pokazalo je istraživanje nekoliko medija.
Podaci pokazuju da je Ukrajincima uskraćena medicinska njega i slobodno kretanje, dok ne prihvate rusko državljanstvo.
Evropska radiodifuzna unija (EBU), alijansa javnih medija, uključujući BBC, obavila je intervjue sa izbjeglicama u sklopu istrage.
Izbjeglice su govorile o nemilosrdnoj proruskoj propagandi na okupiranim teritorijama Ukrajine.
Jedna izbjeglica sa okupiranih teritorija, Larisa, rekla je novinarima EBU-a da je njenoj prijateljici bio uskraćen inzulin, ključni dio liječenja dijabetesa, sve dok nije podnijela zahtjev za ruski pasoš.
Druga prijateljica je morala prihvatiti rusko državljanstvo kako bi liječila svoju slomljenu ruku, rekla je Larisa.
Žena govori i o drugim vrstama pritiska na Ukrajince koji se prisiljavaju da postanu Rusi.
"Oni ne daju penzije bez ruskih pasoša, ne daju hranu bez ruskih pasoša i nema govora o medicinskim uslugama. Mnogo je blokada na putevima. I svaki put kada vas zaustave, provjere dokumenta i onda kažu da sljedeći put bez ruskog pasoša nećete proći. Znači ljudi moraju dobiju ta ruska dokumenta. Jer ako neko, recimo, ima krave u jednom selu, a prodaje mlijeko u drugom, nemoguće se kretati između sela bez ruskih dokumenata", kaže Larisa
Larisinu priču o pritiscima u vezi sa ruskim pasošima potvrđuju i druge izbjeglice, naprimjer, Ljudmila (ovo nije njeno pravo ime) iz okupiranog dijela regije Zaporožja.
"Kada idete u bolnicu, morate imati ruski pasoš. Ako nemate ruski pasoš, nećete biti liječeni. Ako vozite auto i zaustavi vas patrola, ako nemate ruski pasoš, mogu samo da vam uzmu auto. Zato ljudi moraju uzeti ta dokumenta. Penzioneri su primorani uzimati ruske pasoše da bi primali penzije. Ovo je pitanje preživljavanja", naglašava Ljudmila.
U prošlosti je Rusija izdavala pasoše stanovnicima otcijepljenih gruzijskih regiona Abhazije i Južne Osetije, a kasnije je to koristila dijelom kao opravdanje za invaziju koju je izvršila na Gruziju 2008. godine.
Ruski program
Ljudmila i njena prijateljica Oksana (nije njeno pravo ime) kažu da je glavni razlog zašto su napustili svoje domove to što su njihova djeca bila primorana učiti po ruskom školskom programu.
"Bili smo isprovocirani da odemo zbog otvaranja ruske škole i bili smo primorani slati djecu u rusku školu. Rečeno nam je da ako ne pošaljemo djecu u rusku školu, da će biti odvedena i a mi ćemo biti lišeni roditeljskog prava. Kada šaljete svoju djecu u školu, morate uzeti ruski pasoš. Ako nemate ruski pasoš, vaše dijete će imati problema, a i vi ćete imati problema. Kakvi su problemi? Bit ćete lišeni roditeljskog prava. Uzeće vam djecu i to je kraj – ostat ćete bez djece", kaže Ljudmila.
Žena je intervjuirana u Centru za izbeglice u Zaporožju - njeni rođaci su još uvek pod ruskom okupacijom i ona se boji da će biti identificirana.
Ranije 2023. godine Rusija je objavila nove školske udžbenike čiji je cilj opravdati invaziju na Ukrajinu. Oni lažno prikazuju Ukrajinu kao agresivnu državu kojom vladaju nacionalistički ekstremisti i kojom manipulira Zapad, koji navodno koristi zemlju kao ovna za udaranje protiv Rusije.
Oksana kaže da je otišla i zbog toga što se plašila da će njen dvadesetogodišnji sin biti odveden u rusku vojsku i primoran da se bori protiv Ukrajinaca.
Propaganda
Istoričar Artem Petrik bio je u Hersonu tokom ruske okupacije. On priča kako su ruske vlasti pokušale uticati na lokalno stanovništvo.
"Od prvih dana okupacije preuzeli su kontrolu nad televizijom i počeli emitirati program na radiju na ruskom jeziku. Pojavio se narativ lažiranja informacija o Ukrajini i Zapadu. Radio je veličao rusku vojsku i rusku državu. I svuda po gradu su okačili bilborde sa portretima ruskih careva, komandanata, bilo je parola da je Herson grad sa ruskom istorijom, Rusija je tu zauvijek i tako dalje. Pokušali su kroz javni prostor nametnuti ruski identitet. Slavili su dane ruske zastave, dane Rusije, postavljali bilborde i, naravno, pokušali uspostaviti kontrolu nad školom. Uveli su ruski školski program, ono glavno - istorijske lekcije. I tamo su, naravno, pokušali nametnuti ruski pogled na svijet“, kaže Petrik.
Larisa opisuje napore okupiranih vlasti da rusificira stanovništvo kao još jedno oružje Rusije.
"To je isto kao oružje - ne ono koje puca, nego psihičko. Ponekad takvo oružje pogodi jače od mitraljeza. Jer mitraljezi pucaju jednom i presude zauvijek, a psihičkim oružjem vrše pritisak na vas svaki dan. To je veoma teško", kaže Larisa.