Italija pokazuje svijetu kako izaći iz inicijative Pojas i put

Službeni izlazak Italije iz BRI ne bi trebao biti iznenađenje iz dva razloga. Tokom posljednje predizborne kampanje u Italiji u ljeto 2022. godine, Meloni je rekla da je pridruživanje BRI 'pogreška'. Prošlog novembra ministar odbrane Guido Crosetto rekao je da je obnova sporazuma između dvije zemlje, koji je trebao isteći 2023. godine, 'malo vjerovatna'. Dana 21. aprila 2023. godine Meloni je, kao nova italijanska premijerka, potvrdila da Italija namjerava izaći iz BRI, no proces je trajao mnogo mjeseci, sve do samita G20.

Odluku o pridruživanju BRI donijela je koalicijska vlada Pet zvjezdica/Liga još u martu 2019. godine, što je bilo dijametralno suprotno od stajališta trenutne vlade u odnosu na Kinu.

Italija je bila jedina članica G7 koja je te godine izašla iz linije zapadne fronte, kada je potpisala Memorandum o razumijevanju (MoU) za pridruživanje BRI i ostala je jedina. U suštini nije ostvarila nikakvu dobit od svog učestvovanja u Inicijativi BRI. Privredna integracija dvije zemlje nije značajno napredovala ni kroz trgovinu ni kroz ulaganja. Italijanski izvoz u Kinu porastao je samo neznatno, sa 14,5 milijardi eura na 18,5 milijardi eura na kraju 2022. godine. U isto vrijeme, italijanski uvoz iz Kine porastao je s 33,5 milijardi eura na 50,9 milijardi eura tokom istog perioda. Stoga Italija sada ima daleko veći bilateralni trgovinski deficit sa Kinom. Jedan od ciljeva Memoranduma o razumijevanju bio je ponovno uravnotežiti neujednačene trgovinske odnose, no ništa se nije promijenilo nakon četiri godine. Što se tiče ulaganja, kineska direktna strana ulaganja u Italiju pala su sa 650 miliona američkih dolara u 2019. na jedva 20 miliona američkih dolara u 2020., sa blagim povećanjem u 2021. na 33 miliona američkih dolara. Dok je došlo do općeg usporavanja kineskih ulaganja na globalnom nivuo  i u Evropi, pad s Italijom bio je daleko veći. Zapravo, kineska ulaganja u Evropi ostala su skoncentrirana u Njemačkoj, Francuskoj i zemljama Beneluksa, koje nisu članice BRI i glavne su mete u EU za kineska direktna strana ulaganja.

Pitanje u pozadini objave je kakve bi mogle biti posljedice takvog događaja bez presedana, budući da niti jedna zemlja partner BRI nikada prije nije službeno odustala. Osim izoliranih tvrdnji da izlazak znači da bi 'italijanske kompanije i građani koji rade sa Kinom platili visoku cijenu ako se Rim povuče iz programa', lekcije iz prošlih iskustava pogoršanja bilateralnih odnosa između Kine i zapadnih zemalja nisu ohrabrujuće.  

Kineska odmazda protiv Litvanije je dobar primjer, budući da je ona članica EU-a, iako privredno mala. Drugi slučajevi koji bi mogli biti relevantniji su kineske odmazde protiv Kanade, koja je članica G7 poput Italije. Konačno, postoje lekcije koje se mogu izvući iz njene reakcije s Australijom, usmjerene na zaustavljanje uvoza. Ali kineska blokada uvoza iz Litvanije bila je još dramatičnija, jer je uključivala uvoz iz Njemačke koji je sadržavao izvozne artikle iz Litve. Svi ovi slučajevi, međutim, imali su izrazito politički sadržaj: Tajvan u slučaju Litvanije, porijeklo pandemije COVID u Australiji i uhapšene kćeri osnivača Huaweija u Kanadi. Pitanje je kako će odluku o napuštanju BRI politički protumačiti kinesko vodstvo.

U takvoj pozadini, Meloni je do sada pokušavala ograničiti politizaciju svoje odluke da napusti BRI, ostavljajući otvorena vrata za druge vrste sporazuma sa Pekingom, ali ne pod zaštitnim znakom BRI. Meloni je službena posjeta SAD krajem maja vjerojatno pomogla u podržavanju njezinog čvrstog stava o odlasku. Neki posmatrači smatraju da je napuštanje BRI crvena linija za Peking, ali čini se da najava Meloni u New Delhiju nije potaknula direktnu negativnu reakciju Kine.

Ključ za razumijevanje 'pomicanja' crvene linije u vezi s izlaskom Italije iz BRI-ja mogao bi biti u najavi Meloni u New Delhiju o 'budućoj saradnji' između dvije zemlje. Sve u svemu, Meloni ima dva sukobljena ograničenja. Sa jedne strane, Italija je članica utemeljiteljica NATO-a i bila je jedan od najkritičnijih glasova protiv ruske invazije na Ukrajinu, koju Kina – barem nedirektno – podržava. Sa druge strane, Melonijeva najmoćnija izborna jedinica je poslovni sektor, koji uvijek radije gleda na drugu stranu kada je riječ o uvođenju geopolitičkih faktora u svoje strateške poslovne odluke, te općenito koristi svoju moć lobiranja kako bi osigurala podršku vlade u svim okolnostima koje bi mogle nastati. Kao rezultat toga, Meloni ima dobre razloge da se odluči na skroman izlazak dok istovremeno nastavlja poslovnu suradnju, kako u Italiji tako i u trećim zemljama. Time bi se trebao izbjeći svaki rizik od odmazde, što je ono što ovih dana najviše brine italijansku poslovnu zajednicu.

Kineska unutrašnja situacija, također, se mora uzeti u obzir kada se razmišlja o reakciji njene vlade na italijansku objavu. Sve više zabrinjavajuća privredna situacija trebala bi, u načelu, odvratiti Kinu od poduzimanja agresivnih mjera protiv Italije, iako se mora imati na umu da je strukturno usporavanje Kine tokom posljednjih nekoliko godina bilo popraćeno rastućim nacionalizmom i većim neprijateljstvom prema zemljama za koje se smatra da se suprotstavljaju Kini.

Prelazeći na općenitije percepcije dvije zemlje, raspoloženje italijanskih medija u vezi sa Kinom postupno se popravljalo nakon pandemije COVID-a, iako je došlo do pogoršanja tokom proteklih nekoliko mjeseci (vidi sliku 1). Osjećaj Kineza prema Italiji nije se mnogo promijenio, barem u medijima na kineskom jeziku, iako u nešto većoj mjeri u kineskim medijima na engleskom jeziku (vidi sliku 2). Ovo nedavno odstupanje može sugerirati da mediji na kineskom jeziku (tj. mediji dostupni u kontinentalnoj Kini) ne žele pretjerano naglašavati namjeru Italije da napusti BRI, jer bi to moglo riskirati smanjenje ugleda zemlje. Naprotiv, kineski mediji na engleskom jeziku mogli bi umjesto toga namjerno prikazivati pogoršanje raspoloženja u vezi s Italijom kako bi izazvali zabrinutost među italijanskom poslovnom zajednicom o potencijalnim posljedicama izlaska iz BRI-ja.  

Sve u svemu, rješenje Meloni o izlaska Italije iz BRI važno je za ostatak svijeta. Odabrala je multilateralno okruženje, tačnije samit G20, ali je očito izbjegla sukobe iznoseći ideju o obnovi bilateralne saradnje sa Kinom. Kako bi se takva saradnja mogla oblikovati u budućnosti, pažljivo će se promatrati u drugim evropskim prijestolnicama, posebno u Briselu i Washingtonu. Osim toga, drugi članovi BRI-ja, osobito oni razočarani postignutim dobicima, ako ih ima, još će pomnije pratiti posljedice najave Melonijeve.