Hoće li sankcije moći obuzdati Kinu?
Hoće li ekonomska ograničenja biti djelotvoran alat protiv moguće agresije Pekinga
Vojna avantura Putinovog diktatorskog režima naišla je na otpor Ukrajine i Zapada. Rusiji su uvedene najveće sankcije u svjetskoj istoriji. Međutim, ekonomska ograničenja još uvijek nisu natjerala agresora da odustane od rata, što može dati odlučnost drugim autoritarnim zemljama. Kina, također, ima globalne ambicije i teritorijalne pretenzije na Pacifiku pa se zemlja pridržava "proruske neutralnosti" u rusko-ukrajinskom ratu.
Postoji rizik da se Kina priprema za sopstvenu "vojnu operaciju". Tajvan, zemlja visoke tehnologije, kojeg podržavaju Sjedinjene Američke Države, mogao bi biti pogođen.
Sukob Kine i SAD naziva se novim "hladnim ratom" koji bi mogao eskalirati u globalni sukob. Istovremeno, Peking ima bliske poslovne veze sa Zapadom pa bi ovaj faktor mogao biti odlučujući faktora da ne dođe do novog rata. Hoće li ekonomska ograničenja biti efikasno sredstvo protiv moguće kineske agresije?
Tajvansko pitanje
Tajvanski kanal CTS je 20. aprila izvijestio o vojnoj invaziji Kine.
"Novi Tajpej je pogođen komunističkim projektilima, eksplodirala je luka Tajpej (glavni grad Tajvana), objekti i brodovi su oštećeni ili uništeni", objavio je TV kanal.
Za nekoliko sati ispostavilo se da je to bila "obrazovna" vijest koja je slučajno emitirana. Uprkos izvinjenju urednika, ova priča je još jednom ukazala na visok nivo tenzija u regionu, koje traju duže od godinu dana.
Činjenica je da Kina redovno izvodi vojne vježbe u blizini Tajvana, a neke političke snage na ostrvu smatra separatističkim. Posljednju takvu vježbu kinesko Ministarstvo odbrane izvelo je 15. aprila.
Kina naziva povratak ostrva pod svoju kontrolu "tajvanskim pitanjem". Retorika Pekinga podsjeća na predratne izjave ruskog diktatora o Ukrajini. Jedina razlika je u tome što suverenitet Tajvana nije međunarodno priznat, čak ga i zapadne zemlje de jure smatraju dijelom Kine.
"Pitanje Tajvana" može se riješiti mirnim ili vojnim putem.
Krajem 20. vijeka, kada je Kina imala tople odnose sa SAD, Komunistička partija je bila sklona mirnoj integraciji. Međutim, kako su se odnosi sa Washingtonom pogoršavali, a tema Tajvana postala predmet spekulacija, počeli su stizati signali o mogućnosti vojnog scenarija.
Kontrola ostrva je važan strateški cilj za Kinu. Komunistička partija traži ideološko ujedinjenje Kine, kontrolu tajvanskih luka i visokotehnološke industrije.
Najviše od svega, Peking želi preuzeti kontrolu nad TCMS-om, vodećom svjetskom kompanijom za proizvodnju poluprovodnika. Ovo će omogućiti Kini da koncentrira više tehnoloških lanaca i poveća globalni uticaj.
Tajvan ne želi integraciju sa Kinom. Ostrvsku vladu podržavaju SAD, koje je opskrbljuju oružjem i vojnom opremom vrijednim milijarde dolara. Nedavne odluke Amerikanaca ticale su se sistema PVO Patriot.
SAD čak imaju zakon o odnosima sa Tajvanom, prema kojem će Amerikanci odgovoriti na sve "mirne" pokušaje da se ostrvo vrati pod kinesku kontrolu. To znači da će potencijalna vojna operacija na Tajvanu izazvati oštru reakciju zemalja liberalno-demokratskog tabora.
Američka ministarka finansija Janet Yellen već je rekla da su Sjedinjene Države spremne uvesti sve moguće ekonomske sankcije Pekingu ako rasporedi trupe na Tajvan, aludirajući na rusko iskustvo. Je li Kina uplašena?
Tehnološka blokada
Za razliku od Rusije, kineska ekonomija je veća i visoko integrirana sa svijetom. Trgovinski promet Kine sa SAD i EU premašuje 1,3 triliona dolara. Kineske kompanije snabdijevaju Zapad svim vrstama robe, od cipela do automobila.
Tehnološki razvoj i očuvanje miliona radnih mjesta u Kini zavise od stabilnog izvoza. Kineski izvoz će biti pogođen u slučaju eskalacije u Aziji. Sektor visoke tehnologije će to prvi osjetiti.
"Standardna populacija u zapadnim zemljama stvara potražnju za tehnološkim proizvodima. Ovo podstiče kompanije na inovacije. Elektronika kao najtehnološka industrija koncentrira naučni i tehnološki napredak i pomaže razvoju srodnih sektora. Kina i zapadne zemlje dugo su se takmičile na tržištu tehnologije, da bi se Kina sada izložila riziku sankcija“, rekao je Dmitro Jefremov, stručnjak Ukrajinske asocijacije kineskih studija.
Kina je već osjetila uticaj takvih ograničenja u 2018. godini. Tada je, iz niza političkih razloga, američki predsjednik Donald Trump uveo dodatne carine na kinesku robu. Za samo godinu dana "carinskog rata" rast kineskog BDP-a usporio je za 0,8 posto.
Kina trenutno proživljava dužničku krizu uzrokovanu velikim brojem nenaplativih kredita i napuhanim bankarskim sektorom u sjeni. Ukupan dug zemlje premašuje 35 biliona dolara ili 265 posto BDP-a. Privreda može servisirati takve dugove samo ako finansijski sektor raste i oporavlja se.
Narodna banka Kine je 2019. godine provela stres test bankarskog sistema. On je pokazao da ako privreda bude rasla za manje od 4,15 posto godišnje, polovina banaka će biti na ivici neispunjavanja obaveza. Sankcije bi mogle izazvati šok koji bi privredu zemlje približio tako osjetljivom nivou.
Nakon krize 2020. godine, jedan broj kineskih kompanija je već platio danak. Prema S&P-u, to može objaviti 20 do 40 posto kompanija u zemlji. Nejasna je sudbina Evergrandea, najvećeg developera u zemlji, koji duguje 300 milijardi dolara i koji je šest mjeseci na rubu bankrota.
Trumpove carine na kinesku robu nedavno su ublažene, ali prijetnja od ponovnog trgovinskog sukoba ostaje. Ako američki predsjednik Joe Biden odluči vratiti prethodne tarife, posljedice po Peking će biti teške.
Kineski izvoz se zasniva na robama visoke dodane vrijednosti, čija proizvodnja često zavisi od uvoznih komponenti. Kina ne može dozvoliti da budu izgubljeni zbog sankcija. Naprimjer, kineski poluvodički gigant SMIC koristi američki softver i opremu za proizvodnju čipova.
Bidenova administracija je već zaprijetila da će odsjeći kompaniju od njene tehnologije u sklopu sankcija, kao što je to jednom učinila sa Huaweijem.
Osim toga, u Kini je registrovano više od milion stranih kompanija, koje čine 50 posto kineske spoljne trgovine i 20 posto budžetskih prihoda. Geopolitičke tenzije i nastavak tarifnog rata će stimulirati njihov pristup neutralnim zemljama u regionu sa jeftinom radnom snagom.
Djelomično je ovaj proces započeo pod predsjednikom Trumpom. Gigantske kompanije povlače proizvodne pogone iz Kine ili to planiraju: Nike, Puma, Adidas, Samsung, LG, Sharp, Hasbro, Kia, Dell, HP.
Ekonomski, Kina nije u poziciji da rizikuje svoju finansijsku stabilnost i da eskalira sukob sa SAD, ugrožavajući svoj dragocjeni tehnološki izvoz. Njegova ograničenja ne samo da mogu pogoditi trgovinu, već i usporiti razvoj tehnologije u drugim sektorima.
Zamrzavanje rezervi
Zamrzavanje 300 milijardi dolara zlatnih i deviznih rezervi Centralne banke Rusije bio je neočekivani udarac Zapada, kao odgovor na rat protiv Ukrajine. Ovo je ozbiljno ograničilo sposobnost Putinovog režima da prevaziđe efekte sankcija.
Kina rizikuje iste sankcije u slučaju eskalacije na Tajvanu. Prema Financial Timesu, kineska vlada je zabrinuta zbog prijetnje zamrzavanja imovine u zapadnim zemljama i održava sastanke sa bankarima. Izvor lista priznaje da Kina nije spremna zamrznuti rezerve.
Zvanično, Peking drži više od bilion dolara u vrijednosnim papirima američkog trezora. Prema Jefremovu, stvarni iznos kineske imovine u SAD je veći. Činjenica je da je Peking investirao i u hartije od vrijednosti američkih hipotekarnih agencija i da bi mogao sklapati ugovore preko trećih zemalja.
Ova obostrano korisna shema radi već duže vrijeme. Kina ulaže u SAD i dobija sigurno mjesto za investiranje i finansiranje potražnje za svojom robom. Kako Kina koristi dolar i SWIFT sistem u međunarodnoj trgovini, blokiranje dolarskih sredstava moglo bi učiniti cijenu invazije na Tajvan previsokom.
Kineske vlasti su itekako svjesne ovih rizika. Kina traži načine za "dedolarizaciju" i nastoji od juana napraviti jaku rezervnu valutu, lišavajući SAD političkog aduta u vidu finansijskih sankcija.
Kina je u pregovorima sa Saudijskom Arabijom o plaćanju nafte u juanima i tjera Rusiju i Indoneziju da trguju njenom valutom. Međutim, status svjetske rezervne valute, juana, još je daleko. Kineska valuta čini samo 2,5 posto svjetskih rezervi i tri posto svih međunarodnih plaćanja.
"Dedolarizacija se neće desiti u narednih pet do sedam godina. Juan ima ograničenu konverziju: kineska monetarna vlast kontroliše priliv i odliv valute u zemlju. Za strane investitore je važno da mogu slobodno pokretati kapital, konvertirati ga u različite valute i neograničene iznose.Za Peking liberalizacija kretanja kapitala i deviznih transakcija nosi rizik od nekontrolisanog odliva sredstava iz privrede“, rekao je Jefremov.
Da bi juan postao globalna valuta, Kina mora provesti liberalne reforme u centralnoj banci na koje se vlada ne usuđuje. Stoga će instrument zamrzavanja kineske imovine ostati na snazi.
Međutim, Peking bi mogao odgovoriti kontrasankcijama. Na primjer, prestati plaćati 2,7 biliona dolara vanjskog duga "neprijateljskim zemljama" ili zamrznuti dio od 1,2 biliona dolara u dionicama domaćih kompanija u stranom vlasništvu. Posljedice ovakvih međusobnih sankcija osjetit će cijela svjetska ekonomija.
Energetska kriza
Tokom 2022. godine svijet će se suočiti sa krizom hrane i energije. Rusija je jedan od najvećih izvoznika nafte, gasa i žitarica, pa je okupatorima lakše da diktiraju svoje uslove Evropskoj uniji. Situacija je suprotna sa Kinom: zemlja je jedan od najvećih svjetskih uvoznika nafte, plina i hrane, što je čini ranjivijom na energiju i sigurnost hrane.
Kina se ne može prehraniti pa svake godine uvozi hranu u vrijednosti od 100 milijardi dolara. Međutim, Kina se pripremila za prehrambenu krizu koncentrirajući polovinu svjetskih rezervi žitarica i diverzifikujući uvoz.
Situacija sa energijom je složenija. Kina godišnje uvozi više od 100 milijardi kubnih metara gasa. Oko 65 posto je tečni prirodni gas (LNG) koji se isporučuje tankerima.
Dva najveća dobavljača LNG-a u Aziju su Australija i SAD, koje čine oko polovinu kineskog uvoza. Istovremeno, ove zemlje su direktni politički rivali Kini u regionu i mogu ograničiti isporuke u slučaju eskalacije sukoba na Tajvanu.
Gas čini samo osam posto kineske energetske opskrbe, ali će se taj udio postepeno povećavati, jer je Kina postavila kurs na „zelenu” ekonomiju i napuštanje uglja. Do 2030. Kina bi mogla povećati potrošnju plina za 55 posto, a ovisnost o vanjskim dobavljačima će se povećati sa 27,9 poto na 43,2 posto.
Kina će moći smanjiti svoju zavisnost od uvoza LNG-a iz Australije i SAD puštanjem u rad ruskog gasovoda Snaga Sibira-2, čiji je deklarirani kapacitet od 50 milijardi kubnih metara godišnje. Međutim, to se neće dogoditi prije 2028. godine, a do tada će potražnja za plinom rasti.
Isporuke nafte Kini uglavnom dolaze iz neutralnih ili savezničkih zemalja (Saudijska Arabija, Rusija, Irak, Angola, Brazil), tako da embargo na naftu nije previše opasan po kinesku ekonomiju.
Igra nije vrijedna svijeća
Stub ruske privrede je izvoz sirovina. Kratkoročno se ništa neće promijeniti, jer sankcije još nisu pogodile otkup energenata od okupatora. Kineska ekonomija je u bliskim poslovnim kontaktima sa Zapadom, sa složenim proizvodnim lancima i izvozom robe sa dodanom vrijednošću.
To znači da je u slučaju eskalacije kinesku ekonomiju lakše uzdrmati. Međutim, cijeli svijet će patiti od ovoga. Kina stvara 18,6 posto svjetskog BDP-a. Za razliku od Rusije, potpuni prekid poslovnih kontakata sa Pekingom će podstaknuti inflaciju i uništiti lance snabdijevanja i milione radnih mesta.
Vojne avanture bi bile mnogo lakše kada bi Kina i Rusija uspjele potkopati solidarnost EU sa SAD uvjeravajući Evropljane da se ne miješaju u sukobe. Ali primjer Ukrajine pokazuje da Zapad ostaje jedinstven u uvođenju sankcija i borbi protiv geopolitičkih prijetnji.
Teška ekonomska situacija, ovisnost o vezama sa zapadnim zemljama i solidarnost ovih posljednjih čine rješavanje sukoba oko Tajvana nepovoljnom istorijom za Kinu u najmanje sljedećih pet do sedam godina.
Ako iskustvo ruske invazije na Ukrajinu i prijetnja sankcijama ne ubijede kinesku vladu da mirno rješava teritorijalna pitanja, Kina i cijeli zapadni svijet mogli bi se brzo naći u novoj ekonomskoj realnosti.