"Groblje je bilo posvuda." Mrtvi u Mariupolju - novi dokazi i procjene

 

Koliki je broj žrtava u Mariupolju danas poznato?

Koji je razlog masovne smrti stanovnika Mariupolja na početku invazije velikih razmjera?

Hoće li Rusija biti odgovorna za zločine počinjene u Mariupolju?

 

 

Prema britanskoj publikaciji, tokom ruske opsade grada 2022. godine, 95 posto poginulih bili su civili, a pet posto vojno osoblje. Na trećem mjestu ove liste je Srebrenica u Bosni i Hercegovini, na četvrtom Gaza, a na petom sirijski grad Alep.

Gradsko vijeće je istaknulo da je Mariupoljsko dramsko pozorište postalo simbol ruskih ratnih zločina nad lokalnim stanovnicima. Okupatori su bacili dvije avionske bombe na zgradu, uprkos natpisu velikim slovima "DJECA".

Prema preliminarnim podacima gradskog vijeća, u Mariupolju je poginulo najmanje 22.000 ljudi. Međutim, broj žrtava može biti višestruko veći. U međuvremenu, Rusija optužuje ukrajinsku vojsku za navodno ubistvo civila u Mariupolju i održava takozvana suđenja ukrajinskim vojnicima koji su u ruskom zarobljeništvu.

 

„Više od 20.000 mrtvih“

 

Prvi zamjenik gradonačelnika Mariupolja, Mihailo Kohut, rekao je za „Vijesti Azovskog mora“ kako lokalne vlasti prikupljaju svjedočanstva o poginulim stanovnicima Mariupolja.

„Vidjeli smo to svojim očima, budući da smo u to vrijeme bili u gradu. Kada smo procijenili štetu, shvatili smo da je svaka druga visoka zgrada uništena. Tokom ruskog granatiranja, ljudi su se skrivali u podrumima tih zgrada. Ako čak i matematički izračunamo, shvatili bismo da je više od 20.000 [ljudi] bilo u kućama koje je Rusija jednostavno srušila, sravnila sa zemljom, skrivajući svoje zločine. Prema fotografijama koje su dostavili naši evropski partneri od maja 2022. godine, vidjeli smo da je oštećeno i uništeno gotovo 6.000 privatnih zgrada. Može se pretpostaviti da je tamo moglo biti više od 3.000 ljudi“, rekao je Kohut.

Prema riječima zvaničnika, nakon detaljne obrade, broj svjedočenja je 9.280. Ovo nije konačna brojka, vlasti nastavljaju obrađivati druga svjedočenja i pronalaziti svjedoke.

„Za stanovnike Mariupolja i dalje je važno uspostaviti pravdu i kazniti Rusiju za zločine protiv lokalnog stanovništva. Ruska Federacija nam je oduzela imovinu tamo, uspjeli su nam oduzeti život koji smo živjeli, ali definitivno nisu oduzeli našu želju za pravdom, tako da smo mi samo za to da budu kažnjeni za ovo. I razumijemo da evidentiranje u međunarodnim registrima, bilo da se radi o šteti na imovini, ili nanošenju štete zdravlju, oduzimanju života - oni moraju biti odgovorni za sve ovo. I zato sada radimo na tome da sve ovo evidentiramo, unesemo u registar i tražimo globalno priznanje“, napomenuo je zamjenik gradonačelnika Mariupolja.

Gradsko vijeće Mariupolja je napomenulo da ovi podaci iz The Guardiana ukazuju na ratne zločine koje je počinila ruska vojska tokom masovnog napada na grad. Vlasti su napomenule da je ovo jedini grad u Ukrajini koji je ruska vojska blokirala u prvim danima invazije velikih razmjera i da su stambena područja, bolnice i mjesta na kojima su bila skloništa za civile granatirani iz zraka, sa kopna i mora.

 

 

Novinar i bloger iz Mariupolja Vjačeslav Tverdohlib je očevidac ruske blokade grada. On je za „Vijesti Azovskog mora  rekao da su ljudi masovno umirali upravo zato što je Mariupol bio blokiran.

„Svakako je nemoguće danas utvrditi koliko je ljudi umrlo. Čak mislim da će to biti nemoguće utvrditi i u godinama koje dolaze. Kada sam bio tamo, oko 15. i 16. marta [2022. godine], gradske vlasti su, zajedno sa vojskom, još uvijek pokušavale prebrojati.

Do 11. marta [2022. godine] bilo je 132 smrtna slučaja dnevno, plus 60 ljudi na hitnoj pomoći. Ali ovo ne uzima u obzir činjenicu da su bile masovne sahrane,

naprimjer, iza kalifornijske veletržnice - ljudi su odvođeni s ulica u dva reda“, rekao je novinar.

 

 

Tverdohlib se prisjeća da su mnogi lokalni stanovnici poginuli od granatiranja visokih zgrada i vjeruje da je broj žrtava ruske blokade grada oko 100.000 ljudi.

„Od 210 ljudi koji su ušli u visoku zgradu, 19 je izašlo. Zatim je stigao FAB 500, ako se ne varam, i, nažalost, ljudi su jednostavno sahranjeni. Zatim su ljudi koji su tamo ostali rekli da je dio ljudi koji su ostali u hodnicima svojih stanova mumificiran, odnosno, da je ova betonska prašina bila poput sorbenta koji izvlači vlagu iz tijela. Ljudi su sjedili u svojim hodnicima - mumificirani i ostali tamo.

Svaka komunalna korist za potpuno okružen grad vrijedila je zlata. Ljudi su jednostavno ležali pored vode, na pijaci, na ulicama, na klupama, u parkovima, na autobuskim stanicama. Neki su bili u ćebadima, neki su bili samo na zemlji. Groblje je bilo posvuda“, rekao je stanovnik Mariupolja.

Kada su ruske trupe ušle na periferiju grada, stanovnici Mariupolja nastavili su tražiti svoje rođake na mjestima odakle su odvožena tijela poginulih, kaže novinar.

„Noću je bilo hladno, tijela su odvožena, a ljudi su samo tražili svoje mrtve rođake. Koliko ja znam, u području Metroa nalazila se mrtvačnica za ekshumacije, navodno su tamo vršili ekshumacije, ali je bilo vrlo brzo, i nije bilo dovoljno ljudi, nedostajala je komunikacija. Čak i ako je bilo rođaka, oni su ili bili negdje u tom području, ili su negdje otišli, ili nisu bili u kontaktu. Razumijete, tamo ima ljudi koji su sahranjeni u dvorištima, u kraterima granata, odmah ispod mostova“, prisjeća se stanovnik Mariupolja.

 

 

Ljudmila Čičera je supruga volontera iz Mariupolja i osnivača organizacije „Kalabud“, Dmitrija Čičere. Njen muž je nestao sredinom marta 2022. godine, kada je grad bio pod opsadom ruskih trupa. Prema njenim riječima, tokom ovog perioda, „Kalabud“ je pružio pomoć oko 25.000 stanovnika – civila, vojnog osoblja i policije.  

„24. februara [2022.] svi smo se okupili u 9 sati ujutro u podnožju slobodnog prostora 'Kalabud' i odlučili ko će biti odgovoran za šta, šta trebamo učiniti. Došli smo do zaključka da moramo nabaviti hranu, lijekove i pitku vodu.

Od 24. februara do 18-19. marta 2022. godine, dok ruska vojska nije ušla u 'Kalabud', uspjeli smo organizirati više od 250 volontera da pomognu stanovnicima

Mariupolja. Kada je postalo jasno da je opasno ostati u Mariupolju, ulične borbe su već bile u toku, dio našeg tima je odlučio da evakuiše grad. 15-16. marta, ako se ne varam, volonteri i tim 'Kalabuda' su počeli odlaziti svojim transportom. Dima je tada odlučio ostati. Posljednji put sam sa njim razgovarala 16. marta 2022. godine“, prisjeća se Ljudmila.

Također je rekla da je, prema riječima očevidaca, on posljednji put viđen 17. marta. Njegovi prijatelji, koji su u to vrijeme još uvijek bili u Mariupolju, počeli su tražiti dobrovoljca i pokušali saznati barem neke informacije. Ali nije bilo rezultata. Šta se dogodilo s Dmitrom, još uvijek nije poznato, kaže njegova supruga.

„17. marta 2022. godine, Dima je napustio 'Kalabudu' da negdje nazove ili provjeri je li sve u redu s ljudima koji su pronašli sklonište od granatiranja u zgradi u blizini 'Kalabuda'. Nikada se nije vratio u 'Kalabudu'.

Još nekoliko prijatelja ostalo je sa Dimom, koji su ga krenuli tražiti 2-3 sata nakon što se nije vratio. Osjetili su da nešto nije u redu. Prijatelji su ga, sa snagom koju su imali, tražili. Hodali su gore-dolje po Nielsen ulici, sa strane, Metalurškoj aveniji. Nisu pronašli znakove povrede osobe, nisu pronašli tijelo. Nije bilo tragova Dmitrija nigdje u blizini“, rekla je Ljudmila Čičera.

Nada da je njen muž u ruskom zarobljeništvu i dalje postoji. Supruga se nada da će vremenom moći saznati šta se zaista dogodilo sa njenim mužem i drugim nestalim stanovnicima Mariupolja.

„Ovog ljeta sam imala priliku posjetiti Holandiju, grad Hag. Bila sam pozvana u Međunarodnu komisiju za nestale osobe. Za mene je Mariupolj ogromna bol. I to sam rekla tokom sastanka sa predstavnicima ove organizacije, ali su povukli paralele da i dalje traže ljude koji su nestali tokom jugoslovenskog rata i da se broj nestalih tamo mjeri u hiljadama.

Zaista saosjećam sa ljudima koji moraju proći kroz ono što ja prolazim već četvrtu godinu. Ovo je, recimo, nepriznati gubitak. I stalno ste u limbu“, dodala je žena.

 

 

Alina Pavljuk, advokatica i analitičarka Ukrajinske pravne savjetodavne grupe, izjavila je za „Vijesti Azovskog mora“ da je Međunarodni tribunal za Ruandu mehanizam pravde koji je stvoren uz podršku UN-a. Suđenja u okviru ovog tribunala odvijala su se lično, odnosno oni koji su učestvovali u počinjenju zločina bili su pritvoreni i našli su se na optuženičkoj klupi.

Godine 1994. više od 800.000 ljudi u Ruandi, uglavnom predstavnika naroda Tutsi, poginulo je od ruku ekstremista iz plemena Hutu. Tokom genocida, stradali su i predstavnici naroda Hutu koji su imali umjerene političke stavove. Ubistva su počela 6. aprila 1994. godine, ubrzo nakon što je avion sa predsjednikom Ruande Juvenalom Habyarimanom oboren prilikom prilaska glavnom gradu Ruande, Kigaliju.

„Ruandski tribunal je održan na teritoriji jedne zemlje, tako da je bilo mnogo lakše komunicirati sa svjedocima i žrtvama. Bilo je mnogo lakše tražiti i pritvarati osumnjičene. Ali uprkos činjenici da je, u stvari, nadležnost samog tribunala završena, neki procesi su još uvijek u toku. Nasuprot tome, u našoj situaciji, to su dvije zemlje (Rusija i Ukrajina - op. ur.), razumijemo da je najveći izazov kakva će biti perspektiva pritvaranja svih mogućih osumnjičenih koji se nalaze u Ruskoj Federaciji u zoni borbenih dejstava“, kaže Pavljuk.

Osim toga, Ukrajina nema pristup okupiranim teritorijama. Na istragu ratnih zločina može uticati i činjenica da ruska strana uništava dokaze o svom učešću u njima, kaže advokat. To se posebno odnosi na Mariupolj.

"Glavni izvori informacija su i dalje objašnjenja i svjedočenja očevidaca koji su bili tamo, koji su mogli otići i kontaktirati ukrajinski pravosudni sistem kako bi dali svjedočenje. I ono što možemo dobiti na otvorenim mrežama, sve su to informacije koje su direktno objavljene. Ali s obzirom na to koliko je vremena prošlo od tada, već smo vidjeli izvještaje da su se neka područja, zgrade, obnavljale - ove glasne izjave o restauraciji Mariupoljskog dramskog pozorišta. I to će, shodno tome, uticati na to u kojoj mjeri ćemo moći rekreirati stvarnu sliku događaja koji su se tamo odvijali", komentariše Pavljuk.

Advokat smatra da je najperspektivniji način kažnjavanja ruskih ratnih zločinaca stvaranje suda koji će obuhvatiti posljedice oružanog sukoba uopšte. A u okviru posebnog slučaja, tamo bi se mogla razmatrati ruska blokada Mariupolja i sve što se u tom trenutku dogodilo u gradu.

„Ovo pitanje i dalje ostaje otvoreno. Trenutno, sav teret u kontekstu pravde u vezi s Ukrajinom ostaje na radu nacionalnog sistema. Uz to, postoje ograničeni resursi Međunarodnog krivičnog suda, koji, kao što vidimo, bira konkretne činjenice, konkretne epizode. Osim toga, postoji i poseban sud za zločin agresije, koji je još uvijek samo na papiru i tek će biti osnovan, ali koji vjerovatno neće razmatrati konkretne epizode i procjenjivati šta se dogodilo u Mariupolju“, napomenula je stručnjakinja.

Ruske trupe su okupirale Mariupolj u maju 2022. godine nakon krvavih bitaka i duge blokade. Tokom ruske vojne invazije na Ukrajinu, Mariupolj je gotovo potpuno uništen granatiranjem.

Prema Texty.org.ua, u februaru 2022. godine, 5.700 ukrajinskih branitelja držalo je odbranu Mariupolja. Dok ih je napadala ruska vojska koja je brojala 18.000 do 22.000 ljudi. Odbrana grada trajala je 86 dana - od 24. februara do 20. maja 2022. godine.

Ruske trupe se sumnjiče za brojne ratne zločine u Mariupolju. Moskva to negira.

Prema procjenama UN-a, oko 90 posto višespratnih stambenih zgrada i oko 60 posto privatnih kuća u gradu je uništeno ili oštećeno.

Posmrtni ostaci tijela poginulih izvađeni su iz ruševina u februaru 2023. godine, kako su izvijestile ruske okupacijske vlasti grada. Od marta 2022. do februara 2023. godine sahranjeno je najmanje 10.284 ljudi. Human Rights Watch je objavio ove podatke nakon analize slika sa pet lokalnih groblja, naglašavajući da je ovo značajno potcjenjivanje broja poginulih. Prema podacima koje su potvrdile gradske vlasti, najmanje 20.000 ljudi je poginulo u uništenom i od Rusije okupiranom Mariupolju, rekao je gradonačelnik grada Vadim Bojčenko u intervjuu za Radio Liberty. Rusija optužuje ukrajinske vojnike za navodna ubistva civila u Mariupolju i održava takozvana suđenja ukrajinskim vojnicima koji se nalaze u ruskom zarobljeništvu.