Fantomska vojska: zašto nove ruske divizije neće promijeniti situaciju na frontu

 

Razmotrit ćemo nekoliko faktora koji su od ključnog značaja i utiču na prirodu borbenih dejstava, ali nisu direktno povezani sa dejstvima neprijateljskih jedinica i formacija na određenim odabranim pravcima.

 

Pitanje kompletiranja

 

Danas, prema različitim procjenama, ukupan broj takozvane "ujedinjene grupe oružanih snaga Ruske Federacije u Jugozapadnom vojnom okrugu" (zvanični naziv za raznolike grupe Oružanih snaga Ruske Federacije koje se bore u Ukrajini), prema različitim procjenama, iznosi od 610.000 do 630.000 ljudi. Ova brojka nije statična, ona se stalno mijenja, sa više ili manje ljudi, u zavisnosti od različitih faktora, počevši od pregrupisavanja trupa pa do povećanja/smanjenja tempa mobilizacijskog raspoređivanja Oružanih snaga Rusije. Međutim, nema značajnih promjena (oko 50.000 hiljada) manje ili više. Jasno je da ruska komanda krajem prošle godine (2024) nije uspela da ostvariti „planirani” broj od 730.000 do 750.000 vojnika u svojoj „aktivnoj vojsci”. Deficit je najmanje oko 100.000 ljudi.

Prema brojnim podacima, vojno-političko rukovodstvo Ruske Federacije planira ove godine povećati ikupnu snagu svojih oružanih snaga za otprilike 320.000 do 340.000 ljudi. I koliko sam shvatio, planirano je da se nedostajućih 100.000 vojnika u "aktivnoj vojsci" dobije upravo iz ovog povećanja.

Dakle, ruska komanda planira riješiti dva glavna zadatka odjednom na polju regrutacije za dalje vođenje rata:

Jasno je da je u ovom slučaju sve ovo direktno povezano sa tako netrivijalnim procesom kao što je formiranje i raspoređivanje strateških rezervi. I kao posljedicu — planiranjem i izvođenjem daljih ofanzivnih operacija.

 

Glavna poteškoća za rusku vojnu komandu po ovom pitanju je u tome što će biti vrlo problematično osigurati tako značajnu "regrutaciju" isključivo na račun "hibridne" mobilizacije, koja ima mješovitu ugovornu i prinudnu prirodu. Da bi i dalje ostvarili postavljene zadatke, morat će provesti punopravan i otvoren mobilizacioni raspored (mobilizaciju) svoje vojske. Tačnije, on će objaviti (i provesti u stvarnosti) sljedeću fazu takozvane "djelimične" mobilizacije, koju niko (barem zvanično) nije ni otkazao.

Kremlj u ovom trenutku još nije donio konačnu odluku o početku njegove praktične implementacije. Mora se shvatiti da su potpuno svjesni mogućih društvenih i političkih posljedica ovakvog radikalnog koraka i da još uvijek pokušavaju "doći do potrebnih pokazatelja" o razmještaju mobilizacije isključivo na "hibridni način".

Zašto je to toliko važno za dalji napredak i sadržaj rata?

Jer razmjer i intenzitet hipotetičkih ofanzivnih dejstava ruskih trupa (naprimjer, u proljeće i ljeto ove godine) ima direktnu i neposrednu vezu sa brojem, strukturom i borbenim sposobnostima njihovih glavnih grupa, kao i sa stanjem njihovih strateških rezervi.

Matematika je ovdje jednostavna i jasna. Ako, slikovito rečeno, u gradove kao što su Avdijevka ili Toretsk pošaljete, prosječno, 30.000 do 40.000 ljudi (ovo su još uvijek "pažljive" računice), onda je sasvim moguće zamisliti koliko će vam trebati, na primjer, u trenutku za "juriš" na Slavensko-Kramatorsku aglomeraciju preko "Suharove" ili "Ksaharske aglomeracije" ili Dnjepar u njegovom donjem toku, i pored tekućih gubitaka. Očigledno je da čak ni prisustvo tih vrlo "oskudnih" 100.000 dodatnih vojnika za čitavu stratešku grupaciju trupa neće učiniti "vrijeme" posebnim u ovom smislu.

Potreban je - "diži se, velika zemljo, diži se u smrtni boj." Ali dizanje što duže traje, to je teže. Pa čak i za "lijepe pare". Pa, ako se uopće pokušaju „podići“ bez novca, nasilno, onda se to može završiti „poštom, telegrafom i telefonom“, i ovoga puta ne toliko snagama nekih poluumnih mornara iz „Aurore“, koliko sa potpuno „pouzdanim“ rezervnim jedinicama i formacijama.  

O reorganizaciji (reformaciji)

 

U dvije ruske opće vojne armije (OVA), koje trenutno djeluju u sklopu grupacije trupa (GV) „Jug“ — 51. OVA i 3. OVA (da, to su bivši, tzv. „armijski korpus DPR i LPR“), reformom zasebnih motorizovanih brigada (omsbr) u motorizovane divizije (omsbr) pretvorene su u motorizovane jedinice.

Vjerovatno će svaka od armija imati po tri motorizovane divizije. Za sada je još rano govoriti kako će to sve izgledati u praksi, ali u pojedinim brigadama ovih armija, na osnovu kojih će se formirati ove divizije, već djeluju one koje po broju (barem formalno) znatno premašuju nivo brigade. Ostatak će vjerovatno biti raspušten.

Osim toga, ove brigade djeluju direktno na frontu ne samo svojim „redovnim“ sastavom, već i predvode određeni broj jedinica koje su im pridružene (u pravilu poneki zasebni pješadijski/motorni puk-bataljon, ili čak više njih, u čijem sastavu su uglavnom „djelimično mobilisani“).

Vjerovatno ruska komanda pokušava urediti procese borbenog rukovođenja u ovim armijama poboljšanjem njihove organizacione i štabne strukture.

Pretpostavlja se da će se svaka od motorizovanih divizija koja će ući u sastav ovih armija sastojati od četiri „linijska“ puka – dva jurišna i dva „pojačana“ + samohodni artiljerijski puk (SAP), kao i skup jedinica borbene i logističke podrške na nivou divizije.

Izraz "motorizovani" u odnosu na ove spojeve ne bi trebao dovoditi u zabludu. Pukovi i bataljoni pješadije činit će lavovski dio ovih komponenti. Naziv "motorizovana pješadija", najvjerovatnije, bit će vezan za njih unaprijed. Iako ruska komanda planira sve streljačke jedinice i jedinice ovih divizija u budućnosti "reformirqti" u motorizovane jedinice.  

Radi pojašnjenja, planirano je da 51. OVA uključuje tri motorizovane streljačke divizije — 1. MSD, 110. MSD i 132. MSD. Ali 132. MSD će se, naprimjer, formirati na bazi 101. i 109. odvojenog streljačkog puka (OSP), tri odvojena streljačka bataljona (OSB) - 269., 270. i 272. – bit će ujedinjeni u drugi streljački puk ove divizije - OSP će biti samo formalni i 10. streljački dio divizije 1436. MSP (četvorocifreni broj puka jasno nagovještava da ni on nije sasvim „motorizovan“, jer očigledno „po svom porijeklu“ pripada tzv. „mobilizacionoj rezervi“ sa vrlo ograničenim brojem upravo „motoriziranih“ sredstava).

Za ove formacije ostaje otvoreno i "pitanje tenkova". Nejasno je da li će svaka od divizija dobiti tenkovski puk ili će biti ograničena na poseban tenkovski bataljon i redovne bataljone u pukovima. Ali, po svemu sudeći, bit će veoma napeto sa

tenkovima u ovim divizijama, a samim tim i u obje vojske. Sasvim je moguće da će svaka od ovih armija dobiti zaseban tenkovski puk i na tome će počivati (pa, ili počivati "u miru")...

Prisustvo protivvazdušnih raketa i inženjersko-minerskih jedinica, kao i drugih formacija nivoa puka, očigledno, nije predviđeno u ovim divizijama. Najvjerovatnije će ove vrste trupa u sastavima obje vojske biti zastupljene isključivo jedinicama nivoa "posebnog bataljona/diviziona". Vjerovatno će se takvi pukovi pojaviti isključivo na nivou armija.

Na osnovu svega navedenog, može se zaključiti da se ovo „preformatiranje“ organizacione i kadrovske strukture obje „vojske Donbasa“ najvjerovatnije provodi isključivo kao unapređenje njihovog sistema upravljanja i teško da će dovesti do značajnog povećanja njihove brojnosti, a time i borbene sposobnosti.

Na papiru će ove "vojske Donbasa" sa tri "motorizovane" divizije u svom sastavu izgledati prilično "prijeteće". U stvari, oni će najvjerovatnije ostati kao vojni korpusi u smislu svog borbenog potencijala.