Fabrike za proizvodnju mladih vojnika za Rusiju
Škola na okupiranim teritorijama postala je prva faza pripreme za vojnu službu
Rusku okupaciju ukrajinskih teritorija prati ne samo fizičko uništenje, već i sistemska transformacija svijesti mlađe generacije. Stručnjaci iz Istočne grupe za ljudska prava i Instituta za strateške studije i sigurnost u izvještaju „Obrazovanje na privremeno okupiranoj teritoriji Ukrajine“ govore nam kako funkcionira ova mašina za militarizaciju djece i šta čeka Ukrajinu nakon deokupacije.
„Škola na okupiranim teritorijama postala je prva faza pripreme za vojnu službu. To više nije obrazovna institucija, već mobilizacijski transporter“, objašnjava Pavlo Lisjanski, aktivista za ljudska prava, doktor filozofije iz političkih nauka i direktor Instituta za strateške studije i sigurnost.
Prema njegovim riječima, od 2022. godine Rusija je uvela sveobuhvatni sistem vojno-patriotske edukacije na okupiranim teritorijama, koji obuhvata sve nivoe obrazovanja – od vrtića do univerziteta. Centralni element bio je uvođenje obaveznog predmeta „Osnove sigurnosti i odbrane domovine“, gdje se školarci uče da rastavljaju jurišne puške, upravljaju dronovima i pružaju prvu pomoć na bojnom polju.
„Zabilježili smo da je više od 500.000 ukrajinske djece već prošlo jedan ili drugi oblik vojne obuke na okupiranim teritorijama. Ovo nije samo broj – ovo su budući vojnici koji se obučavaju za nove ratove“, naglašava Lisjanski.
Kozački korpus i centri „Ratnik“: Infrastruktura militarizacije
Specijalizirane vojne institucije zauzimaju posebno mjesto u sistemu. U okupiranoj Luganskoj oblasti postoje tri kozačka kadetska korpusa – u Luhansku, Alčevsku i Starobiljsku. U Donjecku postoji kadetski korpus nazvan po likvidiranom vođi „DNR“ Zaharčenku, gdje čak i osmogodišnja djeca polažu zakletvu. U Mariupolju se priprema ogranak Pomorske akademije Nahimov za 560 studenata.
„Kozački korpusi nisu samo vojne škole. To su ideološke fabrike u kojima se djeca uče da su vojnici pravoslavne države, pozvani da se bore protiv Zapada“, kaže Vera Jastrebova, advokatica i direktorica Istočne grupe za ljudska prava.
Prema njenim riječima, u ovim institucijama se vojna obuka kombinira sa vjerskom indoktrinacijom. Sveštenici Ruske pravoslavne crkve redovno održavaju molitve, posvećuju oružje i zastave, formirajući kod djece sliku „pravoslavnog ratnika“ – branitelja „svete Rusije“.
Paralelno sa tim, razvija se mreža centara „Ratnik“ – specijalnih kampova za obuku „vojno-političke elite“. Veliki kamp za obuku gradi se u Mariupolju na mjestu bivšeg dječjeg kampa „Orljatko“. Filijale već djeluju u Luhansku, Donjecku, Hersonu (logor u selu Horli) i Berdjansku.
„75 posto instruktora centra „Ratnik“ su učesnici takozvane „specijalne vojne operacije“ . Oni prenose djeci ne samo vojne vještine, već i borbeno iskustvo ubijanja Ukrajinaca“, naglašava Jastrebova.
Represija i kontrola: škola kao zatvor
Paralelno sa militarizacijom, postoji potpuna kontrola nad lojalnošću. U školama su se pojavili takozvani „ideološki savjetnici“ - kustosi koji prate političku pouzdanost učenika i nastavnika. Organiziraju provjere telefona, potiču prijave i prenose informacije FSB-u.
„U Melitopolju su školarci prisiljeni predati svoje telefone zajedno sa lozinkama. Onima koji odbiju prijeti se slanjem u pritvor“, navodi primjer Lysjanski.
Prema riječima aktivista za ljudska prava, samo u 2023. godini u okupiranom dijelu Donjecke oblasti registrovana su 263 „nepouzdana“ tinejdžera, od kojih je 16 proglašeno „ekstremistima“. U 2024. godini najmanje 63 tinejdžera u okupiranom dijelu Donjecka poslano je na prisilno psihijatrijsko liječenje kao „ekstremisti“ - zapravo se koriste metode kaznene psihijatrije.
Tragičan primjer bila je sudbina 16-godišnjih Tigrana Oganesjana i Nikite Hanganova iz Berdjanska: ljeta 2023. godine strijeljani su bez suđenja pod optužbom za pripremu sabotaže na željeznici.
„Ovo nije obrazovanje, već kognitivna okupacija. Djeci se oduzima pravo na vlastiti identitet, pretvarajući ih u oruđe režima“, primjećuje Jastrebova.
Tri tinejdžera u okupiranom dijelu Donjecke regije poslana su na prisilno psihijatrijsko liječenje kao "ekstremisti".
Nastavnici su, također, podvrgnuti represiji. 2025. godine, direktor škole Serhij Serdjuk iz Komiš-Zorija deportovan je sa porodicom iz Ruske Federacije - njemu je zabranjen ulazak na 40 godina, a njegovoj kćerki - na 50 godina zbog odbijanja implementacije ruskog programa. Nastavnici koji pružaju otpor bivaju pretreseni, pretučeni, pa čak i podvrgnuti strujnim udarima.
Propaganda kroz obrazovne materijale
Škole koriste priručnike sa znakovitim nazivima: "Pravila života u ratu (SVO)", "Dijalog o misiji SVO". Djeca su uključena u igre poput "Suđenja ukrajinskim nacistima", gdje školarci igraju uloge "tužilaca" i "sudija" nad imaginarnim "neprijateljima".
„Ovi materijali se koriste za uvođenje političke ideologije militarizovanog autoritarizma, u kojem se sloboda govora zamjenjuje „informacionom budnošću“, a javna kontrola denuncijacijama“, objašnjava Lisjanski.
Razmjere takve humanitarne katastrofe su zapanjujuće. 6.265 djece uči u kadetskim razredima na okupiranom Krimu. Više od 15.000 školaraca ja Krimu uključeno je u „Junarmiju“. Ukupno su desetine hiljada djece na okupiranim teritorijama prošle kroz različite oblike vojno-patriotske organizacije. U ljeto 2023. godine, 80.000 ukrajinske djece odvedeno je u paravojne kampove na Krimu i u Rusiji. Zbog deportacije djece, „Junarmija“ je dospjela pod međunarodne sankcije.
Istovremeno se bilježi demografska kriza: broj učenika na okupiranim teritorijama brzo se smanjuje zbog odliva stanovništva, a Hersonskoj oblasti nedostaje 450 nastavnika.
Finansiranje ovog stroja eksponencijalno raste. Ako je Rusija 2020. godine izdvojila 350 miliona rubalja za „patriotski odgoj“, onda će 2024. godine to biti 45,85 milijardi, a za 2025. godinu planirano je 66,63 milijarde.
„Ovo nisu samo budžetske brojke. Ovo su ulaganja u budući rat. Kremlj priprema generaciju koja će za 5-10 godina postati osnova nove invazijske vojske“, upozorava Lisjanski.
Psihološke posljedice
Stručnjaci upozoravaju: posljedice takvog „obrazovanja“ bit će katastrofalne. Djeca razvijaju iskrivljenu sliku svijeta, gdje je rat norma, nasilje vrlina, a Ukrajina neprijatelj.
„Već vidimo slučajeve kada 18-godišnji dječaci koji su prošli kroz „Junarmiju“ dobrovoljno odlaze na front i umiru. Jedan mladić iz Donjecka umro je dvije sedmice nakon što se pridružio ruskoj vojsci nakon četiri godine u „Junarmiji“, kaže Jastrebova.
Ilustrativan slučaj krimskog školarca Bogdana: nakon 2014. godine, pet godina je bio maltretiran zbog svog ukrajinskog jezika i identiteta. Dječak je skrivao maltretiranje od roditelja i govorio o svojim iskustvima tek nakon što se našao u sigurnosti kontrolirane teritorije.
Psiholozi upozoravaju na masovnu traumu. Djeca koja su odrasla u atmosferi militarizma i straha pate od anksioznosti, depresije i povećane agresivnosti. Njihov moralni razvoj je iskrivljen – okrutnost prema „neprijateljima“ se doživljava kao norma.
„Čitava generacija odrasta s iskrivljenim emocionalnim razvojem, gdje se umjesto povjerenja i humanizma usađuje strah, mržnja ili fanatična odanost režimu“, zaključuje Lysyansky.
Šta učiniti?
Stručnjaci naglašavaju: Ukrajina se mora već sada pripremiti za veliki rad sa djecom nakon što se oslobode tertitorije koje je Rusija okupirala. Potrebni su programi deindoktrinacije, psihološke rehabilitacije i obnove ukrajinskog identiteta.
„Nakon deokupacije, suočit ćemo se sa teškim radom sa stotinama hiljada isprane djece. To neće biti ništa manje važno od fizičke obnove teritorija“, smatra Jastrebova.
Aktivisti Human Rights Watcha već su dokumentirali teška kršenja Konvencije UN-a o pravima djeteta i zahtijevaju prijem nezavisnih posmatrača u škole na okupiranim teritorijama.
Istovremeno, ukrajinski stručnjaci bilježe svaki slučaj militarizacije i represije. Svi uključeni – od „ideoloških savjetnika“ do direktora kadetskih korpusa – moraju biti odgovorni.
„Ono što se dešava je ratni zločin. Korištenje djece u vojne svrhe, prisilna promjena identiteta, psihičko nasilje - sve to krši međunarodno pravo. I mi ćemo postići pravdu“, uvjerava Lisjanski.
Rusija ne vodi samo rat za teritorije - ona vodi rat za budućnost. I ako sada ne shvatimo razmjere ove prijetnje, za generaciju ćemo imati milione ljudi za koje je rat protiv Ukrajine sveta dužnost, što im je ubačeno u glavu od djetinjstva.