Eksploatacija u Rusiji: Afrikanke prisiljene da prave dronove
Nadale su se boljoj karijeri, ali su završile u ruskim ratnim fabrikama. Nova studija otkriva kako su mlade žene, uglavnom iz Afrike, eksploatisane. Neke od njih podijelile su svoje priče sa DW.
"Volim Rusiju, njen jezik i kulturu", rekla je 20-godišnja Aminata za DW. Želi napustiti svoju domovinu Sijera Leone za nekoliko sedmica kako bi nastavila pripravnički staž oko 7.000 kilometara daleko u Rusiji.
Njene putne troškove će pokriti program Alabuga Start, nazvan po industrijskoj zoni na jugozapadu Rusije, gdje su studentski domovi osigurani za učesnike programa.
Alabuga Start nudi kandidatkinjama iz siromašnijih zemalja izglede za dobro plaćenu karijeru.
Uništeni snovi u Rusiji
Za većinu njih, san biva uništen ubrzo nakon dolaska u Specijalnu ekonomsku zonu (SEZ) Alabuga, veliko industrijsko područje u ruskoj regiji Tatarstan.
Prema izvještaju koji je u maju objavila Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, mnogi novopridošli sastavljaju jeftine dronove pod lošim uslovima.
DW je kontaktirao nekoliko učesnika programa - od kojih većina ne želi javno govoriti o svojim iskustvima iz straha od odmazde.
Chinara, mlada Nigerijka koja je učestvovala u programu Alabuga i razočarana napustila Rusiju, bila je spremna dati intervju putem društvenih mreža.
"Pretvorili su nas u radnike koji su naporno i teško radili za niske plaće“, napisala je u chatu sa DW.
"U početku smo se osjećali dobro jer namje , kada smo se prijavili, ponuđen rad u oblastima kao što su logistika, usluge i ugostiteljstvo, rukovaoci dizalicama", napisala je Chinara, čije je ime promijenjeno kako bi se zaštitio njen identitet.
Objasnila je da se u početku činilo kao rijetka prilika za afričke djevojke da ojačaju u ovim profesijama.
"Ali kada smo stigle ovdje, sve se promijenili i dobili smo samo izgovore", kaže Chinara.
Neke su rekle da su bile raspoređene u fabriku za sastavljanje dronova, druge su nadgledale proizvodnju dronova, a ostale su radile kao čistačice.
Mlade žene su bile izložene "vrlo opasnim i po život opasnim hemikalijama", tvrdila je Chinara, dodajući da "čak ni sami Rusi ne rade tamo dugo, jer je to vrlo opasno mjesto".
Centar ruske ratne ekonomije
SEZ Alabuga je glavno proizvodno središte za dronove Geran-2, koji su bazirani na iranskom Shahed 136 i igraju ključnu ulogu u napadima na Ukrajinu.
SEZ je osnovan 2006. godine kako bi privukao kompanije i investicije u Tatarstan.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, postrojenje se brzo proširilo, a dijelovi su prenamijenjeni za vojnu proizvodnju dodavanjem novih zgrada ili njihovim renoviranjem, kao što pokazuju satelitski snimci.
Nestašica radne snage je u više navrata pominjana kao problem u ratom načetoj ekonomiji Rusije. Istovremeno, radnici migranti sa globalnog Juga očigledno postaju sve više u fokusu vojnih regrutera.
Prema podacima Jedinstvenog međuresornog informacionog i statističkog sistema (SIISS), zvanične ruske vladine baze podataka, više od 111.000 afričkih radnika stiglo je u Rusiju 2024. godine - što je povećanje od 50 posto u odnosu na prvu godinu rata 2022. godine.
Najsnažniji porast broja radnika zabilježen je iz Kameruna, a mnogo radnika dolazi iz Nigerije, Burkine Faso, Toga, Centralnoafričke Republike i Gambije.
Gotovo sve ove zemlje pojavljuju se u studiji GI u vezi sa programom Alabuga Start. U početku su, prema studiji, regrutovane uglavnom afričke žene starosti od 18 do 22 godine.
Program je od tada proširen na druge zemlje u razvoju u Aziji i Latinskoj Americi, te nekoliko bivših sovjetskih republika.
Autori studije analizirali su podatke i obavili oko 60 intervjua između decembra 2024. i marta 2025. godine.
Koautorica studije Julia Stanyard rekla je za DW da su čak i djevojke od 16 godina, također, angažirane za proizvodnju dronova u centru za obuku Alabuga Politeč, koji se nalazi na lokaciji proizvodnje.
"Radni uslovi su eksploatatorski, mlade žene su govorile o dugotrajnom radu i nadzoru uprave Alabuge. Rade s hemikalijama koje predstavljaju rizik za njihovo zdravlje", rekla je Stanyard.
„Naša kćerka priča o prisilnom radu“
„Program izgleda kao oblik prevarantske eksploatacije“, rekla je Stanyard za DW. „Ne govore im šta će proizvoditi kada budu regrutovane. Mnoge mlade djevojke su zarobljene u Alabugi i napuštanje zemlje izgleda nemoguće“.
U Zimbabveu su roditelji zabrinuti za svoju djecu koja su se prijavila online i krenula za Rusiju s avionskom kartom koju je platila Alabuga.
Majka djevojke iz ruralnog sjevernog Zimbabvea žalila se na patnje svoje kćerke.
„Željela je nastaviti svoje tehničko obrazovanje. Sada nam je ispričala o prisilnom radu, jedva joj je dozvoljeno da koristi telefon i pod nadzorom je. Nije dobila 1.500 dolara (1.300 eura) koje joj je obećano“, rekla je za DW. „Sada je ne mogu ni vratiti“.
Otac druge djevojke koja je napustila Zimbabve zbog posla u posebnoj ekonomskoj zoni Alabuga rekao je za DW da je to bila noćna mora da se navodno vjerodostojan program obuke pretvorio u „smrtonosnu zamku“.
I majka iz glavnog grada Zimbabvea, Hararea, ispričala je za DW o svojoj 20-godišnjoj kćerki u Alabugi, koja je trebala proći tehničku obuku.
„Ali ona radi nešto sasvim drugo. Jedva možemo razgovarati s njom, njen pasoš je zadržan kako ne bi mogla pobjeći“, rekla je žena za DW.
Interpol istražuje u Bocvani
U susjednoj zemlji Bocvani, program obuke sada je privukao pažnju istražitelja: Interpol je intervenirao kako bi istražio da li je Alabuga Start umiješan u trgovinu ljudima.
"Alabugina lažna fasada počinje se malo raspadati", tvrdi Stanyard, napominjući da su neke zemlje - poput Kenije, Ugande i Tanzanije - postale svjesnije rizika programa i pokrenule istrage.