Digitalna infrastruktura, regulativa i vještine odredit će uspjeh digitalne transformacije

Niz ekonomskih šokova predstavlja dodatnu prepreku za evropska preduzeća i kreatore politike, u kritičnoj tački tranzicije kontinenta na zeleniju i digitalniju ekonomiju. Nakon 20 godina umjerenog ekonomskog rasta, Evropa mora sustići druge globalne igrače, ostvarujući napredak uz pomoć pametnih tehnologija i digitalizacije poslovanja i industrije.
Trenutni kontekst stvara izazovno okruženje za makroekonomsku politiku u Evropi. Nakon perioda značajne potrošnje tokom pandemije i porasta inflacije, monetarna politika je ušla u fazu dramatičnog zaoštravanja. Visoka neizvjesnost i pogoršani ekonomski izgledi mogli bi smanjiti ulaganja. To bi moglo odgoditi kritična ulaganja u energiju, digitalizaciju i inovacije, koji su glavni pokretači održivog i konkurentnog rasta.

Evropa zatvara digitalni jaz, polako

Dok kompanije iz EU brzo napreduju sustižući kolege iz SAD-a u korištenju naprednih digitalnih tehnologija, kontinent još uvijek zaostaje u digitalnim inovacijama i ostaje ovisan o kritičnim tehnologijama iz trećih zemalja. Više od polovine kompanija iz EU odgovorilo je na pandemiju ulaganjem u digitalizaciju, navodi se u Izvještaju o investicijama EIB-a. 
Međutim, ovo je još uvijek znatno ispod nivoa u SAD-u: u Evropskoj uniji broj zaposlenih koji rade za kompaniju koja tek treba usvojiti napredne digitalne tehnologije ili ulaže u digitalizaciju još uvijek je oko jedna trećina, u poređenju sa svakom petom u Sjedinjenim Državama.
Stoga, uprkos naletu digitalizacije izazvanom COVID-19, digitalna transformacija ekonomije EU i dalje zahtijeva usvajanje naprednijih digitalnih tehnologija: stvari kao što su 3-D štampanje, napredna robotika, internet stvari, analitika velikih podataka i umjetna inteligencija, dronovi, online platforme ili proširena stvarnost.
Ilustracije radi, samo 14 posto kompanija izvršilo je analizu podataka 2020. godine, dok EU Put u digitalnu deceniju poziva više od 75 posto kompanija u EU da usvoje ovaj pristup do 2030. Evropski kreatori politike i dalje naglašavaju važnost digitalizacije, kako EU kompanije ne bi upadale u zamku ovisnosti od rijetkih i strateških tehnologija.
Pozitivno je to što se udio firmi iz EU koje implementiraju napredne digitalne tehnologije zaista povećao od 2021. do 2022. — dostigavši 69 posto, u poređenju sa 71 posto u Sjedinjenim Državama. Ipak, ako se uzme u obzir veličina preduzeća, samo 30 posto mikro preduzeća poduzelo je korake za poboljšanje digitalizacije 2022. godine (u poređenju sa 63 posto velikih preduzeća).

Pobjednik uzima sve

Digitalizacija se, također, uveliko razlikuje po sektorima. Naprimjer, 83 posto firmi u sektoru proizvodnje mašina i transportne opreme koristi napredne digitalne tehnologije,  daleko više nego u građevinarstvu gdje taj procenat iznosi 52 posto. Trend digitalizacije je posebno snažan u sektoru hemikalija, farmacije i u komunalnom sektoru (preduzeća za električnu energiju, gas i vodu), ali i u digitalnim sektorima poput računara i elektronike, mašina i transportne opreme, te IT i telekomunikacija. Dok je snažnije usvajanje digitalne tehnologije u ovim sektorima omogućilo da unaprijede svoje poslovanje, nedigitalne kompanije još više zaostaju.
Razlike u usvajanju digitalnih procesa i dalje postoje kada je u pitanju izvoz. Uspon interneta i digitalnih tehnologija poboljšao je protok informacija vezanih za trgovinu i smanjio troškove komunikacije. Vjerovatnije je da će izvoznici i uvoznici usvojiti napredne digitalne tehnologije prije nego netrgovinske firme. Jedna trećina netrgovinskih firmi investirala je u povećanje digitalizacije tokom pandemije, u poređenju sa 40 posto izvoznika i uvoznika i više od polovine onih koji i izvoze i uvoze.
Korporativne prakse digitalizacije, također, zavise od adekvatne digitalne infrastrukture i regulative pogodne za konkurenciju, kao i od sklonosti menadžmenta da investira u ljudski kapital. Za optimalno projektovanje i upravljanje ovim faktorima, koordinirani politički okvir je ključan.
Ovo je posebno evidentno kada je u pitanju renoviranje sistema obuke osoblja. Produktivnost rada je usko povezana sa upotrebom naprednih digitalnih tehnologija; stoga, politika ne treba samo težiti njihovom usvajanju, već bi, također, trebala osigurati obuku potrebnu za ostvarivanje njihovog punog potencijala. Ovo se može pokazati posebno važnim, naprimjer, u sektorima u kojima se nove hardverske tehnologije često mogu primjeniti kao zamjena za ljudski rad.

Digitalna transformacija na Zapadnom Balkanu 

Prema najnovijem istraživanju preduzeća EIB za region, kompanije koje su bile dobro integrirane u globalne lance vrijednosti, kao i one koje su bile inovativnije i digitaliziranije u prošlosti, bolje su se prilagodile trendovima tokom pandemije. Proširili su svoju online prisutnost, prešli na rad na daljinu i prilagodili proizvodnju. Otvaranje globalne ekonomije bilo je ključno za omogućavanje zemljama Zapadnog Balkana da povećaju svoje komparativne prednosti i konkurentnost. Digitalizacija je važan dio ovog procesa, jer omogućava veću produktivnost i razvoj ljudskog kapitala.
Kao jedna od glavnih institucija koja doprinosi bržem putu ka digitalnoj transformaciji u regionu Zapadnog Balkana, EIB grupa je od 2020. godine osigurala oko 200 miliona eura za digitalne projekte. To je pomoglo kompanijama da se digitaliziraju i poboljšalo kapacitet, pokrivenost i kvalitet 4G i uvođenje 5G mobilnih usluga. Zajmovi EIB Global su podržali digitalizaciju više od 1.500 škola i omogućili nastavnicima i učenicima pristup digitalnim vještinama. Širokopojasni pristup će biti omogućen u udaljenim područjima sa ciljem zatvaranja digitalne podjele urbano-ruralno i stvaranja jednakih mogućnosti učenja i zapošljavanja za ruralno stanovništvo.

Pretvaranje izazova u prilike za promjenu 

Kako bi pomogla regionu da iskoristi prednosti digitalne ekonomije, Evropska unija je 2018. pokrenula Digitalnu agendu za Zapadni Balkan. Nedavna procjena napretka agende obavljena 2022. pokazuje da, iako Zapadni Balkan ima visoku stopu penetracije interneta u rasponu između 75 i 96 posto, digitalna pismenost ostaje niska među općom populacijom, ali i u administraciji. Digitalne javne usluge tek trebaju ostvariti svoj puni potencijal, a region se i dalje bori da riješi hitno pitanje cyber sigurnosti. U tom smislu, usvajanje ciljanih strategija za promoviranje digitalnih vještina je svakako pravi put naprijed.
Kako bi se podržala preduzeća, stvorena je nova garancija EU za Zapadni Balkan kako bi se pomoglo u finansiranju zelene i digitalne tranzicije malih i srednjih preduzeća, lokalnih administracija i javne infrastrukture. Da bi se postigao uticaj investicija privatnog sektora, ovaj instrument omogućava povećano finansiranje EU za preduzeća u obliku grantova, kroz spajanje i sa značajnim izdvajanjima za garancije.

Zahvaljujući ovim inovativnim finansijskim alatima uparenim sa tradicionalnim grantovima, očekuje se da će ova podrška EU mobilizirati investicije do 20 milijardi eura tokom decenije, kao dio ukupnog ekonomskog i investicionog plana za Zapadni Balkan.
Kada je u pitanju digitalizacija sektora i regiona širom Evrope, pred nama je dug put. Ali uz odgovarajuću podršku politike, razvoj ljudskog kapitala i finansijske instrumente, jasno je moguće podsticati okruženje koje omogućava poboljšanje digitalne infrastrukture, vještina i procesa.