Da li je Sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom isplativ za Srbiju?

Kada su kineski i srbijanski zvaničnici potpisali sporazum o slobodnoj trgovini (FTA) na marginama Foruma "Pojas i put" 2023. godine u Pekingu, to je proglašeno početkom nove ere u bilateralnim odnosima. Dokument nije bio koncipiran samo kao ekonomski pakt, već i kao simbol produbljivanja strateškog usklađivanja između Beograda i Pekinga. Iako je sporazum zvanično stupio na snagu u julu 2024. godine, snažno je promoviran tokom posjete visoke kineske delegacije predvođene predsjednikom Xi Jinpinga Srbiji u maju 2024. godine. Sada, skoro godinu dana nakon početka njegove implementacije, novi podaci bacaju svjetlo na to kako sporazum utiče na obje nacije - i šta rani rezultati otkrivaju o ovom partnerstvu koje se razvija.

Čak i prije nego što je sporazum zvanično stupio na snagu, ekonomske veze između Srbije i Kine produbljivale su se brzim tempom. Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srbije, bilateralna trgovina porasla je sa 1,5 milijardi američkih dolara u 2014. na šest milijardi američkih dolara do 2023. godine. Ali iza ovog dramatičnog rasta krije se složenija priča – ona koju obilježava uporni disbalans. Prije 10 godina, izvoz Srbije u Kinu bio je zanemariv, ukupno 8,9 miliona američkih dolara u 2013. godini, u poređenju sa 1,5 milijardi američkih dolara uvoza iz Kine. Do 2023. godine, izvoz Srbije je skočio na 1,23 milijarde američkih dolara – impresivan skok, ali i dalje zasjenjen u odnosu na kinesku robu vrijednu 4,8 milijardi američkih dolara koja je ušla na tržište Srbije.

Ova rastuća razlika podstaknula je zabrinutost među ekonomistima i kreatorima politike. Glavna među njima: da bi sporazum o slobodnoj trgovini mogao dodatno proširiti trgovinski jaz, otkrivajući ograničene sposobnosti Srbije da se takmiči na ogromnom i konkurentnom kineskom tržištu. Nelagodu dodatno povećava sastav izvoza Srbije, što postavlja pitanja o održivosti – i strateškoj vrijednosti – njenog trgovinskog modela sa Pekingom.

Strateški pakt ili simboličan gest?

Detaljniji pogled na glavni izvoz Srbije u Kinu otkriva zabrinjavajući obrazac. Od pet vodećih izvoznih kategorija u 2023. godini, tri su se sastojale od sirovih ili minimalno obrađenih prirodnih resursa. Rude i koncentrati bakra dominirali su listom, s izvozom od 842 miliona dolara, a slijedio ih je rafinirani bakar s 301 milionom dolara. Treći najizvezeniji proizvod, prerađeno drvo, značajno je zaostajao sa 26 miliona dolara. Iako je ukupni obim izvoza značajan, kritičari tvrde da sastav ovog izvoza ima složeniju priču.

U središtu debate je velika ovisnost Srbije o bakru – industriji koju sada uglavnom kontrolira kineski rudarski gigant Zijin, koji posluje lokalno putem svoje dvije podružnice, Zijin Copper i Zijin Mining. Ova dinamika potaknula je zabrinutost zbog eksploatatorske prirode trgovinskih odnosa Srbije sa Pekingom. Kako sporazum o slobodnoj trgovini počinje stupati na snagu, analitičari upozoravaju da bi to moglo dodatno učvrstiti dominantnu ulogu Kine u sektorima poput rudarstva, bez stvaranja značajnih prilika za rast ili diverzifikaciju domaćih, izvozno orijentiranih industrija Srbije.

Kada je Sporazum o slobodnoj trgovini stupio na snagu sredinom 2024. godine, zvaničnici u Beogradu su ga proglasili prilikom za prekretnicu – ulazom za domaće kompanije da se uključe u ogromno kinesko tržište. Ali do kraja 2024. godine, rezultati su bili samo djelimično korisni za Srbiju. Ispostavilo se da obećanje pristupa ne garantuje konkurentsku prednost. Srbijanski izvoznici su se već suočavali s ovim izazovom. Raniji sporazum o slobodnoj trgovini između zemlje i Rusije nije uspio donijeti značajan podsticaj, uglavnom zato što su se proizvođači iz Srbije borili da zadovolje obim i standarde potražnje.

Historija se možda ponavlja. Tokom posjete kineskog predsjednika Xi Jinpinga Beogradu u maju 2024. godine, obje vlade su najavljivale nove izvozne ugovore za  suhe šljive i borovnice iz Srbije. Ipak, do sada, ovi dobici ostaju nedostižni.

Borovnice i suhe šljive, iako su direktno pregovarane, još uvijek nisu među 50 najvećih izvoznih proizvoda Srbije u Kinu. U međuvremenu, izvoz malina, koji spada u istu kategoriju i nekada se smatrao pričom o uspjehu, pao je sa 1,2 miliona dolara u 2023. na samo 832.000 dolara u 2024. godini. Podaci ukazuju na ozbiljan zaključak: dok sporazum o slobodnoj trgovini otvara vrata, pravi izazov leži u izgradnji kapaciteta za njihovo provođenje.

Još jedno ključno obećanje vezano za sporazum o slobodnoj trgovini tek treba da se ostvari. Zvaničnici u Beogradu predstavili su sporazum ne samo kao alat za podsticanje izvoza, već i kao magnet za strane kompanije - posebno one iz zemalja koje nemaju slične trgovinske aranžmane sa Pekingom. Ideja je bila jednostavna: preseljenjem proizvodnje u Srbiju, firme bi mogle da iskoriste povoljne uslove za ulazak na kinesko tržište, pretvarajući Srbiju u strateški izvozni centar. Ipak, uprkos ambiciji, stvarnost je bila daleko manje jasna. Konkretne rezultate je teško izmjeriti i do sada se nisu pojavili javni slučajevi kompanija koje se preseljavaju u Srbiju kako bi iskoristile prednosti sporazuma o slobodnoj trgovini. Uprkos svoj teorijskoj privlačnosti, ovaj aspekt sporazuma ostaje više obećanje nego provjereni put.

Nade sa (nedostatkom) dobitaka

U prvoj godini implementacije, sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Kine donio je značajan porast bilateralne trgovine, ali nije donio mnogo promjena u prirodi odnosa. Do kraja 2024. godine, Kina je učvrstila svoju poziciju kao drugi najveći trgovinski partner Srbije, odmah iza Njemačke. Ukupni obim trgovine između Beograda i Pekinga dostigao je 7,4 milijarde američkih dolara, što je značajan skok u odnosu na 6,1 milijardu američkih dolara u 2023. godini. Izvoz iz Srbije u Kinu porastao je na 1,9 milijardi američkih dolara, što predstavlja nešto više od šest posto ukupnog globalnog izvoza Srbije. U međuvremenu, uvoz iz Kine porastao je na 5,5 milijardi američkih dolara, što čini 11,3 posto ukupnog uvoza.

Porast ukupne trgovine od 1,2 milijarde dolara označio je najveći jednogodišnji porast u više od decenije stalnog rasta ekonomskih veza. Međutim, ispod glavnih brojki krije se nijansiranija slika. Izvozni portfolio Srbije u Kinu ostaje pretežno koncentrisan: 93 posto ukupnog izvoza – otprilike 1,76 milijardi dolara – sastojalo se od bakra i proizvoda povezanih s bakrom, od čega je većina vezana za kineske rudarske operacije unutar Srbije.

Prilika s upozorenjima

Dok se navršava prva godina od stupanja na snagu sporazuma o slobodnoj trgovini između Srbije i Kine, rana presuda je oprezni pragmatizam. Obim trgovine je nesumnjivo porastao, signalizirajući rastuću ekonomsku međuzavisnost, ali struktura i smjer tog rasta naglašavaju dugogodišnje zabrinutosti. Umjesto da transformira Srbiju u diverzificirano izvozno središte, sporazum o slobodnoj trgovini je do sada produbio postojeće asimetrije – učvršćujući kinesku dominaciju u ključnim sektorima poput rudarstva, istovremeno otkrivajući ranjivosti uske izvozne baze Srbije.

Ipak, prerano je donijeti konačnu presudu. Sporazum ostaje prilika, posebno ako ga Beograd može iskoristiti za privlačenje investicija, podsticanje proizvodnje sa dodanom vrijednošću i širenje izvan sirovina. Ali takvi ishodi će zahtijevati strateško planiranje, jaču institucionalnu podršku izvoznicima i promišljeniji podsticaj za diverzifikaciju. Za sada, sporazum služi kao podsjetnik da, iako se pristup može dobiti preko noći, konkurentnost se gradi tokom vremena - i prozor za oblikovanje te putanje već se sužava.

 

ZAKLJUČAK  

 

Iako i autor teksta naglašava da je prerano govoriti o stvarnim efektima sporazuma o slobodnoj trgovini između Kine i Srbije, koji je stupio na snagu prije godinu dana, njegovi rezultati bi trebali biti neka vrsta alarma za aktuelne vlasti Srbije.  

Ne sporeći činjenicu da obim trgovinske razmjene između Kine i Srbije raste, analiza trgovinske razmjene pokazuje da Srbija u Kinu izvozi uglavnom sirovine (najviše bakar), znači proizvode niže dodane vrijednosti. Pri tome, vlasnici većine rudarskih kompanija koje se bave eksploatacijom bakra su kineske kompanije, što opet Srbiju stavlja u nepovoljan položaj.  

Kako bi se postojeća situacija prevazišla i kompanije iz Srbije dobile priliku da ostvare značajniju korist o sporazuma o slobodnoj trgovini sa Kinom neophodan je značajniji angažman vlasti u vidu pomoći i podsticaja za izvorno orijentirane kompanije iz Srbije. Tek tada će sporazum o slobodnoj trgovini biti u interesu obje strane, a ne kako je trenutno slučaj u interesu samo jedne – Kine.