Braća po oružju: Procjena doprinosa Sjeverne Koreje ruskom ratu u Ukrajini

Analiza koju je proveo Centar za otvoreni kod (OSC), u saradnji sa Reutersom, a objavljena 15. aprila 2025. godine, pokazuje da je Sjeverna Koreja od augusta 2023. godine Rusiji možda isporučila čak 5,2 miliona granata kalibra 152 mm i 122 mm. Ovaj komentar će procijeniti obim ovog doprinosa procjenom ukupnih ruskih artiljerijskih troškova od početka isporuka 2023. godine i ispitati kako su se isporuke Sjeverne Koreje povećavale kako bi podržale ruske ofanzive.

 

Glad za granatama

 

U augustu 2023. godine, dugo očekivana ukrajinska kontraofanziva je bila u toku. Ruske jedinice su bile pripremljene i čekale su iza gusto raspoređenih minskih polja, naoružane protivtenkovskim vođenim raketama (ATGM), municijom koja je letjela, a podržavale su ih velike grupe artiljerije i jurišnih helikoptera. Ovaj odbrambeni stav pokazao se previše smrtonosnim za ukrajinske brigade i kontraofanziva nije uspjela osigurati nikakve značajne teritorijalne dobitke, iako je privremeno zaustavila rusku ofanzivu. Ruske linije su se održale uprkos mnogim nedostacima u to vrijeme. Među mnogim izazovima, Rusima je nedostajala artiljerijska municija nakon što su sami ispalili milione granata, a Ukrajina je uništila hiljade drugih udarima dugog dometa. To je ograničilo rusku potrošnju artiljerije, što je rezultiralo time da su municija i artiljerijska oruđa morali biti skoncentrirani u prioritetnim područjima, ostavljajući druga područja fronta nedovoljno snabdjevenim artiljerijskom municijom.

Ruska odbrambena industrija se širila kako bi podmirila ove potrebe, ali u toj fazi rata nije mogla ništa brzo učiniti da pravilno osigura resurse jedinicama na frontu. Odgovor na ovu dilemu ubrzo je postao jasan. Predsjednik Putin se sastao sa Kim Jong Unom u julu 2023. godine, a satelitski snimci koje je RUSI analizirao od sredine augusta pokazali su početak redovnih isporuka između ruskog vojnog objekta Dunai na obali Japanskog mora i luke Rajin u Sjevernoj Koreji. Istovremeno, 719. objekt za artiljerijsku municiju u blizini Tihorecka dramatično je proširen izgradnjom novih skladišta za velike količine municije. Ovo bi postalo krajnja lokacija za milione komada sjevernokorejske artiljerijske municije, koja je pomogla ruskim snagama da ostanak u ratu. Ti novi objekti su se punili do trenutka kada je ukrajinska ofanziva završila u novembru 2023. godine, a rat ušao u novu fazu.

Sveukupno, sjevernokorejska municija je održala Rusiju u ratu i vjerovatno pomogla da se promijeni smjer ratnih dejstava.

Obje strane su se od tada suočile sa glađu za granatama koja je značajno oblikovala rat. Rusija je brzo ispraznila neke od svojih predratnih zaliha i na kraju je morala prilagoditi način korištenja artiljerije, što je dovelo do većeg fokusa na navođenu i labirintnu municiju. Međutim, ruske jedinice su postale ovisne o isporukama sjevernokorejske municije, koja može činiti čak 40 posto od 14 miliona granata ispaljenih od augusta 2023. godine. Jasno je da bi bez sjevernokorejske podrške, ruska glad za granatama bila mnogo veća, što znači da su ilegalne aktivnosti Sjeverne Koreje možda produžile rat ili čak spriječile Ukrajinu da postigne veći uspjeh.

 

Brojke

 

Analiza OSC-a koristila je modeliranje i satelitske snimke kako bi procijenila broj granata kalibra 122 mm i 152 mm koje su identificirani ruski tankeri mogli prevesti po jednom prevozu oružja. Od septembra 2023. godine uspjeli su prebrojati i pratiti 64 putovanja četiri broda između Rajina i ruskih luka Dunaj i Vostočni. Procjenjuje se da je na ovaj način Rusiji isporučeno najmanje 15.800 standardnih transportnih kontejnera. Modeliranjem veličine ruskih sanduka za municiju u odnosu na unutrašnje dimenzije ISO kontejnera, OSC je došao do brojke između 4,2 i 5,8 miliona komada municije, uključujući artiljerijske granate kalibra 122 mm i 152 mm i rakete kalibra 122 mm.

Počev od 4. oktobra 2023. godine - kako bi se omogućio tranzit sjevernokorejske municije na front - i 18. aprilom 2025.  godine kao krajnjim datumom, analiza OSC-a pokazuje da je Sjeverna Koreja možda isporučila dovoljno municije da ruske jedinice ispale 7.400 granata dnevno. Također je moguće procijeniti ove brojke u odnosu na ukupne ruske troškove za municiju od augusta 2023. godine. Koristeći ove brojke u odnosu na raspoloživi vremenski period, moguće je procijeniti broj granata koje je Rusija ispalila od početka isporuka Sjevernoj Koreji. Ovo će očigledno biti približna brojka, ali pruža metriku u odnosu na koju se može procijeniti relativni uticaj sjevernokorejske podrške Rusiji.

Ova nepotpuna procjena ukazuje na to da je Sjeverna Koreja isporučila između 29 i 40 posto (na osnovu 4,2 odnosno 5,8 miliona granata) od ukupnog broja granata koje je Rusija ispalila od početka isporuka 2023. godine. Ove brojke ne uzimaju u obzir ukrajinske napade na ruske arsenale u septembru 2024. godine, koji su uništili velike količine sjevernokorejske municije, što je dovelo do privremenog pada broja ispaljenih granata. Naprimjer, tokom napada na Tihoreck uništen je voz koji je prevozio oko 2.000 tona municije, što bi moglo predstavljati 24.000 granata kalibra 152 mm. Ne postoji način da se sazna koliko su projektila Ukrajinci uspjeli uništiti, ali malo je vjerovatno da su dramatično promijenili ukupnu sliku s obzirom na obim isporuka.

Da Sjeverna Koreja uopće nije isporučila municiju, a procijenjeni ukupni troškovi smanjeni za 5,8 miliona projektila, prosječni dnevni troškovi Rusije pali bi na 13.493 dnevno sa trenutne procjene od 22.729. Ovo je i dalje više nego što je Ukrajina potrošila u većem dijelu istog perioda, ali ne drastično. Potrošnja granata ovom brzinom vjerovatno bi mnoge ruske ofanzive u 2024. godini učinila mnogo težim i skupljim. Možda je to, također, ograničilo obim ofanziva koje je Rusija poduzeimala. U stvari, tempo isporuka ukazuje na to da su sjevernokorejske isporuke bile tempirane da podrže velike ruske ofanzivne operacije.

Analiza OSC-a pokazuje da su ruski brodovi u prosjeku isporučivali tri pošiljke mjesečno od početka isporuka u septembru 2023. godine. Međutim, u oktobru, novembru i decembru isporučeno je ukupno 18 pošiljki, a sedam samo u oktobru se poklopilo sa početkom velike ofanzive za zauzimanje Avdijivke i završetkom ukrajinske kontraofanzive. Čini se da je porast od dodatnih 13 isporuka između januara i marta 2024. godine značajno podržao rusko napredovanje na Časiv Jar, kao i ponovno otvaranje Harkivskog fronta. Nastavak isporuka vjerovatno je podržao određeno gomilanje zaliha u pripremi za ljetne bitke kod Torecka, Pokrovska i suprotstavljanje ukrajinskom napredovanju prema Kursku. Četiri pošiljke su uočene u februaru 2025. godine, dok se Rusija pripremala za proljetnu ofanzivu, koju je nedavno najavio ukrajinski generalštab. Ovo je bio najveći broj mjesečnih dostava oružja koje je OSC primijetio od istog mjeseca 2024. godine.

 

Procjena uticaja

 

Teško je u potpunosti procijeniti uticaj sjevernokorejske isporuke municije Rusiji. Na strateškom nivou, očigledno je da je Sjeverna Koreja značajno doprinijela ukupnim ruskim troškovima za nabavku municije, vjerovatno pomažući Rusiji da nastavi borbu i održi svoj napredak. Vremenski raspored isporuka ukazuje na to da su one bile ključni faktori koji omogućavaju ruske ofanzive.

Uticaj na taktičkom nivou je doveo do važnih rezultata kada su u pitanju ratna dejstva. Ukrajinske žrtve su se više nego udvostručile kada je broj artiljerijskih granata koje su mogle  ispaliti snage Ukrajine prepolovljen, rekao je visoki oficir iz ukrajinskog generalštaba za Reuters u julu 2024. godine. Ljudska snaga je od tada postala kritična slaba tačka za Ukrajinu, u periodu dok se bori da zadrži položaje i odbrani se od većeg broja ruskih vojnika. Kada je Rusija kombinovala ogromnu vatrenu moć sa većim omjerom vojnika, Ukrajinci su se često suočavali sa porazom. Ova kombinacija doprinijela je padu Avdijivke u februaru 2024. godine. Tokom bitke za Avdijivku, Rusija je ispalila devet artiljerijskih granata za svaku koju su Ukrajinci ispalili i konstantno ih je brojčano nadmašivala. Nakon Avdijivke, rusko zauzimanje Krasnohorivke i Očeretinea, te širenje ruskih ofanziva kroz Harkovski front u maju, dodatno su opteretile ograničene snage i municiju Ukrajine. Do oktobra 2024. godine ruske snage su zauzele grad Vugledar nakon što su primijenile neke od najintenzivnijih artiljerijskih bombardiranja koje je iskusna 72. brigada Ukrajine ikada pretrpjela.

Kako se 2024. godina bližila kraju, Rusija je zauzela procijenjenih 4.168 kvadratnih kilometara teritorije, uzimajući u obzir i potiskivanje ukrajinskog osvajanja kod Kurska, ali veći dio ukrajinske zemlje, zauzete u ofanzivama u kojima se sve više koristila sjevernokorejska municija. Zalihe iz Pjongjanga postale su toliko bitne da neke ruske jedinice ispaljuju samo sjevernokorejsku municiju. Ukrajinske probleme sa nedostatkom ljudstva pogoršala je sposobnost Rusije da ispaljuje sve više municije kako bi održala ofanzive suočena sa rastućim žrtvama, a krajnji rezultat je bilo ukupno pogoršanje položaja Ukrajine do kraja 2024. godine.

Dostupni dokazi ukazuju na to da i ruske i sjevernokorejske fabrike rade na proizvodnji više municije nego ikada, s uspostavljanjem novih proizvodnih linija i radom njihovih starih fabrika maksimalnim kapacitetom. Vjerovatno će biti naglasak na obnavljanju zaliha, ali logično je da će se mnoge municije koje dvije države proizvode koristiti u Ukrajini.

Uglavnom, sjevernokorejska municija je održala Rusiju u ratu i vjerovatno je pomogla u promjeni smjera ratnih dejstava. Ako se zalihe povećaju i mogu se održavati mjesecima, ukrajinske žrtve će rasti, a ruske će padati. Bit će zauzeto više teritorija, a položaj Ukrajine će postati sve kritičniji.