Vika na ogledalo

 

Da li je  isprazan govor bio koordiniran?

 

Od tada, Putin, ruski zvaničnici i komentatori ruskih državnih i drugih prokremaljskih medija stalno su pokušavali istu taktiku, povlačeći crte u pijesku i prijeteći zapadnim zemljama nuklearnom apokalipsom ako se te linije pređu. Međutim, svaki put su se ovi pokušaji zastrašivanja pokazali kao prazna buka nasilnika. Pitanje je: da li su ove prijetnje koordinirane i odražavaju političke izbore Kremlja? Jesu li to samo grčevi frustracije koje Putinovi glasnogovornici koriste kada Zapad oslučno odbaci ultimatume Kremlja?

Mi u EUvsDisinfo smo pogledali zapisnik. Na grafikonu ispod, naći ćete tok ruske diplomatije sudnjeg dana od njene pune invazije na Ukrajinu. Od ove zbirke do izjava visokih ruskih zvaničnika, političkih stručnjaka i medijskih komentatora, evidentno je da Putin uokviruje diskusiju. Evo kako to funkcionira. Putin daje nejasnu izjavu o Rusiji i njenoj nuklearnoj politici prema Ukrajini. Zatim njegovi politički podređeni saradnici i medijski proxy pričaju oko granica koje je pomjerio, popunjavajući detalje. Ponekad mogu improvizirati, ali nikada otvoreno ne protivrječe Putinu.

 

Zaoštravanje nuklearne retorike

 

Također, može se pretpostaviti da su počev od septembra 2024. godine, ruski državni i drugi prokremaljski mediji i komentatori počeli govoriti o ruskoj nuklearnoj politici prema Ukrajini mnogo, mnogo više nego što su to činili u prošlosti. Nedavno je Putin počeo navoditida se Zapad sprema prebaciti nuklearno oružje Ukrajini.

 

'Opasni koncepti'

 

Nakon što je Rusija napala Ukrajinu, visoki zvaničnici Kremlja odustali su od ideje da će Rusija koristiti nuklearno oružje. Umjesto toga, naglasili su da je rusko nuklearno oružje samo defanzivno i da Rusija nikada neće udariti prva. Naprimjer, krajem marta, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da nijedan ishod rata u Ukrajini ne bi opravdao upotrebu nuklearnog oružja. Mjesec dana kasnije, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ponovio je tu izjavu rekavši za medij Al Arabia da je bilo kakav nuklearni rat neprihvatljiv i da se 'nikada ne trebamo igrati opasnim konceptima'.

 

Obrazac je trajao sve dok Putin nije ponovo gurnuo novu pču. U septembru 2022. godine, on je naveo da Rusija ima pravo koristiti nuklearno oružje kao odgovor na prijetnju njenom teritorijalnom integritetu. Tvrdnja je bila zapanjujuća s obzirom na to da Putin tvrdi da su Krim i druge okupirane teritorije dio Rusije. Nedelju dana kasnije, bivši predsednik Dmitrij Medvedev podržao je Putina u postu na Telegramu, izjavom da Rusija ima pravo koristiti nuklearno oružje ako je potrebno.

Mjesec dana kasnije, međutim, Putin se predomislio, rekavši da je nuklearni napad „nepotreban“. Sedmicu kasnije, rusko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je podužu izjavu u kojoj se navodi da je Rusija ostala privržena sporazumima o smanjenju nuklearnog naoružanja i pozvala na izbjegavanje eskalacije rizika.

 

Više buke, više oružja

 

Ali bez obzira na Putinove prijetnje i crvene linije, zapadne zemlje su i dalje slale oružje i pomoć Ukrajini. U stvari, kako je vrijeme prolazilo, buka je pratila sve više zapadne pomoći, a ne manje.

Kao odgovor, pojedini komentatori su imali prostora da slobodno rade, pa čak i da podignu temperaturu. U junu 2023. godine, Sergej Karaganov, naučni direktor na Visokoj školi ekonomije Nacionalnog istraživačkog univerziteta, napisao je duboko uznemirujući tekst pozivajući ruske lidere da koriste nuklearno oružje ne samo protiv Ukrajine, već i protiv zapadnih zemalja. Ideja je bila da bi dizanje u zrak nekoliko zapadnih gradova vratilo strah u rusko nuklearno odvraćanje, a ne dovelo do katastrofalne potpune razmjene.

 

Previše čak i za Dugina

 

Niko drugi do zloglasni ratni huškač i kvazifašistički ideolog Aleksandar Dugin ga je prekorio, napisavši dva dana kasnije da je „Rusija daleko od toga da je iscrpila sve mogućnosti pobjede bez upotrebe nuklearnog oružja. Ovo je krajnje sredstvo.’ Mora da ste zaista ekstremni ako vam neko poput Dugina kaže: ‘Opa, previse je’.

Ipak, čini se da je Karaganovljevo ludilo podiglo retoriku Kremlja za još jednu stepenicu. Kasnije 2023. godine, Putin se hvalio prijetnjom da ruski uzvratni udar neće ostaviti svakom protivniku nikakvu šansu za opstanak. Istog mjeseca, visoki ruski dužnosnici poput ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua masovno  su oglašavali o vježbama ruskih nuklearnih snaga.

 

"Ludilo" nuklearnog rata

 

Kao i obično, ovi ljutiti retorički gestovi bili su ublaženi manje prijetećim izjavama. U martu 2024. Juri Švitkin, zamjenik predsjednika Odbora za odbranu Državne dume, nazvao je razgovor o nuklearnom ratu 'ludilom' i rekao da Rusija ne namjerava koristiti nuklearno oružje ni protiv koga.

 

U septembru 2024. godine temperatura ruske retorike ponovo je porasla. Ali ovaj put je nastavila rasti, a ne smirivati se, kao što je bio ranije. Jedan od hitnih događaja mogla je biti odluka SAD da se Ukrajini dozvoli korištenje dalekometnog američkog oružja za napade unutar Rusije. Dok su ruski zvaničnici osuđivali taj potez, zvanična nuklearna retorika nije zaista počela rasti sve dok Putin nije objavio, 29. septembra, da Kremlj ažurira nuklearnu doktrinu Kremlja kako bi dozvolio preventivne nuklearne udare kao odgovor na neposredne prijetnje.

 

Eksponencijalni porast pretnji

 

Od tog trenutka, ruske nuklearne prijetnje su eksponencijalno porasle do kraja novembra 2024. godine. Zloslutno, neki komentatori su smislili izgovore koje bi Rusija mogla iskoristiti da napadne Ukrajinu nuklearnim oružjem, kao što je tvrdnja da Ukrajina stvara 'prljavu bombu'. Drugi komentator je ustvrdio da bi bilo kakva ukrajinska nabavka krstarećih raketa Tomahawk proizvedenih u SAD-u bila izgovor za nuklearno bombardiranje Ukrajine.

 

Hvalisanje Orešnikom

 

Rusija je 21. novembra napala grad Dnjepar sa hipersoničnim projektilom Orešnik sa nuklearnim oružjem. Nedelju dana kasnije, Putin je krenuo na svoj novi potez: hvalisanje prijetnjama da rakete Orešnik sve što pogode pretvaraju u prašinu. Istog dana je prozvao zapadne zemlje koje navodno razmišljaju o transferu nuklearnog oružja u Ukrajinu, rekavši da 'Moskva zadržava pravo da koristi sva raspoloživa sredstva za uništenje.'

 

Još jednom, Rusija optužuje Ukrajinu da prijeti Rusiji na isti način na koji Kremlj prijeti Ukrajini. Naprimjer, tvrdnjom da Ukrajina pravi prljavu bombu i pokušava nabaviti zapadnu nuklearnu bombu, čini se da visoki ruski zvaničnici postavljaju dezinformacijske temelje za moguće nuklearne napade. Komentatori su u međuvremenu upućivali divlje prijetnje o bombardovanju zemalja NATO-a kako bi se ponovo uspostavilo 'odvraćanje'. Moskva viče na ogledalo, a ne na Ukrajinu.