Kineski izbor: balansiranje ekonomskih prioriteta i geopolitičkih manevara u kinesko-ruskom savezu

Autori Pavel Havlicek i Adam Balcer nedavno su objavili tekst u publikaciji “Budućnosti Rusije 2030: Pogled iz srednje i istočne Europe”. U svom radu pod naslovom "Rusko središte usred kinesko-američkog sukoba", oni raspravljaju o tome kako bi jedan od mogućih scenarija za rusku srednjoročnu budućnost mogao biti koristan za Kremlj, ali tragičan za Ukrajinu. To bi bilo uglavnom zbog sveobuhvatne podrške Kine Moskvi. Glavni faktori koji pridonose ishodu scenarija uključuju kineski "sve-u" stil podrške Rusiji, kao i sveobuhvatni rat protiv Tajvana i veliki privredni i trgovinski rat između Kine i Zapada. Nakon toga bi uslijedilo demokratsko nazadovanje na Zapadu, što bi rezultiralo postupnim usponom na vlast desnih populista i kasnijim približavanjem tih zemalja Rusiji. Na kraju, u Moskvi bi došlo do unutarnjeg totalitarnog pomaka, bilo da se to događa pod Putinom ili njegovim nasljednikom u Kremlju.

Cilj ove kolumne nije raspravljati o ruskim unutarnjim poslovima i mogućim promjenama u dinamici moći. Umjesto toga, tvrdi se da trenutačne odluke kineskih kreatora politike zavise prije svega o ekonomskim razlozima i činjenici da Peking neće riskirati svoju dobrobit ako to nije za njegove vlastite interese, a kamoli interese Rusije. Štoviše, pretpostavka i prikazivanje Kine kao ekonomske supersile koja je sposobna ne samo održati vlastitu ekonomiju održivom dok je u trgovinskom ratu, već i uključiti se u sveobuhvatni rat sa SAD-om i istovremeno poduprijeti ruski rat u Ukrajini, možda neće izdržati pomno ispitivanje.

Jedna od programskih točaka novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa usredotočena je na rivalstvo s Kinom. On predlaže uvođenje carine od "60 posto ili više" na uvoz iz zemlje u kojoj je Kina sada drugi najveći izvor američkog uvoza prema Ministarstvu trgovine, što predstavlja 14,8 posto kineskog izvoza robe u 2023. ili približno 500 milijardi američkih dolara. Prema Nacionalnom zavodu za statistiku Kine, SAD je glavno odredište kineskog izvoza.

 

Prema studiji koju je izradio Odbor za odgovorni savezni budžet u apriluu 2024. godine, povećanje carina smanjit će uvoz iz Kine za oko 85 posto. Sve u svemu, ovo se čini prilično hrabrom procjenom. Druga studija koju je proveo BNP Paribas procjenjuje smanjenje uvoza za 42 posto. Stoga bi se izvoz smanjio na oko 290 milijardi američkih dolara ili oko 75 milijardi u scenariju "hrabrog" pristupa, što bi dalo maksimalni gubitak od 425 milijardi. Da ovu brojku stavimo u perspektivu, to je gotovo dvostruko više od rashoda zemlje za obranu ili oko 2,4 posto kineskog BDP-a u 2023.

Ali SAD nije jedina zemlja koja Kinu vidi kao suparnika ili "strateškog konkurenta". Dapače, Evropska unija službeno koristi ovu frazu u svojim konceptualnim dokumentima, uključujući i Strateški kompas. Čini se da EU slijedi SAD u carinskom ratu. Dana 4. oktobra, EU je glasala za povećanje trenutne carine na kineska električna vozila s 10 na 45 posto.

Istina je, međutim, da je Kina povećala svoj izvoz u zemlje Inicijative pojas i put (BRI) (Ekonomski pojas Puta svile i Pomorski put svile 21. stoljeća). Peking sada izvozi u te zemlje više nego u Evropu i SAD zajedno. Prema Nacionalnom zavodu za statistiku Kine, 2023. godine izvoz u zemlje BRI iznosio je 10,73 biliona juana ili približno 1,52 biliona američkih dolara (izvoz u SAD i EU zajedno iznosio je 7,042 biliona juana ili približno jedan bilion američkih dolara). No mogu li te zemlje apsorbirati više uvoza? Je li struktura uvoza ista? Kako će promjena strukture izvoza uticati na kinesku privredu? Ovo su samo neka od ključnih pitanja sa kojima se suočava vodstvo NR Kine.

Velika konfrontacija između Kine i SAD-a u Južnom kineskom moru (jedna od pretpostavki prethodno spomenutog scenarija uz istovremenu podršku Rusije) će na kraju i neizbježno rezultirati velikim sankcijama i još jednom rundom trgovinskih ratova. Najvjerovatniji artikli koji bi mogli biti zabranjeni mogu se podijeliti u tri grupe roba: ona kod kojih je Kina strateški konkurent SAD-u i EU; one gdje je alternativni dobavljač relativno jeftin i lako ga je pronaći; i one gdje ovisnost o takvoj robi nije kritična.

Stoga popis može uključivati, na primjer, potrošačku elektroniku; tekstil i odjeću; igračke i igre; potrepštine za domaćinstvo; pribor za pisanje; automobilske dijelove; osnovne industrijske potrepštine te hranu i piće, između ostalog. Štoviše, također treba imati na umu da je Kina jako zavisi od međunarodne pomorske trgovine, koju bi bilo gotovo nemoguće održati u slučaju rata u Južnom kineskom moru.

Alternativna izvozna tržišta za Kinu mogle bi biti zemlje BRI-a koje su s Pekingom povezane željeznicom ili preko drugih zemalja BRICS-a. Ali jesu li ta tržišta održive alternative? Trenutno privredama BRICS-a nedostaju značajni obimi bilateralne trgovine (osim kinesko-ruske trgovine), a njihove disperzirane lokacije ograničavaju trgovinski potencijal putem postojećih cesta. Međutim, nedavno pokretanje prvog uzbekistanskog "blok vlaka" za Brazil i očekivana željeznica Kina-Kirgistan-Uzbekistan sugeriraju potencijal za rast. Ipak, u scenariju globalnog sukoba, hoće li postojati velika potražnja za proizvodima visoke tehnologije? Osim toga, boreći se sa slabom domaćom potražnjom i već pokušavajući podržati domaću potrošnju, upitno je bi li preusmjeravanje robe na domaće tržište bila održiva i ekonomski opravdana alternativa.

Gledajući današnju NR Kinu, promatrač bi mogao tvrditi da se privreda te zemlje suočava s nekim ozbiljnim strukturnim problemima. Nedavno najavljeni monetarni poticaji uvedeni su kao odgovor. Međutim, mogući efekti toga ostaju otvoreno pitanje, vjerojatno za drugu kolumnu.

I sada, kada je Peking zabrinut za makroekonomiju zemlje više nego ikad prije, a svijet se vraća iz kome nakon pandemije i rata u Ukrajini, Kina signalizira da ne samo da “niko neće dobiti trgovinski rat ili carinski rat ”, ali i da zemlja i dalje radije ne gubi veze s onim zemljama koje su uvele sankcije Rusiji. Jedno područje u kojem je tonaročito istinito uključuje plaćanja, transakcije i rad sa bankama općenito. Sada se juan dijeli na "čist" i "prljav", gdje se "prljavi" juan odnosi na onaj povezan s Rusijom, što rezultira vraćanjem oko 80 posto ruskih plaćanja Kini. Kada je riječ o bankama, zabranjeno je kineskim firmama koje rade sa Rusijom otvarati bankovne račune izvan pokrajina u kojima posluju. Postoje i drugi primjeri trenutačno opreznog ponašanja NRK-a.

Ipak, objavljeno je da Kina pomaže Rusiji u proizvodnji dronova, jedne od ključnih komponenti tehnološkog rata Moskve protiv Ukrajine. Ali ovdje se postavlja pitanje je li to službeni stav države, privatna inicijativa ili oboje? Možda se može tvrditi da se izbori kineskih donositelja odluka temelje na ekonomskim razlozima, a ne političkim u cjelini.

Stoga, na temelju finansijskih pretpostavki, vrlo je malo vjerojatno da bi Kina pokrenula rat punog razmjera protiv Tajvana, riskirajući vojni sukob sa Zapadom – ne zbog vlastitih interesa niti samo kako bi podržala Rusiju. Takav bi sukob vjerovatno prouzročio ozbiljne poremećaje u kineskoj privredi, zbog čega bi bilo jako teško izdržati velike ekonomske neuspjehe i zahtjeve podrške na dva aktivna fronta: jednom u Ukrajini i drugom u Tajvanu. To posebno vrijedi, jer je povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću sve bliži.

 

ZAKLJUČAK  

 

Tekst analizira balansiranje kineskih vlasti između podrške Rusiji i nastojanju da održi koliko toliko dobre odnose sa zemljama koje su uvele sankcije Rusiji i podržavaju Ukrajinu.  

Autori teksta kroz analizu izazovnog stanja u kojem se nalazi kineska privreda, još jednom ponavljaju već ranije iznesene stavove drugih analitičara – Kina svoju pomoć i podršku Rusiji, kada je u pitanju rat u Ukrajini, daje isključivo iz vlastitih interesa.  

Novi faktori na međunarodnoj sceni, kao što je izbor novog predsjednika SAD Donalda Trumpa, kao i činjenica da Evropska unija u značajnoj mjeri svoju ekonomsku i trgovinsku politiku usklađuje sa SAD, mogu predstavljati izazov za Kinu. NO, analitičari su saglasni u tome da će Kina odluke o pomoći Rusiji, kao i, eventualnoj, vojnoj intervenciji na Tajvanu donositi u skladu sa vlastitim (ponajprije) ekonomskim interesima.  

Iz ovoga teksta bi nadležni na Zapadnom Balkanu trebali naučiti da pozivanje na “prijateljstvo” sa Kinom završava tačno tamo gdje bi na bilo koji način mogli biti ugroženi kineski ekonomski, politički ili geostrateški interesi.