Kako Rusija pokušava uticati na njemačke savezne izbore

Sredinom decembra, na X se pojavio tvit sa najnovijim rezultatima anketa za predstojeće parlamentarne izbore u Njemačkoj: demokršćani ili CDU/CSU, sa 31 posto, Alternativa za Nemačku ili AfD sa 20 posto i socijaldemokrati ili SPD, sa 17 posto. Objava je brzo postala  popularna, a korisnici su je masovnodijelili i komentirali. Među komentatorima je bio i neko pod pseudonimom «Tyler Durden», koji je na njemačkom napisao da nikada neće glasati za CDU, «pa makar i zato što niko ne bi vjerovao Merzu – pošto je CDU stranka laži». Friedrich Mertz je šef CDU-a.

Na prvi pogled nije bilo ničeg posebno neobičnog u razmjeni. Društvene mreže su, uostalom, pune uvreda, provokacija i žučne retorike. Ali stvari su dobile zanimljiv preokret kada je drugi korisnik odgovorio Tyleru Durdenu pitanjem kakvo je vrijeme u Sankt Peterburgu. Na to je Durden odgovorio na ruskom da je temperatura u Sankt Peterburgu -4 stepena Celzijusa, vjetar puše dva do tri metra u sekundi i da je nebo oblačno, ali suho.

Sa tim odgovorom na ruskom jeziku, Durden je možda potvrdio ono što su mnogi sumnjali: on je vjerovatno ruski bot. Čini se da je jednostavna taktika možda prevarila umjetnu inteligenciju da otkrije svoju pravu prirodu.

Bot na društvenim mrežama je program koji automatski objavljuje komentare i odgovore. Mnogi su programirani da šire obmanjujući sadržaj, mišljenja ili lažne vijesti – ponekad tako uvjerljivo realno da njihovo razlikovanje od pravih korisnika postaje izazov.

Putinov režim se godinama oslanjao na botove kao na jedan od mnogih alata za manipulaciju javnim mnjenjem u Njemačkoj, šireći lažne ili zbunjujuće narative preko internetskih platformi. Samo nekoliko sedmica prije općih izbora, raste zabrinutost da bi Rusija mogla ponovo pojačati svoje napore da utiče na politički ambijent zemlje.

Koliko je efikasan?

Koliki je ruski uticaj na izbore ostaje nejasan.

Historijski gledano, kratkoročne kampanje dezinformacija koje je pokrenuo Kremlj imale su, u najboljem slučaju, ograničen uspjeh u uticaju na izborne ishode. Studije o američkim predsjedničkim izborima 2016. godine, naprimjer, zaključile su da su pokušaji manipulacije platformama poput Twittera (kako se tada zvao) imali samo marginalni učinak. To je bila godina kada je Donald Trump prvi put izabran za predsjednika SAD.

Slično tome, nema definitivnih dokaza koji pokazuju da je rusko miješanje značajno uticalo na ishod njemačkih saveznih izbora 2021. godine. Međutim, Bruno Kahl, šef njemačke vanjske obavještajne službe BND, sugerirao je tokom događaja u Berlinu prošlog novembra da su ruski napori zaista „uticali na rezultate izbora“. Nije precizirao obim tog uticaja.

U svakom slučaju, dugoročne operacije Kremlja manipulacije javnim mnjenjem vjerovatno će biti daleko efikasnije od njegovih kratkoročnih kampanja. Platforme društvenih medija postale su jedan od glavnih alata napada Moskve.

Sve veći broj Nijemaca se sada oslanja na ove platforme za praćenje vijesti. Prema Reuters Digital News Report 2024, 21 posto koristi YouTube, 16 posto koristi Facebook, 15 posto WhatsApp i 11 posto Instagram za ažuriranja o aktuelnim događajima. TikTok i X zaostaju, sa samo pet posto korisnika koji se oslanjaju na njih za praćenje vijesti.

Za razliku od tradicionalnih medija kao što su novine i televizija – gdje obučeni novinari određuju šta čini sadržaj vijesti – društvene medije pokreću algoritmi. Ovi algoritmi daju prioritet sadržaju koji privlači pažnju korisnika, bez obzira na njegovu tačnost, omogućavajući brzo širenje pogrešnih ili lažnih informacija.

Kremlj je iskoristio ovu dinamiku. Još od 2014. godine, nakon aneksije Krima, Njemačka je postala centralna meta informativnog rata Vladimira Putina u Evropi. Moskva je bombardovala zemlju lažnim vijestima i propagandom, od kojih se veliki dio širio na internetu.

Da li dezinformacije ugrožavaju demokratiju?

Malo je naučnih dokaza koji ukazuju na to da dezinformacije predstavljaju direktnu prijetnju demokraciji – barem je to zaključak nedavnog izvještaja Međunarodne opservatorije za informacije i demokratiju. Organizacija, koja se fokusira na očuvanje demokratskih principa u digitalnom dobu, tvrdi da pravi problem leži negdje drugdje. Prema jednom od njenih autora, konstantno fokusiranje na dezinformacije stvara osjećaj neizvjesnosti, posebno u vezi sa etabliranim medijima.

Arndt Freytag von Loringhoven, bivši potpredsjednik njemačke Federalne obavještajne službe, to vidi drugačije. U svojoj knjizi «Putinov napad na Njemačku», (koja je objavljena samo na njemačkom) u koautorstvu sa Leonom Erlenhorstom, on tvrdi da su ruske kampanje dezinformacija namjerno i sistematski osmišljene da oslabe njemačku demokratiju, podijele društvo i nagrizu podršku Ukrajini.

 

Freytag von Loringhoven opisuje napore Kremlja kao suptilne, ali ogromne. On upoređuje ruski informativni rat sa radioaktivnim izlaganjem:  

"Ne možemo to primjetiti, ali postepeno šteti našem sistemu". On upozorava da se društvo potkopava «a da mi to odmah ne shvatimo».

Ruska propagandna strategija, objašnjava on, cilja na pitanja koja su već sporna u Njemačkoj. Prije nekoliko godina fokus je bio na pandemiji koronavirusa; danas se fokusira na energetsku tranziciju, klimatske promjene i rat u Ukrajini. Kremlj se hvata za svaku temu koja bi mogla destabilizirati Njemačku i unijeti konfuziju u njeno društvo.

Zelenski navodno kupuje Gebelsovu vilu

Metode koje koristi ruski aparat za dezinformacije su različite koliko i platforme društvenih medija na koje ciljaju. Na X-u hiljade vještačkih tvitova preplavljuju komentare stvarnih korisnika. Video snimci sa manipulativnim sadržajem objavljuju se na YouTube-u ili TikToku, a lažne fotografije se postavljaju na Instagram.

Ovaj manipulativni sadržaj ima za cilj pojačati obmanjujuće narative. Cilj je demonizacija Ukrajine i širenje laži o ukrajinskim izbjeglicama. Ruska propaganda optužuje njemačku vladu da zanemaruje vlastite građane u korist podrške Ukrajincima i okrivljuje Berlin za eskalaciju sukoba kroz vojnu pomoć.

Propagandisti povezani s Kremljom su 2023. godine navodno distribuirali YouTube video u kojem se tvrdi da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kupio „Haus am Bogensee“ u blizini Berlina za osam miliona eura. Vila, koja je nekada bila u vlasništvu nacističkog ministra propagande Josepha Goebbelsa, postala je središnji dio izmišljenog narativa. Iako potpuno lažna, činilo se da je tvrdnja osmišljena da poveže Zelenskog s nacistima, dok je pojačala poznate optužbe za korupciju koje su se često upućivale protiv njega.

Priča je brzo postala popularna na internetu. Čak su i ugledni mediji poput njemačkog Tagesspiegel-a bili primorani objaviti tekst koji provjerava činjenice i razotkriva laž. Iako su ovi napori ključni, često rizikuju da pojačaju dezinformacije. Istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Nature u junu 2024. godine upozorilo je da ponavljanje lažnih ili obmanjujućih tvrdnji može ih učiniti uvjerljivijim – taktika koju propagandisti puno koriste.