Silovanje kao oružje: Ogromne razmjere seksualnog nasilja pretrpljenog u Ukrajini

Žene i djevojke ispričale su svoje priče o zlostavljanju koje su pretrpjele od strane ruskih vojnika

Žene širom Ukrajine se bore sa prijetnjom silovanja kao ratnog oružja, dok se javlja sve više dokaza o seksualnom nasilju iz područja koja su vraćena od ruskih snaga u povlačenju.

Sviet je u nedjelju bio zgrožen fotografijom koju je fotograf Mihail Palinčak napravio na autoputu 20 kilometara od glavnog grada Kijeva, na kojoj su tijela jednog muškarca i tri žene prekrivena dekom. Žene su bile gole, a njihova tijela su djelimično izgorjela, rekao je fotograf.

Potresna slika je još jedan prilog o sve većem broju dokaza da su pogubljenja po prijekom postupku, silovanje i mučenje korišteni protiv civila u područjima pod ruskom kontrolom, otkako je Kremlj pokrenuo invaziju na svog susjeda 24. februara.

Mnogima je posebno teško shvatiti razmjere seksualnog nasilja. Dok su se ruske trupe povlačile iz gradova i predgrađa oko glavnog grada kako bi preusmjerili ratne napore na istok Ukrajine, žene i djevojke javile su se policiji, medijima i organizacijama za ljudska prava o zločinima koje su pretrpjele od ruskih vojnika . Grupna silovanja, napadi i silovanja počinjena pred djecom spadaju među mračna svjedočenja koja su prikupili istražitelji.

“Imali smo nekoliko poziva na našu hitnu liniju od žena i djevojaka koje su tražile pomoć, ali u većini slučajeva bilo je nemoguće pomoći im fizički. Nismo uspjeli doći do njih zbog borbi”, rekla je Katerina Čerepakha, predsjednica La Strada Ukraine, dobrotvorne organizacije koja podržava žrtve trgovine ljudima, nasilja u porodici i seksualnog napada.

“Silovanje je nedovoljno prijavljen zločin i stigmatizirano pitanje, čak i u mirnim vremenima. Brinem se da će ono o čemu saznajemo ovih dana biti samo vrh ledenog brega.”

Silovanje i seksualni napad smatraju se ratnim zločinima i kršenjem međunarodnog humanitarnog prava, a i glavni državni tužilac Ukrajine i Međunarodni krivični sud rekli su da će otvoriti istrage o prijavljenom seksualnom

nasilju. Ali ono što se trenutno čini kao daleka mogućnost pravde nije učinilo da ublaži strah ukrajinskih žena od onoga što se još može dogoditi u ratu koji je daleko od kraja.

Antonina Medvedčuk, 31, rekla je da kada se probudila od zvuka bombardovanja na dan kada je izbio rat, prve stvari koje je zgrabila prije nego što je napustila Kijev bili su kondomi i makaze, koje je koristila kao oružje da se zaštiti.

“Svaku pauzu između policijskog časa i bombardovanja tražila sam hitnu kontracepciju umjesto osnovnog pribora prve pomoći”, rekla je. “Majka me je pokušala uvjeriti: 'Ovo nije takav rat, njih više nema, oni su iz starih filmova.' Ja sam feministkinja osam godina i plakala sam u tišini, jer svi ratovi vode ovome."

Ne samo da se od ruskih vojnika Ukrajinke moraju zaštititi. U Vinici, gradu na zapadu zemlje, učiteljica je prijavila policiji da ju je pripadnik teritorijalne odbrane odvukao u školsku biblioteku i pokušao silovati. Čovjek je uhapšen.

Organizacije kao što su La Strada Ukraine i mreža širom zemlje pod nazivom Feministička radionica rade na internetu i sa lokalnom vladom na distribuciji informacija o medicinskoj, pravnoj i psihološkoj podršci koja je dostupna žrtvama seksualnog napada i pokušavaju pronaći sigurna skloništa za žene i djevojke koje bježe od rata i nasilja u porodici.

Oni se, međutim, boje da će trauma uzrokovana upotrebom silovanja kao vojne taktike dovesti do duboke patnje u ukrajinskom društvu u godinama koje dolaze.

„Kada žena pobjegne, izgleda da je sigurna, daleko od oružja i čovjeka koji ju je silovao“, rekla je Saša Kancer, menadžerka vanjskih poslova za ogranak Feminističke radionice u Lavovu, koja je pomogla stotinama raseljenih žena i devojaka otkako je izbio rat.

„Ali trauma je bomba u njoj, koja je prati. Obim onoga što se sada dešava slama srce."