Ruske federalne jedinice u tišini smanjuju subvencije za regrute 

Djelomična mobilizacija 2022. godine i rasprave o općoj mobilizaciji radi popunjavanja  redova ruske vojske koje se susreće sa problemima ljudstva,  izazvale su široko rasprostranjeni bijes prema ratu, što je dovelo do bijega desetina hiljada Rusa u inozemstvo. To je natjeralo Kremlj odlučio izvrši pritisak na federalne jedinice da osiguraju da su njihove potrebe za radnom snagom zadovoljene.
Regionalne vlade su se shodno tome međusobno takmičile u ponudi sve većih bonusa i subvencija za vojnike, omogućavajući većini da zadovolje potražnju Moskve za vojnicima, pri čemu su bili prisiljeni smanjiti finansiranje osnovnih usluga, poput škola i bolnica. Ovaj decentralizirani pristup regrutaciji vojske naveo je mnoge Ruse da krive vlasti regiona i republika za postupanje prema vojnicima, umjesto da usmjere svoj bijes na one koji donose odluke u Moskvi.
Neke od ruskih federalnih jedinica počinju tiho smanjivati bonuse za one koji se prijave za borbu u ratu Kremlja protiv Ukrajine. Druge regionalne vlade su objavile da se oni koji žele primati bonuse moraju prijaviti do određenog datuma, što implicira da takvi bonusi uskoro neće biti dostupni. Smanjenje ovih subvencija eliminira glavni razlog zašto se mnogi prijavljuju za vojsku.
Ova nova smanjenja proizlaze iz rastućih finansijskih ograničenja, koja se odražavaju u ukupnim smanjenjima potrošnje regionalnih vlada, a ne iz umora od rata ili bilo kakvog protesta protiv rata Kremlja u Ukrajini. Federalne jedinice smanjuju potrošnju u velikom broju oblasti, uključujući bonuse i subvencije koje su korištene za podsticanje ponašanja u skladu s interesima Moskve, uključujući novac za odabrana preduzeća i trudne studentice.
Smanjenje bonusa za one koji pristanu da se pridruže ruskoj vojsci nije antiratni protest. Ona odražavaju tektonski pomak u načinu na koji ruski zvaničnici djeluju. Moskva mora pronaći nove načine za regrutovanja ljudi potrebnih za borbu, bilo prebacivanjem više sredstava federalnim subjektima kako bi im omogućili da ponude velike bonuse, korištenjem rezervista ili povećanjem prisile - moguće proglašavanjem vrlo nepopularne opće mobilizacije - što će sve uzrokovati poteškoće Kremlju.
Vlade i stanovništvo regija i republika vjerovatno će biti sve veraspoloženiji zbog finansijskih problema, koji odražavaju neuspjeh Kremlja da vrati veliki dio poreza koje plaćaju Moskvi i nametanje nefinansiranih obaveza koje vlade federalnih subjekata trebaju nekako same nadoknaditi. Odbijanjem da u potpunosti finansiraju bonuse za vojsku i druga pitanja usmjerena na Moskvu, regionalne i republičke vlade pokazuju da imaju moć da izvrše pritisak na centar, uprkos svojoj podređenosti Putinu.
Od početka oktobra, četiri federalne jedinice - Tatarstan, Čuvašija, Mari El i Samara - smanjile su bonuse onima koji se pridruže vojsci sa više od dva miliona rubalja (20.000 dolara) na 400.000 rubalja (4.000 dolara). Ovo smanjenje slijedi nakon sličnih smanjenja 2024. i ranije ove godine u Belgorodskoj oblasti i Jamalsko-Nenečkom autonomnom okrugu.

Nijedan federalni subjekt ne razmatra potpuno ukidanje takvih subvencija, s obzirom na to da je Putin 2024. godine naredio svakoj oblasti, kraju i republici da isplati minimalni bonus od 400.000 rubalja (4.000 dolara) onima koji se pridruže vojsci. Nedavna smanjenja su u suprotnosti sa naporima nekoliko saveznih zvaničnika ranije ove godine da povećaju ove isplate, u nekim slučajevima tražeći od regionalnih firmi da pokriju značajan dio ukupnog iznosa.
Neki ruski analitičari sugeriraju da regije smatraju da mogu smanjiti bonuse, jer se ukupna ekonomska situacija u Ruskoj Federaciji pogoršala do te mjere da manje brojke i dalje mogu motivirati one koji su u stanju ekonomskog očajna. Međutim, glavni razlog za ova smanjenja je taj što savezni budžeti saveznih ima sve veći deficit, a regionalni lideri se bore da pronađu načine za smanjenje potrošnje kako bi ograničili dalja smanjenja i nova dugovanja. Rastući finansijski izazovi sugeriraju da će sve više saveznih agencija smanjiti ili ukinuti bonuse za regrutaciju u vojsku, čak i ako se neke još uvijek mogu uvjeriti da zadrže ili čak povećaju velike bonuse.
Za Moskvu, ova smanjenja će zahtijevati transfer više sredstava iz drugih sektora u federalne subjekte, što bi omogućilo održavanje iznosa bonusa. Kremlj bi, također, mogao pribjeći prisili, uključujući potpunu ili djelomičnu mobilizaciju, što bi bilo izuzetno nepopularno i štetno uticalo na rusku ekonomiju. Za šefove vlada federalnih jedinica, rastući finansijski izazovi znače da će se naći uhvaćeni između vojnih zahtjeva Moskve i potreba njihovog stanovništva, koje zbog ratnih izdataka Moskve ne mogu zadovoljiti.
Neki, možda i većina, će kapitulirati pred centrom jer Kremlj imenuje regionalne lidere. Drugi, međutim, neće, jer će posmatrati kako drugi regionalni i republički lideri prolaze nekažnjeno smanjujući bonuse. Smanjenje subvencija za regrutaciju vojske od strane federalnih jedinica izazvat će nove tenzije između centra i periferije, jer Moskva povećava represiju, a regije i republike će zbog toga patiti.