Reintegracija Zapadnog Balkana: Strateški imperativi za EU i NATO

Eduard Vasilj tvrdi da stabilnost i integracija Zapadnog Balkana nisu periferna briga, već centralna strateška potreba za Evropu.
Integracija Zapadnog Balkana u evropski okvir je ključna za sprečavanje destabilizacije i jačanje geopolitičke otpornosti Evrope. Bez kredibilnog i ubrzanog puta ka Evropskoj uniji, region rizikuje obnovu nestabilnosti, vanjskog uplitanja i političke fragmentacije – događaja koji bi direktno potkopali evropsku sigurnost i koheziju.
Historijski i geopolitički kontekst
Tri decenije nakon ratova koji su razorili Zapadni Balkan, region je i dalje ključna arena za evropsku sigurnost i političku stabilnost. Dok su neke zemlje postigle napredak ka evroatlantskim integracijama, sveprisutni izazovi – uključujući etničke podjele, slabo upravljanje i vanjsko uplitanje – i dalje ometaju održivi razvoj.
Ulozi nisu vezani samo za Balkan. Nestabilnost regiona predstavlja prijetnju evropskoj sigurnosti, stvarajući ranjivosti koje sve više iskorištavaju sile koje nastoje potkopati demokratsko upravljanje i proširiti svoj strateški uticaj.
Složena historija Zapadnog Balkana ostavila je trajne ožiljke. Etnički sukobi iz 1990-ih, neriješeni teritorijalni sporovi i krhke državne institucije i dalje oblikuju političku dinamiku. Bosna i Hercegovina ostaje podijeljena po etničkim linijama, nezavisnost Kosova je osporavana, a vanjska politika Srbije balansira između Istoka i Zapada sa namjernom dvosmislenošću.
U odsustvu brze integracije u EU, sile rivali su se ekonomski, politički i kulturno učvrstile. Rusija koristi energetsku dominaciju, političko pokroviteljstvo i dezinformacije kako bi održala uticaj, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj.
Kineska inicijativa "Pojas i put" transformirala je infrastrukturu regije, često pod netransparentnim uvjetima finansiranja koji stvaraju dugoročne ovisnosti. Turska kombinira investicije sa kulturnom diplomatijom, ukorijenjenom u zajedničkoj historiji, i pozicionira se kao regionalni ekonomski i politički partner.

Ovi vanjski akteri donose kapacitet za brzo, centralizirano donošenje odluka kojem se EU - vezana konsenzusom i složenim procedurama - teško može prilagoditi. Rezultirajuća asimetrija omogućava konkurentima da definiraju norme upravljanja, trgovinska usklađivanja i sigurnosna partnerstva koja su u suprotnosti sa strateškim interesima EU. Odgođeni ili fragmentirani pristup Evrope ostavio je vakuum koji vanjski akteri žele popuniti. Bez koherentnih strategija EU i NATO-a, postoji rizik da regija bude još nestabilnija, potkopavajući transatlantski sigurnosni poredak.
Politički imperativi za integraciju
Efikasno upravljanje i vladavina prava su preduslovi za integraciju. Korupcija, slabi pravosudni sistemi i politički klijentelizam ometaju provođenje reformi i ugrožavaju legitimnost demokratskih institucija. EU mora održavati strogu uslovljenost, a istovremeno nuditi kredibilne podsticaje koji nagrađuju opipljiv napredak.
Integracija zahtijeva ne samo nacionalne reforme, već i poboljšanu regionalnu saradnju. Inicijative poput Berlinskog procesa promovirale su infrastrukturu i povezanost, ali politički sporovi često potkopavaju provođenje. Jačanje prekogranične saradnje u trgovini, sigurnosti i infrastrukturi je ključno za stvaranje kohezivnog regionalnog bloka sposobnog da se ravnopravno angažuje sa EU.
Otporno civilno društvo i inkluzivni politički procesi smanjuju podložnost ekstremističkim narativima i vanjskim manipulacijama. Obrazovanje, sloboda medija i participativno upravljanje su ključni za podsticanje društvene kohezije, ublažavanje etničkih tenzija i podršku odgovornom rukovodstvu.
Ekonomski imperativi
Ekonomski razvoj Zapadnog Balkana je usko povezan sa političkom stabilnošću i integracijom u EU. Visoka nezaposlenost, niska strana ulaganja i neadekvatna infrastruktura ometaju rast i podstiču razočaranje javnosti.
Strateška ulaganja EU i transatlantske investicije u infrastrukturu, energiju i digitalnu povezanost povećavaju ekonomsku otpornost. Projekti moraju dati prioritet održivosti, regionalnoj integraciji i usklađivanju sa standardima EU kako bi se spriječila ovisnost o vanjskim akterima koji nude kratkoročne dobitke uz strateške troškove.
Rusija kontrolira energetski sektor Srbije putem kompanije NIS (Naftna industrija Srbije). U Bosni i Hercegovini, jedine dvije rafinerije u zemlji pripadaju ruskoj korporaciji Zarubežnjeft. Kina je 2022. godine uložila u Srbiju približno 1,4 milijarde eura – što je otprilike ekvivalentno ukupnom obimu investicija svih 27 država članica EU zajedno. U prvoj polovini 2024. godine postala je najveći strani investitor sa 697,9 miliona eura. Turska kontrolira terminal za kontejnere i generalni teret u Luci Bar (Crna Gora) putem kompanije Global Ports Holding Plc.
Integracija u jedinstveno tržište EU olakšava pristup kapitalu, tehnologiji i širim potrošačkim bazama. Uklanjanje trgovinskih barijera i usklađivanje regulatornih okvira potiče reforme i poboljšava konkurentnost, pružajući i ekonomske i političke dividende.
Zapadni Balkan nudi konkretnu stratešku vrijednost: dovođenje 18 miliona ljudi na jedinstveno tržište proširilo bi ekonomski doseg EU u Jugoistočnoj Evropi. Regija, također, posjeduje vrijedne resurse, kao što su srbijanski litijum i bakar, boksit i željezna ruda u Bosni, hrom i nikl u Sjevernoj Makedoniji te hidroenergetske i naftne rezerve u Albaniji.
Sigurnosni imperativi
Sigurnosni amabijent Zapadnog Balkana i dalje je krhak. Neriješeni sukobi, organizirani kriminal i politička nestabilnost stvaraju ranjivosti koje vanjski akteri mogu iskoristiti. Članstvo u NATO-u i saradnja služe kao stabilizacijski mehanizmi, jačajući unutrašnju sigurnost i odvraćajući vanjsko miješanje.
Pojačano angažovanje NATO-a, uključujući zajedničke vježbe, razmjenu obavještajnih podataka i izgradnju kapaciteta, jača regionalnu otpornost. Rane i kredibilne sigurnosne garancije podstiču političke reforme, a istovremeno pokazuju posvećenost Zapada regiji.
Koherentna strategija za suprotstavljanje vanjskom uticaju je neophodna. Rusija i Kina koriste ekonomske, političke i informacione alate kako bi oslabile euroatlantsko usklađivanje. EU i NATO moraju koordinirati diplomatske, ekonomske i sigurnosne mjere kako bi zaštitili strateške interese i ojačali legitimitet integracijskih procesa.
Zapadnom Balkanu nedostaju jedinstvene vojne strukture; Samo Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su članice NATO-a. Srbija održava relativno sposobne oružane snage, ali nije vojno usklađena ni sa NATO-om ni sa EU. Međutim, integracija ne može ići slijepo. Srbija pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem nastavlja destabilizirati regiju podsticanjem tenzija na Kosovu, podržavanjem secesionističke retorike u Bosni i Hercegovini i uticajem na politiku u Crnoj Gori. Vučićeve bliske veze sa Moskvom i Pekingom povećavaju rizik od dijeljenja osjetljivih informacija EU ili NATO-a s ovim silama.
Crna Gora se suočava sa značajnim rizicima infiltracije prosrpskih i proruskih političkih aktera, što bi potencijalno moglo ugroziti obavještajne podatke NATO-a. Slične prijetnje mogu proizaći i od kineskih aktera. Rusko hibridno ratovanje - od cyber napada do dezinformacija - već je ciljalo Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu kako bi oslabilo njihovu euroatlantsku putanju.
Strateške preporuke
Jasna uslovljenost i podsticaji: Povezati pristupanje EU sa mjerljivim reformama u upravljanju, borbi protiv korupcije i pravima manjina, uz istovremeno omogućavanje jasno strukturiranih puteva za članstvo.
Ciljani investicioni programi: Dati prioritet infrastrukturi, digitalnoj povezanosti i regionalnim trgovinskim mrežama kako bi se podstaknula ekonomska otpornost.
Jačanje sigurnosnog okruženja: Proširiti saradnju sa NATO-om, razmjenu obavještajnih podataka i spremnost za krize kako bi se odvratili destabilizirajući uticaji.
Promocija civilnog društva i pomirenja: Podržati slobodu medija, obrazovanje i međuetničke inicijative za izgradnju društvene kohezije i političke odgovornosti.
Integrisani diplomatski angažman: Osigurati dosljedne poruke EU i transatlantskih organizacija, kombinujući podsticaje sa kredibilnim odvraćanjem od vanjskih manipulacija.
Posljedice kašnjenja
Neuspjeh u ubrzavanju integracije nosi značajne rizike: obnovljene etničke tenzije, migracijske pritiske, stratešku ranjivost na revizionističke sile i eroziju kredibiliteta EU.
Fragmentirani Zapadni Balkan slabi širi evropski poredak i potkopava transatlantske sigurnosne ciljeve. Dugotrajna stagnacija podstiče frustraciju među građanima, narušava povjerenje u institucije i jača neliberalne i vanjske aktere koji žele iskoristiti vakuum.
Zaključak
Zapadni Balkan nudi demografski potencijal, kritične sirovine, plodno zemljište i ključni geografski položaj. Integracija regije zatvorila bi jednu od najznačajnijih sigurnosnih praznina u Evropi, smanjila doseg rivalskih sila i uskladila jugoistočno krilo EU sa jedinstvenim okvirom.
Njegova integracija bi zatvorila ranjivost u evropskoj sigurnosnoj arhitekturi, smanjila uticaj Rusije, Kine i Turske i ojačala ulogu EU u susjedstvu. Međutim, integracija mora biti uvjetovana. Reforme vladavine prava, mjere protiv korupcije i usklađivanje sa vanjskom i sigurnosnom politikom EU su preduslovi.
Strateško strpljenje je neophodno – ali i hitnost. Na Balkanu, geopolitički vakuumi nikada nisu dugo prazni. Brzo ih popunjavaju sile s interesima koji mogu biti u suprotnosti s evropskom stabilnošću i vrijednostima. U ovom takmičenju, oklijevanje nije neutralnost – to je postepena predaja uticaja onima koji žele preoblikovati evropske granice i politički poredak.