Zlonamjerna ruska inspiracija i kako joj se suprotstaviti

Devet osoba optuženo je i za ubistvo u pokušaju.

"Teroristička organizacija" je krajnje desničarska Patriotska unija osnovana u novembru 2021. godine koju vodi njemački biznismen koji je postao politički aktivista Heinrich XIII Prinz Reuß.

Patriotska unija je bila dio većeg pokreta Reichsbürger (Građani Rajha) — mreže od oko 20.000 pojedinaca koji poriču legitimitet Savezne Republike Njemačke.

Prema njihovom mišljenju, posljednja istinski suverena inkarnacija Njemačke bio je njemački Rajh. Nakon što su saveznici porazili njemački Rajh 1945. godine, navodno su zamijenili njemačku državu "trgovačkom konstrukcijom".

Cilj "Građana Rajha" je obnova njemačkog Rajha, što podrazumijeva ukidanje sadašnje njemačke države.

Patriotska unija je otišla još dalje: vjerovali su da će grupa stranih naroda pod nazivom "Savez" napasti Njemačku, a cilj im je bio da pomognu "Savezu" u preuzimanju kontrole nad njemačkom teritorijom, tako što će zbaciti vladu.

Patriotska unija bi tada mogla ponovo pregovarati sa "Savezom" o obnavljanju suvereniteta njemačkog Rajha.

Da bi ostvarila svoje ciljeve, Patriotska unija je prikupila stotine komada vatrenog oružja, hiljade komada municije i borbene opreme.

Njemačko tužilaštvo je utvrdilo da je imaginarni "Savez" bio "tajno društvo vlada, obavještajnih službi i vojski različitih država", uključujući Rusiju i SAD, ali je Rusija bila jedina centralna referentna tačka Patriotske unije.

Nekoliko članova organizacije pokušalo je uspostaviti kontakte sa ruskim "predstavnicima" "Saveza".  

Članovi Patriotske unije kontaktirali su ruske diplomate u ruskim konzulatima u Lajpcigu, Frankfurtu i Baden-Badenu.

Princ Reuß je posjetio konzulat u Lajpcigu zajedno sa svojom prijavljenom životnom partnericom ili asistenticom Vitalijom Bondarenko koja ima rusko državljanstvo.

Članovi Patriotske unije su čak kontaktirali "građanina Rajha" Ralfa Thomasa Niemeyera, samoproglašenog vođu njemačke "vlade u egzilu" i miljenika ruskog državnog TV kanala RT, i zamolili ga da dostavi pismo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu koje je Reuß napisao u maju 2021. (Nekoliko dana kasnije, Niemeyer je prijavio pismo njemačkoj domaćoj obavještajnoj agenciji.)

 

Njemački tužilac nije pronašao dokaze da su ruske diplomate ili bilo koje druge ruske zainteresirane strane ili podsticale akcije Patriotske unije ili izrazile svoju podršku planiranoj promjeni režima.

Narativi i akcije Patriotske unije predstavljaju fenomen o kojem se rijetko govori u zapadnim medijima.

Tokom proteklih 10 godina, bilo je brojnih diskusija o ruskom zloćudnom uticaju na Zapadu.

Danas znamo mnogo o taktikama, instrumentima i alatima koje koriste ruski prokremaljvski akteri da destabiliziraju zapadna društva, zabiju klinove između evropskih nacija i potkopaju demokratske institucije.  

Ali slučaj Patriotske unije je drugačiji: on nam ne govori toliko o ruskom zloćudnom uticaju, koliko o ruskoj zlonamjernoj inspiraciji.

Inspiracija je dvosmjeran proces; funkcionira kada ljudi steknu svest o novim mogućnostima u onome što rade ili planiraju uraditi, ali su u isto vrijeme stimulirani vanjskim faktorima i događajima da istraže te mogućnosti.

Patriotska unija je namjeravala srušiti njemačku državu, a u potrazi za novim načinima da ostvare svoje težnje, bili su stimulirani političkim ratovanjem Rusije protiv Zapada i vojnom agresijom na Ukrajinu.

Ako Rusija podržava ekstremno desničarske organizacije na Zapadu, zašto ne bi podržala Patriotski savez?

Ako je Rusija pružila vojnu pomoć ukrajinskim proruskim separatistima još 2014. godine, zašto istu ne bi pružila i njemačkim proruskim "građanima Rajha"?

Ako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu 2022. godine, zašto ne bi izvršila invaziju na Njemačku?

Ali akcije Rusije samo su dio vanjskog okruženja koje je inspiriralo razvoj političke mitologije Patriotske unije. Drugi dio je kako mejnstrim mediji izvještavaju o ruskom antizapadnom političkom ratu.

Ironično, dok mejnstrim mediji imaju tendenciju da se rugaju ruskom vojnom podvigu u Ukrajini, istovremeno imaju tendenciju da preuveličaju ruski zloćudni uticaj na Zapadu.

Ovo ima mnogo veze sa razlikom između redovnog rata i političkog ratovanja.

U prvom slučaju, mjerimo efikasnost kampanja oružanih snaga procjenom da li one ispunjavaju ciljeve.

Nemoguće je izmjeriti efikasnost političkog ratovanja koristeći isti princip.

Međutim, mejnstrim mediji prečesto pogrešno predstavljaju samo postojanje oruđa i instrumenata ruskog zlonamernog uticaja kao njegovu stvarnu efikasnost.

Takav pristup može pomoći u podizanju svijesti o taktikama i ciljevima ruskog političkog ratovanja, ali budući da je u osnovi pogrešan, on neopravdano uvećava ruski uticaj i subverzivnu moć, te tako doprinosi inspirativnoj moći ruskog režima - moći koja stimulira razvoj prokremaljskih narativa i ideja unutar zapadnog miljea protiv establišmenta, čak i bez direktnog uključivanja ruskih aktera.

 

Da bismo se suprotstavili ruskom zlonamjernom nadahnuću, od suštinske je važnosti osigurati uravnoteženo medijsko izvještavanje koje će ne samo naglasiti prijetnje koje ruske operacije uticaja predstavljaju, već će naglasiti mnoge evidentne neuspjehe ruskog političkog ratovanja. Ovo će umanjiti urođeni potencijal Putinovog režima da inspiriša neliberalne aktere na Zapadu da deluju protiv liberalno-demokratskog poretka.