Zeleno proširenje: Kako plan rasta EU za Zapadni Balkan može promovirati klimatske akcije

Proširenje je ponovo u modi. Sveobuhvatna ruska invazija na Ukrajinu i geopolitička previranja koja su uslijedila natjerali su Evropsku uniju da članstvo postane vjerodostojan cilj za Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju – ali i dugoročne, potencijalno, za zemlje Zapadnog Balkana.

U tom cilju, Evropska komisija objavila je „novi plan rasta“ za zemlje Zapadnog Balkana koje teže EU: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru i Srbiju. Cilj je ubrzati njihovu socio-ekonomsku konvergenciju s EU, proširiti neke od prednosti članstva u EU na region i na kraju ubrzati proces pristupanja. Kako bi se podstaknula reforma, plan uključuje šest milijardi eura uslovnih zajmova i grantova kroz novi fond, od kojih najmanje 37 posto mora ići na klimatske akcije.

Ovo predstavlja priliku za države Zapadnog Balkana da preduzmu ozbiljne korake ka modelu održivog rasta, kako je predviđeno investicionim planom EU do 2020. godine, „Zelenom agendom“ za Zapadni Balkan. Ta inicijativa imala je za cilj promoviranje zelene tranzicije regije kroz, između ostalog, dekarbonizaciju i integraciju energetskih tržišta. Napredak je, međutim, bio spor zbog ograničenog finansiranja takvih projekata – i nedostatka kapaciteta i političke volje na prostoru Zapadnog Balkana. Da bi što bolje iskoristile finansiranje za klimu predviđeno novim planom rasta, EU i države Zapadnog Balkana moraju predvideti i prevazići ovakve izazove. Na taj način, plan može pomoći da se ubrza i proširenje EU i zaista zelena tranzicija širom Evrope.

Zeleni zahtjevi

Novi plan EU postavlja ambiciozne ciljeve za države Zapadnog Balkana u nizu oblasti. Njegova implementacija će uključivati usklađivanje ekonomija regiona sa jedinstvenim tržištem EU, uključujući slobodno kretanje roba i usluga, kao i napredak ka klimatskim ciljevima postavljenim u “Zelenoj agenda”. Plan, također, zahtijeva veću regionalnu saradnju, posebno na tržištu energije i električne energije i transportu (naprimjer, izgradnja željezničkih veza između većih gradova regije). Osim toga, svaka država Zapadnog Balkana morat će nastaviti sa fundamentalnim demokratskim reformama neophodnim za članstvo u EU.

Ali državama Zapadnog Balkana možda nedostaje kapacitet da formuliraju inovativne projekte kako bi se pozabavile svim reformama neophodnim za pristupanje EU, a istovremeno planiraju i dekarbonizaciju. Albanija se oslanja na hidroenergiju za većinu svoje energije, ali ugalj ostaje neprikosnoven u drugim državama Zapadnog Balkana – uprkos njihovom velikom potencijalu za prelazak na obnovljive izvore energije. Vlade u regionu će morati naučiti kako se pozabaviti zelenim politikama dok ih drugi zahtjevi Plana rasta vuku u mnogo različitih pravaca. Štaviše, čini se da će vlade zemalja Zapadnog Balkana morati podijeliti 37 posto finansiranja na prioritetne oblasti obnovljivih izvora i energetskih projekata, ali i da se pozabave drugim važnim tačkama “Zelene agende”: prekogranično zagađenje, ekološki rizici, upravljanje otpadom , kvalitet zraka i vode te cirkularna ekonomija.

 

Ovi konkurentni zahtjevi (i nedostatak kapaciteta za upravljanje njima) rizikuju da klimatske ciljeve gurnu još dalje na listi prioriteta za države Zapadnog Balkana. EU bi to trebala predvidjeti tako što će jasno staviti do znanja da bi kašnjenja u provedbi “Zelene agende” mogla odgoditi opći napredak u integraciji u EU.

Zelena uslovljenost

Pristup novom finansiranju će biti praćen povećanom uslovljenošću. Finansiranje klimatskih projekata će stoga zavisiti od toga da vlade zemalja Zapadnog Balkana napreduju u fundamentalnim reformama koje se odnose na vladavinu prava i demokratske institucije (kao i šire društveno-ekonomsko usklađivanje sa EU). Također će morati ispoštovati fiksne rokove kako bi ispunili uslove za svaku isplatu. Nepoštivanje može rezultirati vraćanjem sredstava namijenjenih određenoj zemlji i preraspodjelom u drugu.

Uz snažne uslovljenosti, EU daje poticaj za reforme na Zapadnom Balkanu. Ali temeljne reforme prate složene putanje u svakoj državi kandidatkinji. Također ih karakteriziraju dugotrajni procesi implementacije. Naprimjer, potrebne su godine da se izvrše reforme vezane za vladavinu prava, čak I u slučaju Albanije gdje je pravosudni sistem prošao temeljni proces „provjere“. Štaviše, napredak je zastao u normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije, što je dugo bio preduslov za njihovo pristupanje EU.

Snažno uslovljavanje koje rezultira zadržavanjem sredstava EU moglo bi se stoga prevesti u sporiji napredak ka zelenoj tranziciji u nekim državama Zapadnog Balkana. Ovo pokazuje kako je geopolitika povezana sa implementacijom zelene agende. Kako je geopolitička situacija promjenjiva, EU bi mogla tražiti proširenje načina za finansiranje zelene tranzicije u regionu, a da to u potpunosti ne zavisi od njenih uslova za članstvo.

Zajedničko zeleno tržište

Drugi stub plana rasta je jačanje zajedničkog regionalnog tržišta Zapadnog Balkana, posebno tržišta električne energije, transporta i energije. Ovo predstavlja izazov za grupu zemalja među kojima napori za saradnju mogu biti usporeni zbog nepovjerenja. Embrionalna faza akcije dekarbonizacije tržišta regije mogla bi djelovati kao multiplikator tih poteškoća.

EU treba osigurati da njena sredstva stižu uz ugradnju u mehanizme EU osmišljene da pomognu u izgradnji kapaciteta i stručnosti. Evropska komisija treba pružiti dugoročnu podršku Zapadnom Balkanu u tom pogledu, čime bi se unaprijedila regionalna saradnja uz prijeko potrebno učešće EU u rješavanju ciljeva zelene agende.

Novi plan rasta ima potencijal da bude uspješan primjer ciljanog finansiranja zelene tranzicije. Kako bi osigurale da se sredstva uspješno apsorbiraju, države Zapadnog Balkana moraju ostati fokusirane na implementaciju “Zelene agende” dok rade na ispunjavanju zahtjeva postavljenih u novom planu. EU, zauzvrat, treba potaknuti više ulaganja u energetsku sigurnost, transportne mreže i obnovljive izvore energije. Ovo će biti fundamentalno za smanjenje zavisnosti od trećih aktera (kao što je Rusija) i poboljšanje regionalne saradnje.