Zatvoren ruski prozor u svijet 

Pristup YouTubeu u Rusiji je onemogućen od strane cenzora Vladimira Putina, uprkos - ili zbog - njegove uloge kao kulturnog fenomena.

Mnogi Rusi su bili oduševljeni da prate ceremoniju zatvaranja Olimpijade u Parizu 11. augusta, bez obzira na rat sa Ukrajinom i novi Hladni rat sa Zapadom, koji je proglasio Kremlj. Iako je mnogim ruskim sportistima zabranjen nastup u Parizu, globalni događaj je bio pravi spektakl, dodatno pojačan nacionalnom naklonošću prema francuskoj prijestolnici koja datira još iz 19. stoljeća.
S obzirom na realnost sankcija, međutim, ruska publika nije imala priliku gledati Toma Cruisea kako se spušta sa vrha Stade de Francea kako bi uzeo olimpijsku zastavu od gimnastičke zvijezde Simone Biles. Tako se većina okrenula YouTubeu, poput 70-godišnje Moskovljanke Elene, koja je događaj pratila na svom iPadu. Kao i mnogi drugi (You Tube stranicu koristi i do 96 miliona Rusa) uspjela je pregledati većinu ceremonije, što ju je obradovalo čak i ako je pogledala sa zakašnjenjem.

Gotovo odmah nakon toga, ona i milioni drugih izgubili su pristup, jer je Kremlj blokirao YouTube širom Rusije, a Eleni nedostaju tehničke vještine da bi imala funkcionalni VPN na svom uređaju. Odluka je najavljivana godinama - Putin jednostavno ne može dozvoliti kontradiktorne i široko dostupne izvore informacija u svojoj sve despotskijoj državi.
Početkom 2000-ih, Kremlj je vidio televiziju kao oružje masovne potrošnje i držao je pod strogom kontrolom, budući da je bila nacionalno najpopularnija medijska i zabavna platforma.
To se promijenilo u proljeće 2017. godine, kada su protesti pogodili mnoge ruske gradove, barem dijelom potaknuti video snimkom o korupciji ruskog premijera Dmitrija Medvedeva, koji je producirao tim nedavno preminulog ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog. To je objavljeno na YouTube-u, gdje je pogledan više od 20 miliona puta.
Nova generacija demonstranata, uključujući tinejdžere, izašla je na ulice. U tom trenutku, YouTube na ruskom jeziku postao je politički kanal: poznati blogeri počeli su proizvoditi izrazito politički sadržaj, a opozicioni političari su postali najpopularniji YouTuberi.

Od tada, uticaj ruske televizije opada, tako da su 2019. godine, prvi put u ruskoj historiji, prihodi od oglašavanja na mreži su nadmašili one na televiziji: potrošnja na TV reklame porasla je za devet posto na 187 milijardi rubalja (2,1 milijardi dolara), a na internetu za 22 posto na 203 milijarde rubalja.
Konačno, čak su i mejnstrim novinari migrirali na YouTube, što je ubrzalo zatvaranje izazvano sa COVID-19, kada je potražnja za sadržajima na ruskom govornom području na YouTubeu naglo porasla.
U vrijeme kada je pandemija izbila, Kremlj je dvije godine radio na novom ruskom sistemu cenzure na internetu kako bi se suočio sa prijetnjom koju predstavlja YouTube.
To se sastojalo od nekoliko elemenata.
Prvi element je bio da se ruskim provajderima internet usluga osigura posebna oprema koja daje cenzorima sredstva za suzbijanje i preusmjeravanje saobraćaja širom zemlje sa centralne tačke u Moskvi, a sve to isporučuje i plaća država. Taj dio plana postao je poznat kao Suvereni Internet.
Drugi element je bio povećanje pritiska na globalne platforme – i uključivao je uvođenje ogromnih kazni, zastrašivanje zaposlenih, direktan pritisak i prijetnje – sve to je primijenjeno na YouTube. To je uključivalo kazne od više milijardi rubalja.
Konačna karakteristika nazvana je supstitucija uvoza i nastojala je navesti ruske kupce da pređu na ruske analoge za globalne usluge.
Kada je rat počeo, neki elementi su bili spremni – naprimjer, tehnologija suverenog interneta – ali neki nisu. Kao rezultat toga, Kremlj je odmah i uspješno blokirao Twitter, Instagram i Facebook, ali nije blokirao YouTube, jer se ruska zamjena nije smatrala potpuno funkcionalnom.
To je značilo da je YouTube od potpune invazije u februaru 2022. godine bio glavno bojno polje za nezavisne ruske novinare i opoziciju, koja je premjestila veliku količinu aktivnosti na stranicu, iako je većina drugih oblika protesta bila oštro ugušena.
I svih tih godina, YouTube je zadržao svoju veliku kulturnu ulogu za Ruse. Čak i tokom rata, više od 96 miliona Rusa od 146 miliona gledalo je crtane filmove, zabavne emisije, obrazovne sadržaje, vijesti i političke sadržaje na YouTube-u svakog mjeseca.
Paradoksalno, što su više zapadne sankcije pogađale Rusiju, to je YouTubeov kulturni značaj veći – Olimpijske igre su jedan od mnogih primjera.
U julu se Kremlj konačno osjećao spremnim za djelovanje. Cenzori su počeli  potiskivati YouTube saobraćaj širom zemlje, ali sa različitim uspjehom. Aleksandar Hinštajn, član Dume koji se tradicionalno pojvljuje da prokomentira politiku Kremlja o Internetu, samo je objasnio da je YouTube "kažnjen" zbog "kršenja" ruskog zakonodavstva.
YouTube ofanziva je počela prije augusta i upada na Kursk i predstavlja strateški, a ne taktički potez za ograničavanje protoka informacija. Osim toga, druge društvene platforme poput Telegrama i TikToka pune su vijesti o regiji Kursk - cenzori još uvijek ne blokiraju promet na tim platformama.
Kremlj je znao da nema smisla pokušavati maltretirati Google, vlasnike YouTube-a, za saradnju. Međutim, cenzori su blokirali i Signal — najsigurniji i najpouzdaniji sistem za slanje poruka, koji naširoko koristi ruska opozicija.
Ruski cenzori preuzimaju rizik. YouTube je sada značajan kulturni fenomen. Napad je naišao na reakciju korisnika interneta: pretplatnici više od 135 regionalnih telekom operatera počeli su otkazivati svoje ugovore o kućnom pristupu internetu zbog problema sa YouTube-om i drugim Googleovim uslugama (cenzori su u početku suzbili YouTubeov promet putem fiksnih telefona, dok su mobilne mreže ostavljene kako bi se omogućio neograničen pristup usluzi još neko vrijeme.)
Za te klijente YouTube je postao glavni razlog da budu na mreži.
Ostaje da se vidi reakcija skoro 100 miliona Rusa koji su nekada živeli sa YouTube-om.