Zašto Putin namjerava okriviti Ukrajinu za napad Crocus City Hall

 

U pet dana od kada su naoružani napadači ubili najmanje 139 ljudi, što je najsmrtonosniji teroristički napad na ruskoj teritoriji u posljednjih 20 godina, i dalje se povećavaju dokazi da je užasan napad na Crocus City Hall u Moskvi 22. marta bio planiran, orkestriran i izveden od strane tzv. Islamska država-Khorasan (IS-K) militanata.

 

Uprkos dokazima, Vladimir Putin i njegovi drugovi – Nikolaj Patrušev, sekretar Vijeća sigurnosti Rusije, Aleksandar Bortnikov, šef Federalne službe bezbjednosti (FSB), Dmitrij Peskov, sekretar za štampu Kremlja i ostali – namjeravaju uprijeti prstom u Ukrajinu.

Bortnikov je otišao toliko daleko da je rekao, bez dokaza, da iza napada stoje SAD, Velika Britanija i Ukrajina, a Kijev je osigurao izlaz za bijeg za osumnjičene. Kijev, Washington i London su kategorički i ljutito negirali sve optužbe.

Ne samo da se priroda napada i njegova meta poklapaju sa američkim upozorenjima od 7. marta "da ekstremisti imaju neposredne planove da ciljaju velika okupljanja u Moskvi, uključujući i koncerte", već je IS-K preuzeo odgovornost koju su potkrijepili objavljivanjem onoga što se činilo kao pravi snimak tjelesne kamere napada, preko novinske agencije Amaq koja je povezana sa ISIS-om.

Iako je Putin priznao tokom televizijskog sastanka u ponedjeljak da "znamo da su zločin počinili radikalni islamisti", nastavio je da SAD pokušavaju uvjeriti svijet da je to bio napad ISIS-a koji djeluje sam, bez veze sa Ukrajinom.

 

Zašto je Putin odlučan da okrivi Ukrajinu?

 

Putin je fokusiran na Ukrajinu, bio je to tokom cijelog predsjednikovanja, ali i ranije. Njegovi stavovi su sadržani u njegovom tekstu iz 2012. godine „O istorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“.

Odbija prihvatiti rezultat Hladnog rata i ogorčen je na sve što je došao na vlast u Rusiji koja je izgubila prestiž i patila od onoga što je on doživljavao kao geopolitičke nepravde. Njegove imperijalne ambicije dovele su do Putinove javne opsesije Ukrajinom, čije je samo postojanje oličenje njegovih brojnih historijskih pritužbi.

 

Njegova takozvana specijalna vojna operacija iz 2022. godine imala je za cilj zbrisati ukrajinsku vladu i vratiti Kijev u novu „imperiju“ koju predvodi Rusija. Neuspjeh tog poduhvata dodatno je zaoštrio njegovu paranoju i mržnju prema njegovom protivniku.

Ako uspije uvjeriti Ruse da je zločin u petak potekao iz Ukrajine, onda bi se moglo smatrati da će mu to dati još više slobode da nastavi svoj rat, uključujući dalju mobilizaciju ili još drastičnije akcije – prijetnja upotrebe taktičkog nuklearnog oružja što često nagovještava Putin i, posebno, Dmitrij Medvedev, bivšeg predsjednik i sadašnji zamjenik predsjednika Saveta bezbjednosti Rusije.

Drugi motiv je očigledan neuspjeh Putina i njegovog sigurnosnog aparata, koji se oduvijek smatrao njegovom snagom, u održavanju reda i sigurnosti nacije. Govoreći za NBC News, John Lough, još jedan stručnjak iz Chatham House, rekao je da će masakr biti duboko sramotan za režim i da bi mogao dovesti do slabljenja njegove naizgled beskrajne vladavine.

Lough je rekao: „To ga sigurno ne ojačava. Unutar same elite pojavit će se pitanja o tome gdje je bio fokus: zašto je postojala sva ova retorika o ratu u Ukrajini, a zapravo postoje druge opasnosti koje su mnogo bliže kući?”

Putin je na video-konferenciji rekao: "Da li su radikalne, pa čak i terorističke islamske organizacije zaista zainteresirane za napad na Rusiju, koja se danas zalaže za pravedno rješenje eskalirajućeg bliskoistočnog sukoba?"

Pitanje je ignoriralo dugogodišnje neprijateljstvo Islamske države prema Rusiji, uopće, i Putinu, posebno.

Putin ima dugu historiju nemilosrdnog gušenja islamističkih pobuna u zemlji i inozemstvu – i hvalio se time. Tokom posjete Siriji 2017. godine, gdje je podržao predsjednika Bashara al-Assada u građanskom ratu, izjavio je da je Rusija postigla "potpunu pobjedu" nad ISIS-om.

Kao rezultat ruske nemilosrdne sirijske kampanje i načina na koji je slomila Čečeniju početkom 2000-ih, ISIS je Rusiju dugo smatrao metom, kaže Mark Galeotti, počasni profesor na Univerzitetskom koledžu u Londonu.

"ISIS-K je dugo zapravo smatrao Rusiju jednim od svojih glavnih neprijatelja", rekao je Galeotti, dodajući da, dok ISIS smatra SAD Velikom Sotonom, Rusija vidi kao Malog Sotonu.

Komentirajući Putinovo javno odbacivanje američkih upozorenja 19. marta kao "pokušaj da se uplaši i destabilizira naše društvo", ruski analitičar, veteran Anatol Liven rekao je za Washington Post da se SAD mogu suprotstaviti Rusiji u svim sferama, ali "Washington nikada nije ubio nijednog ruskog državljanina, u posljednjih 30 godina”.

U isto vrijeme, rekao je, „islamistički teroristi su ubili stotine ruskih državljana u Vladikavkazu 1999., 2008. i 2010. godine; pozorište Dubrovka u Moskvi 2002. godine, škola u Beslanu 2004., a sada ponovo u Moskvi”.

Za režim koji je uložio veliki dio svog kredibiliteta i političke budućnosti na rat u Ukrajini, Putin i njegovi saveznici iz Kremlja pokušavaju promijeniti fokus sa obavještajnih i sigurnosnih neuspjeha koji su doveli do katastrofe Crocus Cityja. Jedini način da se to učini

je da se krivica svali na Kijev i da se nadograđuje zamah kako bi se osiguralo da Ukrajina bude kažnjena.

Medvedev je, zajedno sa ostatkom Putinove "kabale", obećao stroge kazne, rekavši da osumnjičeni trebaju biti pogubljeni.  

“Ali mnogo je važnije pobiti sve koji su uključeni. Sve. One koji su ih plaćali, koji su saosjećali sa njima, koji su im pomogli. Ubiti ih sve", kazao je Medvedev.  

Rekao je to ne ostavljajući nikakvu sumnju o tome ko su "oni".

Ako su javne izjave režima, koje kao da odbacuju ideju da islamski fundamentalizam predstavlja stvarnu i sadašnju opasnost, ono u što istinski vjeruju, onda bi se mogli učiniti ranjivima za dalje napade iz tog smjera.

Međutim, ako privatno shvate istinu, onda bi ih, na osnovu historije načina na koji se Putin nosio sa unutrašnjim prijetnjama, što će vjerovatno rezultirati obračunom s ogromnom imigrantskom islamskom radnom snagom, na koju se oslanja veliki dio ruske industrije, mogao odvesti u naručje fundamentalista i povećati podršku ISIS-u u Rusiji i centralnoazijskim republikama.

To bi bio pravi test  za vodstva Kremlja i možda bolji barometar Putinove istinske popularnosti od martovskih režiranih izbora.