Zašto ljudi odlaze iz Rusije, ko su i kuda idu?
Svetlana je u ranim 30-im godinama i porijeklom je iz malog grada. Sa 18 godina preselila se u Moskvu da bi studirala fiziku na univerzitetu. Nakon diplomiranja radila je kao produkt menadžer za razne kompanije.
„Nikad nisam mislila da ću morati otići, planirala sam se penzionisati u Moskvi“, kaže ona, „Volim Rusiju i uživala sam u svom životu“.
Rusi su odlazili i prije rata u Ukrajini, uključujući i one koji se nisu slagali sa moskovskom aneksijom Krima 2014. i novim zakonima koji su omogućili kažnjavanje neslaganja sa ruskom politikom. Mnogi su se nastanili u baltičkim državama i drugim zemljama EU, kao i u Gruziji.
Za Svetlanu je invazija na Ukrajinu 2022. bila prekretnica.
"Kada je počeo rat, shvatila sam da se neće brzo završiti i da ljudi neće izaći na proteste. Osjećala sam emocionalno i racionalno da ima smisla otići", kaže ona.
"Želio sam da napravim što veću distancu između sebe i vlasti."
Mnogi Rusi su dijelili njena osjećanja i ono što su bili pojedinačni odlasci pretvorilo se u masovni odlazak.
Prvi talas došao je u martu i aprilu prošle godine - novi emigranti su za BBC rekli da su protiv rata, ali i razočarani više Rusa nije izašlo na protest. Osjećajući se izolovano i ugroženo, smatrali su da je sigurnije otići.
Predsjednik Putin započeo je vojnu mobilizaciju u septembru 2022. Vlasti su je opisali kao "djelimičnu", u stvarnosti je značilo da je većina muškaraca u opasnosti od regrutacije.
Uslijedili su brojni izvještaji o lošoj obuci i nedostatku opreme za nove regrute.
Muškarci i njihove porodice počeli su masovno odlaziti, stvarajući višednevne kolone na ruskim granicama sa Gruzijom i Kazahstanom.
Zvanični portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov porekao je da su Rusi masovno odlazili kako bi izbjegli regrutaciju.
U aprilu su ruske vlasti uvele "online poziv", gdje se novi regruti mogu dodati u digitalni registar umjesto da im se predaju papiri direktno. Peskov je negirao da je novi sistem kreiran sa ciljem da zaustavi odlazak muškaraca.
Koliko ih je ostalo - i kuda idu?
Ne postoje tačne brojke o tome koliko je ljudi napustilo Rusiju, ali procjene variraju od stotina hiljada do nekoliko miliona.
Ministarstvo odbrane Velike Britanije je u maju procijenilo da je 1,3 miliona ljudi napustilo Rusiju tokom 2022. godine.
Druge procjene brojki iz različitih izvora potvrđuju trend. Magazin Forbes citira izvore unutar ruskih vlasti koji kažu da je između 600.000 i 1.000.000 ljudi otišlo 2022. Bell i RTVi, nezavisni ruski mediji, objavili su slične brojke.
Napustiti Rusiju je relativno lako, sve dok imate novca i niste pozvani u vojsku. Ali teško je pronaći stalno mjesto za boravak.
U mjesecima nakon početka rata mnoge zemlje, uglavnom EU i SAD, otežale su Rusima podnošenje zahtjeva za vize, osim ako tamo već imaju porodicu ili posao.
U nekim zemljama, kao što su Gruzija i Armenija, Rusi se nisu suočili sa takvim ograničenjima i mogli su dolaziti i odlaziti kako žele. I dalje mogu.
Druge zemlje, uključujući Kazahstan, promijenile su svoje zakone ranije ove godine, navodno kako bi zaustavile priliv ruskih imigranata ograničavajući broj dana koje mogu provesti u tim državama kao turisti.
Bez izgleda da se vrate u Rusiju, sve više ljudi se mora prijaviti za boravak da bi mogli raditi u zemljama u kojima se naseljavaju - iako mnogi pronalaze načine da nastave raditi na daljinu za ruske poslodavce.
Znamo da je u proteklih 15 mjeseci oko 155.000 Rusa dobilo privremene boravišne dozvole u zemljama EU, nekoliko zemalja Balkana, Kavkaza i Centralne Azije.
Skoro 17.000 je zatražilo politički azil u zemljama EU, ali ga je samo oko 2.000 dobilo, prema podacima Agencije Evropske unije za azil.
Rusko Ministarstvo unutrašnjih poslova kaže da je broj Rusa koji su zatražili strane pasoše u prošloj godini porastao za 40 posto.
'Užasavao sam se da me šalju da ubijam druge ljude'
Od početka rata razgovarali smo sa desetinama Rusa koji su otišli.
Dolaze iz različitih sfera života. Neki su novinari poput nas, ali tu su i IT stručnjaci, dizajneri, umjetnici, akademici, pravnici, doktori, PR stručnjaci i lingvisti. Većina je mlađa od 50 godina. Mnogi dijele zapadne liberalne vrijednosti i nadaju se da će Rusija jednog dana biti demokratska zemlja. Neki su LGBTQ+.
Sociolozi koji proučavaju trenutnu rusku emigraciju kažu da postoje dokazi da su oni koji odlaze iz Rusije mlađi, bolje obrazovani i bogatiji od onih koji ostaju. Češće su iz većih gradova.
Tomas je iz Sankt Peterburga.
"Ja sam pacifista i plašio sam se mogućnosti da će me natjerati da ubijam druge ljude. Protiv sam ruske politike prema Ukrajini od 2014. Invazija i ubijanje civila je neprihvatljivo", kaže Tomas.
On je, kaže, nakon početka invazije u februaru prošle godine objavljivao antiratne poruke na društvenim mrežama i pridružio se uličnim protestima. Kao gay muškarac, dodatno je bio zabrinut za svoju sigurnost.
"Nakon što je Rusija usvojila zakone o 'zabrani gay propagande' i 'lažnim vijestima' o ruskoj vojsci znao sam da povećana prijetnja mom životu i slobodi", kaže Tomas.
Tomas je zatražio politički azil u Švedskoj i pokušao objasniti tamošnjim vlastima zašto bi povratak u Rusiju bio opasan. Njegov zahtjev je odbijen, ali se žalio na odluku.
“Pošto imam pravo samo na ograničeno vrijeme sa državnim advokatom, radim na prikupljanju dokaza za svoj slučaj sam.”
Za Sergeja, rodom iz južnog grada Rostova na Donu, problemi su drugačiji. On je sada u Tbilisiju, u Gruziji. Onog dana kada je Rusija napala Ukrajinu, nazvao je nekoliko svojih prijatelja i svi su se složili da je rat loša vijest.
„Šta god da se desilo slijedeće, ekonomija će pasti“, kaže Sergej. "Sedam dana kasnije svi smo se sastali i odlučili da se moramo pripremiti za odlazak."
Kako su dani prolazili, kaže Sergej, rat se približavao.
"Vidjeli smo mnogo vojne opreme na putu za Ukrajinu. Bolnice su bile pune ranjenika. Aerodrom Rostov je bio zatvoren za civilne letove, ali bilo je puno aviona i znali smo kuda idu."
U septembru, nakon Putinovog mobilizacionog govora, Sergejeva majka, koja ga je kritikovala da nije dovoljno patriota, nazvala ga je i rekla: „Spakuj stvari i idi“. Sergej se vozio cijelu noć u Gruziju, gdje sada živi.
"Moja žena i dijete su još uvijek u Rusiji. Moram plaćati njihove troškove i smještaj tamo, a svoje ovdje. Radim dva posla - jedan na daljinu za svoju kompaniju u Rusiji i jedan ovdje, za mali biznis prijatelja."
Sergej kaže da štedi novac kako bi svoju porodicu iz Rusije prebacio u drugu zemlju. Njegova supruga, koja je ranije bila protiv, sada se slaže da treba da potraže novi život negdje drugdje, kaže on.
Šta to znači za Rusiju?
Ruske vlasti su pokušale umanjiti uticaj stotina hiljada obrazovanih i dobrostojećih ljudi koji napuštaju zemlju zajedno sa svojim novcem, ali ekonomski uticaj je očigledan.
Najveća ruska privatna banka, Alfa banka, procjenjuje da je 1,5 podzo ukupne ruske radne snage možda napustilo zemlju. Većina onih koji su otišli su visokokvalifikovani profesionalci. Kompanije se žale na nedostatak osoblja i poteškoće u zapošljavanju.
Ruska Centralna banka je u ranim fazama rata izvijestila da su Rusi povukli rekordnih 1,2 biliona rubalja (oko 12 milijardi funti / 15 milijardi dolara) sa svojih računa. Iznos nezabilježen u Rusiji od finansijske krize 2008. godine.
Ekonomista Sergej Smirnov iz Ruske nacionalne akademije nauka smatra da će, kao opći trend, visokokvalifikovani pojedinci nastaviti tražiti načine da odu.
"Bit će sve veća potražnja za ljudima da popravljaju automobile ili proizvode cipele. Ne volim apokaliptične scenarije, ali vjerujem da će to dovesti do toga da će vremenom produktivnost u ruskoj ekonomiji nastaviti padati."
Ekonomista ističe da će ovi trendovi prvenstveno uticati na velike gradove, poput Moskve, Sankt Peterburga i Jekaterinburga.
„Većina ruske teritorije neće biti svjesna ovih transformacija, jer je životni standard u manjim gradovima, mjestima i selima uvijek bio nizak i ostat će taka i ubuduće", kaže Smirnov.
U međuvremenu, Svetlana, u Beogradu, ne planira povratak u Rusiju.
"Radim za start-up sa sjedištem u Moldaviji, ali nedavno sam se prijavila za posao u Holandiji."
Sergej se u Tbilisiju prijavljuje za posao u Evropi. Za sada mu je život težak: "Nemam slobodnih dana, ponekad nemam dovoljno vremena za spavanje, drijemam u autu."
A Tomas u Švedskoj se nada da neće biti primoran da se vrati u Rusiju gdje se plaši homofobnog zlostavljanja. Uči švedski da bi uopće mogao dobiti bilo kakav posao.