Zašto je Zakon o digitalnim uslugama potreban na Zapadnom Balkanu: Institucionalna i tržišna perspektiva

To znači da u nedostatku pravno obavezujućih propisa, platforme mogu pružiti malo nadzora i kapaciteta u upravljanju sadržajem, ostavljajući korisnike u velikoj mjeri izloženim ilegalnom ili štetnom sadržaju kao što su diskriminirajuće izjave, govor mržnje, nasilni sadržaj ili dezinformacije. Stoga, zakoni i institucije moraju odigrati ulogu u osiguravanju da su građani zaštićeni i da uživaju svoja prava u online prostoru kao što to čine i u fizičkom životu. S obzirom na to da regija Zapadnog Balkana nije izuzetak u digitalnoj transformaciji, trebali bismo iskoristiti upravo ovaj zamah da preduzmemo prave mjere na tehničkom i pravnom nivou, kao i da premostimo digitalni jaz s EU.

Evropska unija je 2022. godine usvojila Zakon o digitalnim uslugama (DSA) kao ključni propis za poboljšanje odgovornosti, transparentnosti i sigurnosti korisnika u online prostoru. Evropske institucije su se obavezale da reguliraju prostor koji je do nedavno bio nadgledan samo internim politikama koje su uvele same velike platforme (na primjer META, Google ili Amazon).

Zakon o digitalnim uslugama (DSA) koristan je za građane EU, kompanije i društvo u cjelini, jer pruža osnovu za zaštitu temeljnih prava, sprečava štetan sadržaj i širenje dezinformacija. Nakon što je EU usvojila DSA, to je izazvalo šok u velikim tehnološkim kompanijama.

Zbog velikog udjela na tržištu EU, platforme sebi nisu mogle priuštiti kršenje zakonskih zahtjeva DSA-a, niti su mogle odustati i pronaći nove korisnike u drugim regijama. Stoga su platforme revidirale svoje politike i uvele nove alate kako bi se uskladile sa zakonskim zahtjevima EU o moderiranju sadržaja na svojim platformama. Takav potez je izazvao efekat prelijevanja pa su platforme prilagodile svoje politike na globalnom nivou.

Kakav je stav Zapadnog Balkana?  

Dok su građani EU zaštićeni Zakonom o digitalnim uslugama (DSA) i sličnim drugim propisima poput Zakona o digitalnim tržištima ili Zakona o umjetnoj inteligenciji, građani Zapadnog Balkana nemaju tako sveobuhvatan pravni okvir, niti ovlaštene institucije koje bi osigurale da su njihova temeljna prava zaštićena na internetu. Pravni ambijent u zemljama Zapadnog Baltika ostaje fragmentiran na nivou država i na regionalnom nivou.

Naprimjer, u Albaniji ne postoji sveobuhvatan pravni okvir za osiguranje sigurnosti korisnika na internetu. Oko 47 posto okvira vezanog za DSA ostaje nepokriveno važećim zakonodavstvom u zemlji. U Srbiji i Bosni i Hercegovini situacija je slična. Samo Kosovo i Sjeverna Makedonija imaju veće usklađivanje sa DSA, iako i dalje ne nude sve garancije koje DSA pruža.

Neadekvatno zakonodavstvo u zemljama Zapadnog Baltika jedan je od razloga zašto velike platforme nemaju veliki podsticaj da ulažu više resursa u moderiranje sadržaja radi sigurnijeg online prostora. Drugi razlog je nedostatak institucionalnih kapaciteta za praćenje situacije, interakciju sa platformama za provođenje zakona i donošenje politika koje koriste građanima.

Izloženost štetnom sadržaju na internetu nesrazmjerno utiče na već diskriminirane/osjetljive grupe u društvu kao što su djeca, žene i druge ranjive grupe. Nedavno je jedan školarac u Albaniji koristio TikTok da objavi tuču sa drugim dječakom, kojeg je kasnije izbo nožem u školskom dvorištu. Umjesto da platformu pozove na odgovornost zbog politike moderiranja sadržaja zbog dozvoljavanja govora mržnje i nasilnog sadržaja koji proizvode/koriste tinejdžeri, albanska vlada je odlučila jednostavno zabraniti TikTok. Ovo odražava nedostatak kapaciteta za provođenje temeljite istrage i predlaganje alternativnih politika koje stvaraju ravnotežu između sigurnost na internetu i slobode izražavanja i izbora.

U nedostatku odgovarajuće regulacije koja bi osnažila javne institucije da pozivaju platforme na odgovornost, taj prostor popunjava civilno društvo. Mediji, neprofitne organizacije i istraživački centri na Zapadnom Balkanu udružili su napore kako bi pratili, izvještavali i dokumentirali dezinformacije i kršenje temeljnih prava koja se događaju na internetu.

Uprkos svom sjajnom radu i dobroj volji, ovaj pristup nije dovoljan jer civilno društvo ima manji uticaj na platforme kada je u pitanju zahtjev za većom transparentnošću i zahtjev da platforme uklone ilegalni sadržaj. Stoga je potreban strukturalniji pristup sa zakonodavstvom koje je usvojila EU i sa javnim institucijama koje imaju jasne mandate i kapacitete za djelovanje.

Također moramo govoriti jezikom platformi, tržišta. Zemlje Zapadnog Balkana su premalo tržište da bi velike platforme imale ikakav interes za korištenje resursa za moderiranje sadržaja kako bi se osigurala sigurnost na internetu. Na primjer, od 2025. godine, Albanija ima 1,41 milion korisnika društvenih medija, ili 50,7 posto ukupnog stanovništva, dok Crna Gora ima 410.000 korisnika društvenih medija, ili 64,2 posto stanovništva. Poređenja radi, EU ima 59 posto od 447,6 miliona stanovnika na društvenim mrežama (2023.).

Iz studije koju je BIRN uradio 2021. godine za Zapadni Balkan, utvrđeno je da platforme izdvajaju vrlo malo ljudskih resursa za pregled sadržaja na internetu, dok većinu toga obavlja vještačka inteligencija. Studija je istaknula da je svaka druga objava na bosanskom, srpskom, crnogorskom ili makedonskom jeziku ostala na internetu nakon što je prijavljena kao govor mržnje, prijetnja nasiljem ili uznemiravanje. Situacija i dalje ostaje problematična. Naprimjer, 2024. godine u Sjevernoj Makedoniji, govor mržnje i diskriminacija, zajedno sa prijetećim sadržajem, činili su gotovo polovinu online prekršaja u zemlji.

Sada je pravi trenutak da Zapadni Balkan unaprijedi svoju digitalnu regulaciju.

Iako je trenutna slika sigurnijeg online prostora siva za Zapadni Balkan, regija ima jedinstvenu priliku da poboljša situaciju zahvaljujući procesu proširenja. Kao dio procesa usklađivanja s pravnom stečevinom EU, usvajanje DSA i DMA predstavlja zlatnu priliku za zemlje da izbjegnu ponovno izmišljanje topla voda, dok istovremeno popunjavaju trenutne regulatorne praznine. Ova strategija, također, omogućava da se izbjegne pogrešno tumačenje ili zloupotreba zakona za intenziviranje cenzure ili gušenje digitalnog aktivizma.

Štaviše, s porastom ciljanih dezinformacija ili korištenja umjetne inteligencije za širenje dezinformacija, neophodno je da zakonodavstvo i institucije u regiji budu spremni spriječiti i odgovoriti na ovaj novi val.

Moglo bi se tvrditi da je i u interesu EU da podstakne Zapadni Balkan da usvoji propise u skladu sa DSA, kao i da podrži obuku i unapređenje institucionalnih kapaciteta na Zapadnom Balkanu. Takav potez bi ojačao napore u borbi protiv dezinformacija i pogrešnih informacija u susjedstvu EU, regiji koja je sklona stranom uticaju.

Sa tržišne perspektive, platformama je lakše proširiti iste mjere ublažavanja rizika koje su u skladu sa DSA-om, nego ispuniti šest različitih zakonskih zahtjeva. To je situacija u kojoj svi dobijaju. Platforme imaju isplativo rješenje koje podrazumijeva samo proširenje postojećeg alata za moderiranje sadržaja iz EU na Zapadni Balkan; budući da Zapadni Balkan pruža visokokvalitetnu zaštitu prava građana u online prostoru bez potrebe za ulaganjem dodatnih kapaciteta u razvoj novih propisa specifičnih za svaku zemlju.

Prijedlozi za rješavanje Ahilove pete: Provođenje zakona

Dok raspravljamo o usvajanju zakona, svi znamo da je na Zapadnom Balkanu Ahilova peta provođenje zakona. Možemo se nadati da će, imajući isti regulatorni okvir kao EU, velike platforme jednostavno preuzeti obavezu dobrovoljnog provođenja propisa proširenjem alata za ublažavanje rizika u okviru Zakona o digitalnim uslugama na Zapadnom Balkanu.

Šta ako dobrovoljno provođenje ne uspije? Javne institucije bez dovoljno obuke na Zapadnom Balkanu neće moći pozvati velike platforme na odgovornost za njihova kršenja. Stoga, institucije EU trebaju osigurati izgradnju kapaciteta i mentorstvo postojećim institucijama u regiji ili novim koje bi se mogle stvoriti kao dio provođenja zakona. Također bi trebalo predvidjeti određeni nivo saradnje između institucija EU i Zapadnog Balkana kao dio tekućeg procesa proširenja.

Štaviše, podsjećajući na tržišni primjer EU, Zapadni Balkan bi se definitivno više računao kao regija nego kao pojedinačne zemlje. Regionalna tijela mogu igrati ulogu u olakšavanju ovog procesa koordinacijom usvajanja DSA od strane WB6 ili kao osnova za razmjenu informacija i dobrih praksi. Jedan primjer može biti Vijeće za regionalnu saradnju (RCC) koje je započelo svoj rad na digitalnoj agendi okupljajući WB6 kako bi razgovarale o digitalnoj transformaciji iz tržišne perspektive.

RCC može iskoristiti svoju poziciju kako bi uvjerio zemlje regije da rade zajedno na usvajanju i implementaciji DSA. Drugi primjer bi bio korištenje postojećeg Berlinskog procesa, inicijative saradnje između EU i Zapadnog Balkana. Ovaj proces već pokriva zajedničko regionalno tržište i ulaganja u širokopojasnu infrastrukturu, te se u budućnosti može razviti i na digitalne mjere poput zagovaranja usklađivanja DSA-a i raspodjele resursa za institucionalnu implementaciju DSA-a.

Regulatorne praznine i nedostatak institucionalnih kapaciteta ostavljaju građane Zapadnog Balkana u velikoj mjeri izloženim štetnom sadržaju. Statistike su zabrinjavajuće i civilno društvo s pravom ukazuje na to. Međutim, tržište male težine poput Zapadnog Balkana nije od interesa za velike platforme kada je u pitanju ulaganje resursa u moderiranje sadržaja i online sigurnost.

Napori civilnog društva na Zapadnom Balkanu, provedeni u okviru inicijative IGNITA koju podržava OSF-WB, fokusiraju se upravo na regionalnu saradnju i integraciju u EU kao ključne pokretače za unapređenje digitalnog okruženja i jačanje integriteta informacija u regiji. Zaista, najbolji scenario za WB6 je da se pridruže EU i usklade sa DSA.

Zapadni Balkan bi imao koristi od regulacije sa najvišom zaštitom digitalnih prava, a istovremeno bi imao platforme za proširenje politika EU DSA o ublažavanju online rizika na korisnike u regiji. Ovaj regulatorni okvir mora biti praćen mapom puta za provođenje zakona koji mogu obuhvatiti izgradnju kapaciteta, regionalne koordinacijske napore Zapadnog Balkana i institucionalnu saradnju s EU.