Zašto je EU toliko zabrinuta zbog kineskog zakona protiv špijunaže

"Upravo to mislim pod poražavajućom zabrinutošću", rekao je Dombrovskis.

 

Šta tačno čini zakon toliko zabrinjavajućim za Evropljane?

 

Prijedlog zakona, koji je prvi put uveden 2014. godine, ima za cilj "spriječiti, osujetiti i kazniti" djela špijunaže. Njegove odredbe daju centralnim vlastima zemlje širok mandat za suzbijanje aktivnosti za koje se smatra da predstavljaju prijetnju "nacionalnoj sigurnosti, časti i interesima".

Zakon je dodao zamršenu mašineriju koju Komunistička partija Kine ima na raspolaganju za vršenje kontrole nad građanima, kompanijama i organizacijama. Ova kontrola se produbila pod vladavinom predsjednika Xi Jinpinga, koji je preoblikovao odnos između države i stranke kako bi centralizirao vlast u svojoj ličnosti.

Xijeva težnja za vrhovnim autoritetom izazvala je težak sukob sa zapadnim zemljama. Kineski lider optužio je saveznike G7, posebno Sjedinjene Američke Države, da pokušavaju poremetiti ambiciju zemlje da postane globalni lider u tehnologiji i inovacijama. U međuvremenu, liberalne demokratije vjeruju da Xi pokušava demontirati poredak zasnovan na pravilima, uspostavljen na kraju Drugog svjetskog rata, i nametnuti alternativni sistem napravljen po kineskoj slici i prilici.

U ovoj atmosferi sumnje i nepovjerenja, Komunistička partija je otkrila niz pravnih i političkih instrumenata kako bi osigurala da svi aspekti kineskog društva, čak i oni koji se odvijaju u inzemstvu, budu pod sveprisutnim nadzorom.

Ovaj pritisak je doveo do revizije zakona protiv špijunaže, koji je stupio na snagu 1. jula.  

 

Glavna novina u tekstu leži u članu 4, koji daje spisak djela špijunaže koja se mogu suzbiti. Izmijenjeni član uvelike proširuje potencijalne zločine izvan tradicionalne definicije špijunaže – to jest, obavještajnih aparata i njihove mreže agenata – i sada uključuje aktivnosti koje „provode, podstiču ili finansiraju“ ljudi i entiteti „osim špijunskih organizacija i njihovih predstavnika. "

Osim državnih tajni, član 4. pokriva nezakonito prikupljanje "drugih dokumenata, podataka, materijala ili predmeta koji se odnose na nacionalnu sigurnost" i izvođenje cyber napada, upada i ometanja državne imovine i kritične infrastrukture.  

U svom poslednjem paragrafu jednostavno navodi "druge špijunske aktivnosti" kao ponašanje koje može biti krivično gonjeno, bez davanja daljeg objašnjenja.

Elastičnu definiciju špijunaže prati nekoliko članova koji jačaju autoritet istražitelja, koji imaju pravo, između ostalog, da pregledaju elektronsku opremu, upadaju u objekte, oduzimaju dokumente, prikupljaju podatke, zamrzavaju imovinu i hapse pojedince – sve to može biti snimljeno. Stranci koji su optuženi za špijuniranje mogu biti brzo deportovani i zabranjen im je ulazak na kinesku teritoriju do 10 godina.

Štaviše, zakon ohrabruje budnost, jer poziva "sve građane i organizacije" da "podrže i pomognu" centralnim vlastima i "blagovremeno prijave" sumnjivo ponašanje. Oni koji to urade mogu dobiti "pohvale i nagrade".

 

Za EU, revidirane odredbe zakona protiv špijunaže su i alarmantno opsežne i opasno nejasne, dajući državi izuzetno široku diskreciju da odluči šta predstavlja prijetnju integritetu Kine.

Naime, ni u jednom trenutku tekst ne daje jasnu definiciju "nacionalne sigurnosti, časti i interesa", čime prostor za tumačenje postaje još veći. Radnje za koje se nekada smatralo da su bezopasne sada se, teoretski, mogu smatrati štetnim.

Neizvjesnost je pojačana šutnjom Pekinga o stvarnim svrhama revidiranog zakona, kaže Vincent Brussee, istraživač savremene Kine sa Univerziteta u Leidenu, u Holandiji.

"Koncept nacionalne sigurnosti u Kini se neizmjerno proširio u posljednjih nekoliko decenija. Uvijek je bio relativno širok. Ali Xi Jinping je uveo koncept koji se zove 'sveobuhvatan' pogled na nacionalnu sigurnost, što u suštini znači da nacionalna sigurnost pokriva sve domene društva", rekao je Brussee za Euronews.

"Xi Jinping vidi nacionalnu sigurnost kao temelj nacionalnog razvoja."

Jedna od ključnih osobina Xijeve vladavine bila je njegova revnost da domaćoj i globalnoj publici ispriča priču o Kini pod vlastitim uvjetima. Njegovi diplomatski izaslanici, koji se ponekad nazivaju "Vukovi ratnici", brzo su oštro osudili kritičare koji osporavaju zvaničnu liniju. Ovo čvrsto držanje kineskog narativa pokrenulo je globalnu propagandnu mašinu i može pomoći u objašnjenju najnovijih amandmana na zakon protiv špijunaže.

„Kina je veoma zainteresirana da se pobrine da neki strani akteri, posebno SAD, ne dobiju sve te informacije koje bi mogle suprotstaviti ili biti u suprotnosti sa onim što Komunistička partija Kine pokušava kazati“, rekao je Brussee.

"Zakon protiv špijunaže izgleda kao alat za ograničavanje broja izvora iz kojih ljudi mogu crpiti, ili barem kažnjavanje ljudi koji uspijevaju stalno pronaći nove kreativne uglove da crpe nove osjetljive oblike informacija."  

 

Sjenka tužbi  

 

Dakle, ko je u opasnosti? Koje informacije se mogu smatrati prijetnjom?

Prema pravnoj analizi holandske advokatske firme De Brauw Blackstone Westbroek, revidirani zakon pojačava kontrolu nad kompanijama koje se bave poslovnim tajnama, istraživanjem i razvojem (R&D) i podacima koji se odnose na medicinu, geologiju, demografiju i druga područja od strateškog značaja. To znači da informacije o visokoj tehnologiji, kao što su poluprovodnici, kvantno računarstvo i umjetna inteligencija, a vojska, također, mogu postati vrlo osjetljive.

Advokatska kancelarija savjetuje multinacionalnim kompanijama koje posluju u Kini da "kritički preispitaju" sve svoje operacije koje uključuju prikupljanje i obradu podataka i da "pažljivo procijene" ima li neki od njihovih redovnih dobavljača širom zemlje državnu povezanost. Posebnu pažnju treba posvetiti internim revizijama i istragama, kada bi „možda bio potreban dodatni oprez ako je uključen prenos podataka u inostranstvo“.

Ovo bi se moglo pokazati problematičnim za evropske podružnice, koje su prinuđene obratiti adekvatnu dužnu pažnju i slati redovne izvještaje u svoje sjedište. Prema nadolazećoj direktivi EU o korporativnoj održivosti, od velikih firmi će se tražiti da se pozabave "štetnim uticajima" svog poslovanja, kao što su zagađenje, gubitak biodiverziteta, rad djece i eksploatacija radnika. Oni koji ne postupe u skladu sa direktivom, koja još uvijek nije konačna, suočit će se sa novčanom kaznom, dok će žrtve biti ovlaštene da pokrenu sudski postupak.

Poseban zakon EU, također u pregovorima, nastoji zabraniti uvoz proizvoda napravljenih korištenjem prisilnog rada. Prošle godine je u izvještaju Ujedinjenih naroda utvrđeno da su se prisilni rad, seksualno nasilje i ponižavajući tretman dogodili protiv Ujgura, Kazahstanaca i drugih etničkih manjina u regiji Xinjiang, što je optužba koju je Peking odlučno negirao.

Nova pravila znače da će evropske kompanije morati pribaviti veoma detaljne i, ponekad, osjetljive informacije direktno od svojih kineskih dobavljača. Zakon protiv špijunaže mogao bi ovu već tešku birokratsku proceduru pretvoriti u kockanje visokog rizika, sa sjenom krivičnog gonjenja koja se nadvila nad revizore i konsultante.

Niz policijskih intervencija protiv američkih kompanija koje su se dogodile ranije ove godine, prije nego što je revidirani zakon stupio na snagu, uključujući raciju u martu na Mintz Group, firmu za korporativne analize, koja je kasnije rezultirala novčanom kaznom od 1,5 miliona dolara (1,4 miliona eura) za "neodobreni statistički rad", sugerira da će evropski privatni sektor morati dodatno pratiti i biti oprezan, čak i ako umanjuje obim svog posla.

"Ako kompanije ne budu u mogućnosti da ispoštuju ove zahtjeve EU, što bi potencijalno moglo povlačiti građansku i krivičnu odgovornost, na kraju će biti prisiljene napustiti tržište ili barem smanjiti poslovanje u Kini", glasnogovornik BusinessEurope, vodeće industrijske asocijacije, navodi se u saopćenju poslatom e-poštom.

 

„Kineski zakon protiv špijunaže može potencijalno biti u sukobu s dva dijela zakonodavstva EU, ostavljajući ekonomske operatere između kamena i nakovnja."