„Zamrzavanje“ ukrajinskog sukoba neće donijeti mir

To bi, u konačnici, moglo izgledati kao kraj, ali kretanje u smjeru prekida vatre ka zamrznutom sukobu, u kojem nema konačnog rješenja izvan pisanog sporazuma ili nastavka borbi, možda je jedini scenario u kojem se rat Rusije protiv Ukrajine može smiriti u kratkom roku. Ovo je raspored za koji se čini da je treći učesnik u ovim pregovorima, Sjedinjene Američke Države, posvećen i ishod koji bi Washington vjerovatno proglasio mirovnim rješenjem. Dok iznosi argument protiv zamrzavanja sukoba koje bi uticalo na pregovore, Moskva će vjerovatno eskalirati vojnu agresiju protiv Ukrajine, ako mirovni pregovori ne budu uspjeli.

U prošlosti su američki komentatori sugerirali, a ukrajinski i ruski mediji prenosili, da bi Sjedinjene Američke Države mogle biti zainteresirane za uspostavljanje zamrznutog sukoba u Ukrajini. Ovaj scenario zamrznutog sukoba bio bi onaj u kojem bi oružje utihnulo, ali za koji ne bi bilo konačnog političkog rješenja - barem ne odmah. Kako su te priče postajale sve češće, zvaničnici i u Kijevu i u Moskvi su signalizirali da ni jedni ni drugi nemaju interes za takav ishod. Ovi signali se u potpunosti mogu očekivati tokom pregovora kada se svaka strana nada da će pridobiti druge i ostvariti svoje ciljeve, ali, također, sugeriraju kako bi svaka strana reagirala ako bi bila primorana prihvatiti aranžman o zamrznutom konfliktu.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je naglasio da njegova zemlja ne bi mogla postojati prema takvom aranžmanu, a visoki zvaničnici Moskve insistirali su da ni oni to ne mogu prihvatiti, tvrdeći da ne može biti mira ako se ne riješe osnovni uzroci sukoba.

Riječi Zelenskog jasno pokazuju da bi on i drugi Ukrajinci takav ishod smatrali prodajom i borili bi se najbolje što mogu. Visoki ruski zvaničnici, također, upozoravaju da bi proglašenje sukoba zamrznutim moglo dovesti do eskalacije. Ovo je pokazatelj koji snažno sugerira da bi Moskva, očekujući da se Ukrajinci bore dalje, eskalirala sukob, kao što je to učinila u slučaju drugih zamrznutih sukoba na bivšem sovjetskom prostoru. Shodno tome, nastojanje da se okonča ruski rat protiv Ukrajine zamrzavanjem sukoba gotovo sigurno neće uspjeti, ali bi u najboljem slučaju predstavljalo pauzu prije novih borbi tamo i drugdje.

Za mnoge koji nisu upoznati sa konceptom „zamrznutih sukoba“ kako su se pojavili na postsovjetskom prostoru, ideja o zamrzavanju borbi duž sadašnjih linija fronta i uspostavljanju primirja koje je manje-više trajno može izgledati površno privlačno. Na kraju krajeva, to bi naizgled moglo dozvoliti strastima da se ohlade i pružiti više vremena za razmišljanje o tome koji aranžmani bi mogli dovesti do trajnijeg mira. Međutim, pažljivija analiza pitanja zašto su drugi sukobi „zamrznuti“ i zašto njihovo „zamrzavanje“ nije spriječilo dalje nasilje, jasno ukazuje da je sama ideja primjene modela zamrznutog sukoba na ruski rat protiv Ukrajine ne samo neprikladna, već bi gotovo sigurno brzo propala, ma koliko to neki slavili kao postizanje mira. U takvom scenariju Moskva bi obnovila agresiju, a Ukrajinci bi se nastavili boriti za spas svoje zemlje.

Adriana Cuppuleri, italijanska stučnjakinja koja se bavi proučavanjem zamrznutih sukoba na postsovjetskom prostoru, priznaje da ne postoji univerzalni dogovor oko definicije zamrznutih sukoba. Prema Cuppuleri, termin se „najčešće“ koristio za kategorizaciju situacija u kojima su oružani sukobi utihnuli bez mirovnog sporazuma između strana i gdje su sukobljene strane „obično međunarodno priznate države sa jedne strane i de facto države sa druge“.

Shodno tome, nastavlja Cuppuleri, „teritorijalna pitanja, prava manjina i autonomija ili nezavisnost etničkih grupa predstavljaju ključna pitanja“ takvih sukoba. Kritički napominje da se „pojam pojavio uglavnom nakon raspada Sovjetskog Saveza i rađanja nekoliko uzastopnih država“ („Rusija i zamrznuti sukobi na post-sovjetskom prostoru“, Palgrave Encyclopedia of Peace and Conflict Studies, 2020).  

 

Rat Rusije protiv Ukrajine ne uklapa se lako ni u kakvo pažljivo analizijranje koju je Cuppulerijeva dala za pojam „zamrznuti konflikt“, osim činjenice da uključuje postsovjetsku državu. Sukob nije između države i subdržavnog aktera, osim u razumijevanju Moskve. Ukrajina je, kao i Ruska Federacija, priznata suverena država od strane međunarodne zajednice. Ne radi se ni o etničkim grupama, osim u ruskom shvaranju, koje, slijedeći Putinovu liniju, tvrdi da Ukrajinci nisu posebna etnička grupa, već ogranak Rusa koji su zavedeni da misle drugačije.

 

Štaviše, ruski rat protiv Ukrajine nije sukob koji se može riješiti proglašavanjem zamrznutog sukoba. Obje strane su spremne nastaviti borbu, baš kao što je bilo i u drugim „zamrznutim sukobima“ za koje su neki mislili da bi zamrzavanje bilo dovoljno da se okončaju. Ruska intervencija – kao u slučaju Abhazije i Južne Osetije na Južnom Kavkazu i Pridnjestrovlju u slučaju Moldavije i podrške Moskve Azerbejdžanu, koji je vojno intervenirao da okonča „zamrznuti konflikt” u Karabahu na Južnom Kavkazu – su osnovna lekcija onoga što će se vjerovatno dogoditi u Ukrajini, nakon što se svjetska pažnja skrene sa Ukrajine.

Mnoge od najozbiljnijih grešaka u spoljnim poslovima dešavaju se kada se proglasi pobjeda, a onda se pažnja skrene sa sukoba. To dovodi do propusta da se prepozna da takve izjave ne ukidaju ambicije, interese i odgovornosti država. Model zamrznutog sukoba u Ukrajini bio bi privremeni odmor od neprijateljstava koji bi mogao kupiti vrijeme svim stranama u pregovorima da sklope trajniji mir. Kao što je to činila u prošlosti sa drugim zamrznutim sukobima, Moskva će vjerovatno iskoristiti situaciju, jer se neizbježno smanjuje fokus međunarodne pažnje. Prekid vatre ne bi trebalo odvratiti pažnju od osnovnih uzroka Putinovog rata protiv Ukrajine koji bi trebali biti riješeni.