"Zamijenite mjesta" Kako se Evropa priprema za rat NATO-a sa Rusijom

 

NATO provodi najveću vježbu od Hladnog rata, Stadfast Defender 2024: do maja će 90.000 vojnika razraditi scenario napada na Rusiju. Šef vojnog komiteta NATO-a Rob Bauer pozvao je civile da budu spremni za sukob sa Ruskom Federacijom.

Sve više političkih lidera Evrope direktno izjavljuje da Rusija za njih predstavlja neposrednu prijetnju.

"Nakon svih političkih priča o 'umoru' i 'pregovorima' prije Božića, klatno se vratilo", rekao je za LIGA dr. Karsten Friis, šef istraživačke grupe za sigurnost i odbranu Norveškog instituta za međunarodne odnose (NUPI).  

Sada su baltičke i skandinavske zemlje "istočni front" na putu stare prijetnje, dodaje za LIGA.net profesro vojne strategije na Švedskom univerzitetu odbrane, potpukovnik Joakim Paasikivy.

"NATO je stvoren da obuzda Sovjetski Savez. Vraćamo se istoj prijetnji pod drugim imenom - Rusija."

Da li se Evropa zaista „budi“ vezano za činjenicu da se NATO može (ili ne može) suprotstaviti ruskim snagama i kako će sve to uticati na podršku Ukrajini?

 

"Budilnik" za Evropu

 

Čini se da su se politički i vojni lideri EU i NATO-a složili oko svojih poruka o prijetnji koju predstavlja Rusija početkom 2024. godine, kaže za LIGA.net Sven Biskop, analitičar briselskog kraljevskog instituta za međunarodne odnose „Egmond“:  

„Ocjenjujem da to jača političku, finansijsku i javnu odlučnost za ulaganje u odbranu”, kaže Biskop.

Većina evropskih lidera zaista vidi Rusiju kao glavnu prijetnju evropskoj sigurnosti, ali za različite zemlje ovaj "alarm" je zvonio u različito vrijeme, dodaje za LIGA.net Ivo Juurvee iz Međunarodnog centra za odbranu i sigurnost (ICDS) iz Estonije.

U Estoniji se to, prema njegovim riječima, dogodilo nakon nereda i cyber napada 2007. godine, koji su se desili uz podršku Rusije. Neke zemlje su se "probudile" nakon ruske agresije na Gruziju 2008. godine. Mnogi - tek nakon napada na Krim ili čak kasnije - nakon februara 2022. godine.

“Ali do 2022. godine još uvijek je bilo moguće pretpostaviti da bi se Rusija mogla suzdržati zbog velikog broja žrtava”, dodaje Juurvee.  

Čak je i Sovjetski Savez bio osjetljiv na svoje gubitke tokom rata u Afganistanu. Današnja Rusija očigledno ne obraća pažnju na njih.

Također je postalo jasno da sankcije, iako imaju određeni efekat, nisu uništile rusku ekonomiju, niti želju Rusije da nastavi rat.

"U Evropi sve više shvataju da je Rusija stalna sigurnosna prijetnja i malo je vjerovatno da će nestati u doglednoj budućnosti. Kao što se, naprimjer, dogodilo s prijetnjom ISIS-a nakon nekoliko godina kontramjera", sugerira Juurvee.

Na poziciju Zapada utiče nekoliko faktora odjednom, dodaje za LIGA.net bivši ministar vanjskih poslova Pavel Klymkin.

Prvo, na nivou vojske i predstavnika sektora sigurnosti dolazi do spoznaje da ne postoje formalne ili neformalne crvene linije.

Drugo, u Evropi raste razumijevanje da se u Sjedinjenim Američkim Državama može dogoditi bilo šta - Trump, ne Trump. U jednom trenutku Evropa mora preuzeti mnogo veću odgovornost, kaže Klymkin.  

“Evropa nije spremna za ovo. Ali, ne isključujem, bit će neophodno biti spreman", kaže Klymkin.  

Treće, sve se to dešava na veoma nervoznoj, često populističkoj političkoj pozadini u EU, kaže bivši šef Ministarstva vanjskih poslova. Ali među političarima i dijelovima vojne zajednice postoji osjećaj da bi jednog dana ulozi mogli biti povećani.

Istovremeno, baltičke i skandinavske zemlje znatno su ozbiljnije po pitanju ruske prijetnje:  

"Sjeverna Evropa sada igra ulogu koju je nekada igrala Centralna Evropa. Čak su na neki način promijenile uloge", uvjeren je on.

 

Šta će se dogoditi ako Kremlj odluči napasti NATO

 

Trenutno je mala mogućnost da Rusija napadne neku od zemalja NATO-a, smatra norveški analitičar Friis.  

Međutim, neprestane kampanje uticaja Rusije, špijunaža i digitalni napadi će se nastaviti i vjerovatno će se intenzivirati sa početkom izbornih ciklusa na Zapadu.

 

“Rizik od ruske agresije je mali, jer je Rusija vezala svoje manevarske jedinice u Ukrajini”, slaže se Juurvee.

Dakle, mnogo zavisi od toga kako će se završiti rat u Ukrajini i u kakvom će stanju tada biti ruske vojne snage.

"Čak 25 posto snaga koje je Rusija mobilizirala protiv Ukrajine predstavljalo bi prijetnju ako bi bile raspoređene na granici sa nekom NATO zemljom. Stoga se svakodnevno pripremamo za to", kaže Juurvee.

Sada se sve što proizvodi ruski vojno-industrijski kompleks troši u Ukrajini, slaže se Paasikivy.

“Ako se situacija u Ukrajini pogorša, Rusi će moći povećati svoje oružane snage i dobiti određeni višak vojne opreme. I tada će postati prava prijetnja”, dodaje potpukovnik švedske vojske.  

Pitanje je samo kada će moći napasti.

"Estonci kažu: tri do pet godina. Njemački analitički centri kažu šest do 10 godina", kaže potpukovnik. "Ali nije problem kada će Rusi biti spremni. Problem je kada ćemo mi biti spremni."

Najtužnije u stanju evropskih oružanih snaga, prema njegovom mišljenju, jeste akutni nedostatak odbrambenih sposobnosti koje je potrebno povećati kako bi "bili spremni pred Rusima".

Kada/ako Rusija odluči napasti neku od zemalja NATO-a, neminovno će izgubiti, slažu se svi ispitani stručnjaci.

"NATO je mnogo jači kada je u pitanju konvencionalno oružje. Čak i ako smo potrošili mnogo municije u Ukrajini, tehnološka prednost ostaje na strani NATO-a", uvjerava Friis.

Rizik leži u potencijalu nuklearne eskalacije u takvom scenariju, dodaje analitičar Norveškog instituta za međunarodne odnose. To niko ne želi, ali u dramatičnim okolnostima situacija se često razvija svojom dinamikom iz koje je teško pobjeći.

"Ako uporedite sveukupni vojni potencijal NATO-a i Rusije, nema sumnje da NATO mnogostruko nadmašuje. Može se postaviti pitanje hoće li Rusija moći stvoriti lokalnu i privremenu prednost u bilo kojem konkretnom regionu", slaže se Juurvee.

Ili će Rusi uspjeti razdvojiti Alijansu, dodaje Paasikivy:  

"Šta će se dogoditi nakon januara 2025. sa novim američkim predsjednikom? I sa gospodinom Orbanom i gospodinom Ficom, ponavljanjem Putina u Evropskoj uniji i NATO-u? Dakle, pitanje je, hoćemo li biti ujedinjeni ili ne".

 

"Nema kohezije - onda nema člana 5.  Ako se Rusi bore protiv pojedinačnih evropskih zemalja ili grupe zemalja, očigledno će imati više šansi nego ako se bore protiv Alijanse uz podršku SAD", pojašnjava Paasikivy.

Scenariji podjele mogu biti različiti. Jedna od opcija je da Rusi počnu vršiti pritisak na ostrva Svalbard na Arktiku.  

"Ova ostrva su norveška, ali su demilitarizirana", objašnjava Paasikivy. "Ako Rusi nešto urade na Svalbardu, to je problem za one koji su zainteresovani za Arktik: Sjedinjene Države, Kanadu, Veliku Britaniju, Norvešku, skandinavske zemlje. Ali hoće li to biti problem za Tursku, Crnu Goru ili ostatak Alijanse?"  

"Ići ruku pod ruku." Kako će povećanje vlastite odbrambene sposobnosti uticati na podršku Ukrajine

 

Razvoj vlastite odbrane Evrope neće uticati na podršku Ukrajini od strane njenih partnera, uveren je briselski analitičar Biskop.

"Oni idu ruku pod ruku", objašnjava Biskop.

"Ne vidim sukob između jačanja naše nacionalne odbrane i podrške Ukrajini. Kada, na primjer, vlada daje novac NAMMO-u za povećanje proizvodnje artiljerijskih granata, to ide u korist Norveškoj, Ukrajini i NATO-u", dodaje Friis.

Prema njegovim riječima, do 2026. godine potrošnja Norveške za odbranu trebala bi dostići dva posto BDP-a. Dodatno povećanje očekuje se nakon novog dugoročnog plana, na kojem Vlada trenutno radi.

Estonija ubrzava tempo jačanja sopstvene vojske – sada troši oko tri posto BDP-a godišnje. Istovremeno, zemlja još uvijek pronalazi sredstva za izdvajanje jedan posto BDP-a za podršku Ukrajini.

"Naravno, ovo je težak teret za naše poreske obveznike", priznaje Juurvee, ali nije predloženo smanjenje budžeta za odbranu.

Švedska, također, radi na jačanju svog vojnog potencijala. Ali, kako kaže Paasikivy, odbrambeni kapaciteti zemlje su vojni bonsai.

"Izgleda dobro. Dobro je očuvan. Ali je vrlo mali."

Podrška Švedske Ukrajini bit će mala, ali i dalje stabilna, uvjerava on: "Sve dok se Ukrajina bori za opstanak, nezavisnost i slobodu, Rusija nam je manja prijetnja. Ako ostavimo Ukrajinu da umre, morat ćemo se boriti sami".