24.03.2023.

Vrhovni (sudski) gubitak Rusije

Odluka Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva da se održi suđenje u vezi sa ukrajinskim dugom Rusiji  je veliki udarac Putinovim planovima da razbije ekonomski poredak predvođen Zapadom

Britanski Vrhovni sud presudio je u korist Ukrajine u jednom od najdugovječnijih pravnih sporova između Moskve i Kijeva, naloživši suđenje u Londonu, a u vezi sa navodima Ukrajine da ne bi trebala otplaćivati deset godina star zajam od tri milijarde dolara, koji je proruska administracija tadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča uzela se pod pritiskom Rusije.
U kontekstu ruskog rata u Ukrajini i svih užasa koji su iz njega proizašli, pravna pobjeda daleko u Velikoj Britaniji može izgledati minorna. Uostalom, sporna sredstva nisu ni djelić od stotine milijardi štete koju je Rusija nanijela Ukrajini u protekloj godini.
Bez obzira na to, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozdravio je presudu kao "odlučujuću pobjedu", a mnogi Ukrajinci su je slavili, jednako kao i uspjeh svoje zemlje na bojnom polju.
Ova presuda je zaista odlučujuća i važna ne samo za Ukrajinu već i za Zapad. To je važno jer je sporni zajam bio prvi pokušaj Rusije da svojim akcijama prema Ukrajini ospori ekonomski poredak.  
Sporni zajam je dogovoren u decembru 2013. Tada su u Kijevu bjesnili protesti protiv korupcije i Janukovičeve odluke da odustane od planova za približavanje Evropskoj uniji. Mjesecima ranije, Moskva je ukrajinsku ekonomiju stavila pod znatan pritisak kako bi uvjerila Janukoviča da odustane od potpisivanja sporazuma o pridruživanju sa Briselom i umjesto toga pristupi Evroazijskoj ekonomskoj uniji koju predvodi Rusija. Prema navodima aktuelne ukrajinske vlade, ruski pritisak na Ukrajinu u to vrijeme nije bio isključivo ekonomski. Kijev navodi da je osim trgovinske blokade, Moskva prijetila Janukovičevoj administraciji vojnom akcijom ako se ne povinuje.
Dok su protesti trajali u Ukrajini,  17. decembra 2013. godine, Janukovič je odletio u Moskvu na sastanak sa predsjednikom Vladimirom Putinom. Detalji razgovora između dva predsjednika nikada nisu javno objavljeni, ali nakon sastanka Janukovič je najavio da će Ukrajina tražiti status posmatrača u Evroazijskoj ekonomskoj uniji i dobiti 15 milijardi dolara kredita od Rusije.  
Najava nije smanjila proteste u Kijevu, ali je Janukovičeva vlada ipak krenula naprijed sa dogovorenim planom. Prva tranša od tri milijarde dolara od 15 milijardi dolara izdata je samo tri dana nakon Janukovičeve posjete Moskvi.
Krajem februara 2014. smrtonosni sukobi između demonstranata i državnih snaga u Kijevu kulminirali su Djevojačkom revolucijom. Janukovič je pobjegao u Rusiju, a preostalih 12 milijardi dolara kredita koje je Putin ponudio kao pozajmici Ukrajini nikada nije isplaćen. Ali kako su ruske snage počele preuzimati kontrolu nad Krimom, a Ukrajina jurila ka neplaćanju svojih dugova, stručnjaci za suvereni dug počeli su proučavati ukrajinske knjige i uočili neke anomalije u početnoj isplati Moskve od tri milijarde dolara Janukovičevoj administraciji.
 
Prije svega, kredit je strukturiran na prilično neobičan način – u obliku euroobveznice. Takve zadužnice su uobičajen način zaduživanja suverenih vlada, ali se koriste za zaduživanje od privatnih kreditora, a ne od drugih država. Kada vlade pozajmljuju jedna od druge ili od međunarodnih institucija kao što je Međunarodni monetarni fond (MMF), uslovi su obično povlašteni – takvi zajmovi su poznati kao „zvanični dug“. Privatnim dugovima, kao što su euroobveznice, može se trgovati na otvorenim tržištima. Zvanični krediti ne mogu. Kada se vlade suočavaju sa dužničkom prinudom, njihovi privatni i službeni dugovi se, također, restrukturiraju u odvojenim, ako se obično odvijaju istovremeno, procesima. Stoga je ruska upotreba privatnog tržišnog instrumenta za zajam Janukovičevoj administraciji bila krajnje neobična.
Dok su stručnjaci proučavali ponudu obveznica, otkrili su jedinstvene uslove koji su vlasniku euroobveznice dali značajnu polugu nad ukrajinskom ekonomijom, tako što su joj efektivno omogućili da primora Ukrajinu na neplaćanje obaveza. Ruski fond nacionalnog bogatstva bio je vlasnik euroobveznice, što je značilo da bi Kremlj mogao ucjenjivati ukrajinsku vladu. To što je zajam bio strukturiran kao dug privatnog tržišta, iako ga je izdao službeni kreditor, također je značilo da bi Rusija potencijalno mogla osujetiti sposobnost Ukrajine da restrukturira svoje privatne dugove i da dobije podršku od drugih zvaničnih kreditora u slučaju prinude.  
Putin se već duže vrijeme žali na dominaciju dolara nad globalnom ekonomijom. Svoju namjeru da stvori “sferu uticaja” za rusku rublju je prvi put izjavio tokom svog godišnjeg obraćanja Saveznoj skupštini 2006. godine. Proputinska omladinska grupa Naši, zamisao Putinovog pomoćnika Vladislava Surkova, kasnije je ušla u široku javnu kampanju za okončanje uloge dolara u ruskoj ekonomiji. Ali u vrijeme Janukovičevog svrgavanja, Rusija nije postigla značajan napredak u svojoj agendi dedolarizacije. Čak je i Putinova "ucjena obveznica" bila denominirana u američkoj valuti. Euroobveznice izdate Janukovičevoj administraciji, međutim, i dalje su bile napad na ekonomski poredak u kojem dominiraju dolari. Bio je to Putinov pokušaj da iznutra pokuša da razbiti dominantno zapadni sistem.
Činjenica da je euroobveznica zamaglila granice između privatnih i zvaničnih kreditora Ukrajine značila je da bi Rusija, teoretski, mogla osujetiti sposobnost Ukrajine da restrukturira svoje privatne i javne dugove.
Formalni proces restrukturiranja je tajanstven i tehnički. Jednostavno rečeno, veličina i uslovi ruskih euroobveznica značili su da je Rusija potencijalno mogla spriječiti Ukrajinu da osigura pomoć od svojih privatnih povjerilaca, ako ne plati ovaj konkretan zajam. Međutim, Ukrajina je nastavila plaćati kamatu, a ne kasniti sa euroobveznicama, a vlasnici njenih ostalih evroobveznica su odbili učestvovati u ruskom dužničkom ratu – vjerovatno zato što je najveći dio preostalih ukrajinskih euroobveznica držala američka investiciona firma Franklin Templeton , koji je vodio pregovore. MMF je u martu 2015. presudio da se euroobveznica ne treba tretirati kao privatni dug, već kao zvanični dug. Privatni kreditori Ukrajine su se naknadno složili da restrukturiraju ukrajinske privatne dugove u augustu te godine, četiri mjeseca prije dospijeća euroobveznice u ruskom vlasništvu. Ipak, budući da je euroobveznica bila međuvladin zajam i dalje je teoretski davala Rusiji uticaj na sposobnost Ukrajine da osigura pomoć i podršku zvaničnih kreditora.
Od svog osnivanja, MMF je zadržao politiku koja je značila da ne može pozajmljivati zemljama koje kasne u isplatama drugim zvaničnim kreditorima. To je značilo da se Ukrajina suočila sa potencijalnom krizom kada je 20. decembra 2015. trebala otplatiti euroobveznice u ruskom vlasništvu. Međutim, 10 dana ranije, MMF je objavio da mijenja svoja pravila rekavši da će sada dozvoliti kredite zemljama koje kasne sa otplatama zvaničnim poveriocima. Iako je negirano da je taj potez politički ili na bilo koji način povezan sa euroobveznicom koju drži Rusija, saopćenje je objavljeno na samo dva jezika, engleskom i ruskom.
Kremlj je bio ogorčen. Ruski premijer Dmitrij Medvedev rekao je da će potez MMF-a "otvoriti Pandorinu kutiju, nanijeti ogromnu štetu svjetskim finansijama i općenito potkopati povjerenje u međunarodne finansijske institucije". Zavjera sa euroobveznicama nije se ipak pokazala previše pametnom. Rusija je nastojala iskoristi instrumente i institucije međunarodnog ekonomskog poretka u svoju korist, ali nije uspjela nanijeti nikakvu stvarnu štetu.
Rusija je potom tužbom tražila otplatu duga. Budući da je euroobveznica izdata prema engleskom zakonu, predmet je razmatrao engleski Visoki sud. Prva runda je išla u korist Rusije, jer je sudija William Blair, brat bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira, u martu 2017. presudio da Ukrajina nije ponudila „opravdanu“ ili za sud spremnu odbranu za nevraćanje kredita i odbila je poslati predmet do početka suđenja. Kijev je, međutim, pobijedio u sljedećoj rundi kada je engleski Apelacioni sud u septembru 2018. presudio da treba održati suđenje kako bi se saslušali argumenti Ukrajine. Presudom Vrhovnog suda ta presuda je efektivno potvrđena.  
Kijev će sada imati svoj dan na sudu da tvrdi da je dug nevažeći, jer je euroobveznica prodata pod prisilom ratnih prijetnji. Činjenica da je Rusija izvršila invaziju i anektirala ukrajinski region Krim ubrzo nakon što je Janukovič svrgnut i potom podstaknula sukob u istočnoj Ukrajini, svakako čini argumente vjerodostojnim. Ako argument Ukrajine bude potvrđen na suđenju, to bi moglo poništiti zajam.
Gubitak Rusije na Vrhovnom sudu Ujedinjenog Kraljevstva možda neće pomjeriti iglu u Putinovom ratu u Ukrajini, ali je to još jedan korak ka obezvrjeđivanju njegovih prijetnji međunarodnom poretku – i kao što geneza euroobveznica pokazuje, za Putina je to dvoje jedno te isto.