25.04.2024.

Vojnici tamne puti na ruskoj liniji fronta

Ovaj tekst istražuje široke socio-ekonomske uslove koji tjeraju građane da se prijave u rusku vojsku, otvorene i tajne načine na koje se regrutuju u vojsku.
 
'Tretirani kao psi.'
 
Ovo su bile riječi koje je Ganesh koristio da opiše uslove kojima su bili izloženi Nepalci koji su se borili u Donjecku. Ganesh, Nepalac koji je sretan što se vratio kući sa ruske linije fronta, samo je jedan od hiljada Južnoazijaca koji su privučeni u rusku vojsku da se bore u ratu u Ukrajini koji je u toku. Mjesecima su državljani Indije, Nepala i Šri Lanke, svjesno ili nesvjesno, putovali u Rusiju kako bi rizikovali svoje živote za nekoliko dodatnih hiljada rupija.
Ovaj tekst istražuje široke socio-ekonomske uslove koji tjeraju ove ljude da se prijave u rusku vojsku, otvorene i tajne načine na koje se regrutuju u vojsku, čemu bi se Rusija mogla nadati da će postići njihovim angažmanom i pritiske kojim vlade država Južne Azije vrše na Rusiju kako bi osigurali sigurnost svojih državljana, ako ne i siguran povratak.
 
Socio-ekonomski podsticaj:
 
Razlozi zbog kojih se ovi državljani Južne Azije bore u ratu u Ukrajini su pretežno ekonomski.
Ekonomska kriza u Šri Lanki dovela je do nestašice hrane, goriva i medicinskih usluva. Jedan regrut iz Šri Lanke rekao je za Al Jazeeru da bi radije poginuo boreći se u Rusiji nego da se suoči s ekonomskim poteškoćama kod kuće. Bježanje od ovih ekonomskih teškoća kod kuće čini se još unosnijim kada se vidi oglas o plaći od 4.000 dolara mjesečno, ukoliko se uključi u borbe kao ruski vojnik. U Nepalu je ova suma novca otprilike četiri puta veća od godišnjeg prihoda po glavi stanovnika i veliko je iskušenje za Nepalce koji se još uvijek bore sa posljedicama prve ekonomske recesije svoje zemlje u posljednjih šest decenija. U Indiji, gde je privreda relativno stabilnija od njenih južnoazijskih suseda, promovirani iznos
plaća za rad u Rusiji kao radnik ili portir – poslovi za koje ne postoji veliki rizik po život – i dalje su mnogo veće od onih koje bi državljani Indije zarađivali kod kuće.
 
Zapošljavanje:
 
David Moothappan, 23-godišnji muškarac iz indijske države Kerala, bio je privučen mogućnošću da zaradi 2.200 dolara mjesečno kao zaštitar u Rusiji. Umjesto toga, nekoliko sedmica nakon što je krenuo, našao se okružen pocijepanim udovima i leševima, u samom centru ruske ratne zone. Uz pomoć drugih Indijaca, Moothappan je uspio stići do indijske ambasade u Moskvi, odakle se uspio sigurno vratiti kući. Ali mnogi nisu imali sreće kao on. Hemil Mangukija, koji je napustio porodicu u Suratu da bi se pridružio ruskoj vojsci, ubijen je u raketnom napadu u Ukrajini krajem februara, i samo je jedan od desetak regruta iz Južne Azije koji su ubijeni u ratnoj zoni.
Nezvanični medijski izvještaji i pojedini analitičari tvrde da su hiljade Nepalaca i stotine Indijaca i stanovnika Šri Lanke trenutno uključene u ratna dejstva, uglavnom na ruskoj strani. Izvještaji, također,  govore da je najmanje pet Šrilančana, 12 Nepalaca i dva Indijca poginulo u borbama. Dok su se mnogi državljani ovih nacija dobrovoljno prijavili za ratne napore, koristeći turističku vizu za ulazak u Rusiju, mnogi drugi nikada nisu znali u šta se upuštaju. Iako nije postojao fiksni modus operandi koji se koristio za zavaravanje regruta iz Južne Azije, pri čemu su priča i putovanje svake osobe bili jedinstveni za njega, turistički agenti su bili istaknuti u mnogim pričama. Prema Ganeshu, video snimci Youtube i TikTok, koji prikazuju elegantno odjevene južnoazijske vojnike koji treniraju sa 'otmjenim oružjem' u Rusiji, korišteni su za namamljivanje potencijalnih regruta iz Indije i Nepala. Ovim društvenim medijima – koji oglašavaju poslove ne samo da bi postali vojnici u ruskoj vojsci, već i za relativno sigurnije prilike poput pomagača, portira ili čuvara – upravljaju turistički agenti koji iznuđuju hiljade dolara od regruta kako bi im olakšali putovanje u Rusiju. Vođeni obećanjima o boljoj plaći, a potencijalno čak i ruskom državljanstvu, mnogi od ovih regruta su potom prisiljeni potpisati ugovore na ruskom jeziku, nakon čega se šalju u kampove za obuku, a odatle na linije fronta. Agenti mame regrute obećavajući im upis na ruske univerzitete ili daju popuste na tim univerzitetima za služenje u vojsci.
 
Moguće ruske motivacije:
 
Pojavili su se izvještaji o vojnicima iz Južne Azije – koji ne govore tečno ruskim jezikom i gotovo da nemaju nikakvu vojnu obuku – koji su, prije svojih ruskih kolega, poslani na front. I to postavlja pitanje: zašto se, godinama nakon kraja kolonijalizma, Južnoazijci još uvijek smatraju potrošnijom robom od bijelih vojnika u ratu koji ih se direktno ne tiče? Dok su vojnici tamnije puti, potčinjeni od strane carskih vlada, bili uobičajena pojava na frontovima dva svjetska rata, moglo bi se pretpostaviti da smo sada prošli to doba. Odgovor, barem na površini, i za razliku od prethodnog, leži podalje od pitanja rase. Rusko regrutiranje južnoazijskih vojnika uglavnom je pitanje omiljenog rođaka rase: novca. Jeftini vojnici, potrošni vojnici: baš kao MNC koji vodi radionicu u Bangladešu, Pakistanu ili Indiji.
 Različiti nalazi procjenjuju da je trideset do četrdeset posto ruskog stanovništva za rat u Ukrajini, a mnogi ga vide kao odbranu od zadiranja Zapada u rusku sferu utjecaja. Ova otkrića su dobra za Putina, za koga se, u odsustvu jakog političkog rivala, narodni revolt čini kao najveća prijetnja njegovom držanju na ruskom predsjedništvu. I dok je veliki broj ruskih vojnika – između 450.000 i 470.000 – angažiran u Ukrajini, izgledi za narodni revolt su malo vjerovatni, ako se razvije medijski narativ koji pokazuje da Rusi nisu prvi koji su ubijeni ili ranjeni na frontu. Još jedan narativ, u kojem strani vojnici toliko strastveno osjećaju rusku stvar da su spremni riskirati svoje živote i krenuti na mukotrpan put do ratnog područja, također, bi mogao dodatnom patriotizmu ruskog stanovništva, navodeći ih da se prijave u vojsku.
 
Šta donosi budućnost?
 
Kada jednom  završe u ratnoj zoni, izlazak se pokazao izuzetno teškim za vojnike iz Južne Azije, a Ganesh je izvijestio da su njega i šest drugih regruta teško pretukli ruski vojnici kada su pokušali pobjeći iz vojske. Na papiru, nacionalne vlade traže od Rusije da vrati njihove građane. Nepal je zabranio svojim građanima da putuju u Rusiju ili Ukrajinu na posao. Glasnogovornik indijskog Ministarstva vanjskih poslova rekao je da je Indija 'pokrenula' to pitanje sa ruskom vladom i zatražila prijevremeno otpuštanje indijskih državljana. Dok je Šri Lanka tražila informacije o svojim državljanima koji su se pridružili ruskoj vojsci.
Južnoazijski vojnici poput Moothapana, koji su pobjegli sa fronta i stigli do svojih ambasada, mogu se sigurno vratiti kući. Ali nema dovoljno vijesti o ostalima koji su još uvijek zarobljeni, i dalje riskiraju svoje živote nakon što su ih agenti prevarili. Koliko se nacionalne vlade trude da ih vrate, može se samo nagađati.
 
Indijski Centralni istražni biro izvršio je raciju u sedam turističkih agencija koje su navodno bile umiješane u krijumčarenje migranata u Rusiju. A u Nepalu su u toku protesti, jer rođaci traže tijela svojih najmilijih, tražeći odštetu od Rusije za smrt. Ali mnogi i dalje traže repatrijaciju članova porodice. Mnogi se još bore u ratnoj zoni. Koliko je smrtnih slučajeva ostalo neprijavljeno? Ne zna se. Umiranje u ratu, bez obzira na lojalnost, je tragično. Umrijeti u ratu u kojem ne želite da se borite je samo malo gore. I što je najstrašnije, kao da siromaštvo samo po sebi nije katastrofa, siromašni i očajni ostaju zarobljeni u Rusiji, moleći se za izlaz. Vlade Južne Azije moraju zauzeti opipljiviji stav kako bi zahtijevale povratak svojih državljana.