"Voda kroz grlo, struja kroz tijelo, prijetnje obrezivanjem”: Ko je mučio narod Hersona tokom okupacije - novi dokazi

Šta se zna o odajama za mučenje koje je ruska vojska napravila na desnoj obali Hersonske oblasti tokom okupacije? Šta kažu stanovnici Hersona i njihovi rođaci koji su stradali tokom akcija okupacionih snaga? Zna li se ko je mučio stanovnike Hersonske oblasti i da li će svi umešani za to odgovarati, saznaje projekat Radio Slobode „Novosti Azovskog regiona“.

"Polovina stanovnika Hersonske oblasti je mučena"

Ruska vojska mučila je gotovo polovinu stanovnika Hersonske oblasti, koji su držani u pritvorskim centrima tokom okupacije grada, uključujući taoce koji su bili izloženi seksualnom nasilju, navodi se u izveštaju u kojem je analizirano 320 slučajeva pritvora u Hersonu, u više od 35 pritvorskih centara.
Analizu je sastavio Tim za mobilnu pravdu, koji je dio Savjetodavne grupe za zločine zločina (ACA), koju podržavaju Ujedinjeno Kraljevstvo, EU i SAD. Grupu je osnovala međunarodna advokatska kancelarija i Fondacija za zaštitu ljudskih prava Global Rights Compliance za podršku Ureda glavnog tužioca Ukrajine.
Regionalna menadžerica Global Rights Compliance, Ana Mikitenko, u komentaru CNN-a objavljenom 2. augusta, napomenula je da "pored kažnjavanja građana Hersona ili njihovih rođaka za vojnu službu, ruska vojska je zapravo kažnjavala ukrajince zbog državljanstva".
U izvještaju se navodi da je najmanje 36 žrtava pominjalo upotrebu električne struje tokom ispitivanja od strane ruskih stražara. Druge žrtve su spomenule prijetnje sakaćenjem genitalija, a najmanje jedna žrtva je bila prisiljena svjedočiti silovanju drugog zatočenika.
Što se tiče muškaraca, "većina zločina je seksualno mučenje, kao oblik kazne za činjenicu da su Ukrajinci i da im neće dozvoliti da imaju djecu", dodala je Mikitenko. 
U izvještaju se dodaje da je "ruska vojska rutinski koristila davljenje, mučenje vodom, teška premlaćivanja i prijetnje silovanjem".
Advokat Wayne Jordash, suosnivač Global Rights Compliance, dodao je u izvještaju da "taktike mučenja i seksualnog nasilja koje je tužilaštvo pronašlo u pritvorskim centrima u Hersonu ukazuju na to da Putinov plan da uništi ukrajinski identitet uključuje niz zločina koji podsjećaju na genocid".
Istovremeno, kako je objasnila Anna Mikitenko, i pored znakova genocida, možda neće biti lako dokazati ovaj zločin protiv čovječnosti, jer je u takvom slučaju potrebno dokazati namjeru.

"Ne zna se gdje se nalaze mučena tijela"

Centar za ljudska prava Zmina izvestio je 31. augusta da je ruska vojska tokom okupacije sela Biljaivka u Berislavskom okrugu u oblasti Herson, pet mjeseci nezakonito pritvorila i mučila najmanje 20 lokalnih stanovnika. Kuća za pogubljenje nalazila se u lokalnoj školi. Četvoro ljudi je umrlo: dvoje u mučilištu, još dvoje nakon puštanja na slobodu.
Koordinatorka Centra Elizaveta Sokurenko napomenula je da su branitelji ljudskih prava intervjuirali 12 žrtava, pet njihovih rođaka i svjedoka. Rekli su da je ruska vojska, kao i militanti ilegalnih formacija "LDNR" dovodila ljude iz okolnih sela u ovaj logor za mučenje. Većina pritvaranja je bila praćena fizičkim nasiljem i prijetnjama. Glavni razlog zašto su privedeni bili su propusti u prilagođavanju vatre i saradnja sa Oružanim snagama Ukrajine.
Aktivistica za ljudska prava je, također, dodala da je tijela dvojice muškaraca ubijenih u mučilištu ruska vojska odvezla u nepoznatom pravcu, obojica se vode kao nestali. Njihovi rođaci traže tijela ili bilo kakve informacije o njihovom mogućem boravištu.

"Pritvarali su ciljane osobe"

Olga Kotljarska, pravna savjetnica kompanije Global Rights Compliance, rekla je za "Novina Priazovia" da, prema riječima advokata, u Hersonu ljudi nisu bili privedeni slučajno. Ovakva dejstva ruske vojske na ovim prostorima dio su širokog sistema pritvora, koji je organiziran, planiran i promišljen, smatra ekspert.
„Ogroman dio su činili ili aktivni vojnici, ili boraci, ili porodice, čelnici mjesnih zajednica koji su mogli osigurati organizaciju života zajednice, podršku životnim aktivnostima, bili su novinari, bili su aktivisti. Kada govorim o aktivistima, mislim samo na ljude koji su izlazili na skupove i iskazivali svoj proukrajinski stav ili na drugi način objavljivali objave na društvenim mrežama. To su mogli biti ljudi koji su imali ukrajinske simbole, bili su volonteri, u određenim slučajevima učitelji i doktori. Odnosno, određene kategorije osoba koje su pritvarane ne samo zbog nečega, već zbog određene funkcije i određenih mogućih strahova, odnosno na osnovu uticaja koji imaju na lokalnu zajednicu“, objasnila je Kotljarska.
U svim centrima za mučenje na desnoj obali Hersonske oblasti mučenje je bilo gotovo redovno, kaže advokatica. Prema njenim riječima, najčešća praksa je bio strujni udar.
“U slučajevima kada je riječ o seksualiziranoj torturi – primjeni struje na genitalije. Osim toga, postojale su i druge prakse mučenja vodom, uskraćivanjem sna i davljenjem. I generalno, može se govoriti o tome da su žrtve i svjedoci govorili o neprimjerenim uslovima zatočenja na ovim mjestima”, prepričava Kotljarska.
Neki su zatočenici pušteni od strane ruske vojske, neki je ruska vojska povela sa sobom kada je napustila desnu obalu Hersonske oblasti, napomenula je ekspertica. Nije poznato po kom principu su se okupatori ponašali.
Prema njenim podacima, bilo je osoba koje su premještane na različita mjesta gdje su postojali pritvori – između desne i lijeve obale regiona.
“I ovo je još jedan takav pokazatelj da su ta pritvorska mjesta bila na određeni način međusobno povezana, postojala je određena struktura. Postojala je i treća kategorija lica koja su prisilno prjemeštena ili čak deportirana na teritoriju Rusije“, navela je advokatica.
Kotljarska je dodala da je veoma važno dokumentirati takve zločine, jer to može pomoći u identifikaciji zapovjednika srednjeg i visokog nivoa koji su uključeni u zatvaranje i mučenje stanovnika Hersonske oblasti.
S obzirom na neprijateljstva i rusku okupaciju dijelova južnih teritorija Ukrajine, redakcija ne može dobiti zvaničnu potvrdu nekih od iznesenih izjava niti ih samostalno provjeriti.

Šumkova o lovu na bivšeg političkog zatvorenika

Ljudmila Šumkova je stanovnica Hersona i tetka bivšeg političkog zatvorenika Kremlja, ukrajinskog vojnog oficira Aleksandra Šumkova. Žena nam je rekla da je, kada je počela okupacija grada, shvatila da će ruska vojska najvjerovatnije doći na adresu na kojoj je prijavljen Aleksandar Šumkov. Da, kaže, i dogodilo se.
„Čak i prije potpune invazije, već smo bili na listama za filtriranje FSB-a Ruske Federacije. I stoga je bilo jasno da će doći na adresu registracije i Aleksandra i naše porodice. Stoga smo se 24. februara preselili iz stalnog mjesta boravka u kuću Aleksandrovih prijatelja. Došli su kod nas tačno na mjesto registracije 12. aprila 2022. godine i tamo izvršili pretres. To smo kasnije saznali. Zvali su nas komšije. Nastavili su potragu za Aleksandrom, potragu za njegovom porodicom. Jer prije toga, još u martu, došla sam na posao da promijenim lozinke na kompjuteru i pokupim svoje stvari. Ostala sam tamo 10 minuta i na izlasku sam vidjela da auto sa iscrtanim "Z" ulazi u kapiju. Imala sam utisak da ih je neko sa moga posla obavijestio”, kaže Šumkova.

"Oni su iskopali grad"

Ruska vojska je pronašla porodicu Šumkov i pritvorila Ljudmilu i njenu sestru 26. jula prošle godine. Prema njenim riječima, vojska je upala u kuću, neki su tu izvršili pretres, a neki - "prekopali baštu".
“U koju svrhu, ne znam, pošto je ovo privatna kuća, tu je bila mala bašta. Možda su tamo tražili oružje. Tu je bila i mala šupa. S obzirom da je ova kuća pripadala porodici momka koji je bio povezan sa "Nacionalnim korpusom "Azov", naravno, tu su čuvani plakati i novine. Općenito, to je nešto poput "azovske" propagande. Oni (vojska - prim. aut.) su sve to pronašli, protresli pred našim očima, pričali o tome da su svi ovdje "fašisti", "nacisti". Onda su odveli moju sestru i mene, stavili nam pletene kape na glavu, strpali nas u terenac i odvezli“, prisjeća se Šumkova.
U početku su žene držane u zgradi Glavne uprave Nacionalne policije Ukrajine u oblasti Herson, koja se nalazi u Luteranskoj ulici. Tamo su provele 10 dana, a u objektu, prema riječima jednog stanovnika Hersona, nije bilo prozora, vode, a umjesto toaleta bila je kofa.
„Hrana se donosila jednom dnevno. Izvodili su ih jednom dnevno - preko puta naše ćelije u improvizovani toalet, koji također nije imao kanalizaciju, bila je i mašina za pranje ruku u koju se sipala voda, a iz ove mašine za pranje ruku su se već prali. Tamo su odveli i dječake. Tu su uglavnom držani muškarci”, rekla je Šumkova.

"Mučenje 24/7"

U zgradi Nacionalne policije ruska vojska je držala pripadnike Teritorijalne odbrane Hersona  i učesnike neprijateljstava. Muškarci su bili veoma mučeni, kaže Šumkova. 
“Stalno smo čuli vriske, stalno, to su bili neljudski krici. A tortura se dešavala 24/7. Jedan dan, malo prije nego smo prebačeni u ITT, najvjerovatnije je neko lice mučeno do te mjere da je jednostavno umrlo. Jer smo čuli kako momci glasno lupaju u jednoj od ćelija. Tada je jedan od službenika i čuvara FSB-a sišao u ovaj podrum i pitao: „Ko to tamo glasno kuca?“. Bili su nesretni. Momci su prijavili da ovdje osoba ne diše. Onda smo vidjeli crnu torbu kako vuku po podu“, prepričala je Ukrajinka događaje iz tog vremena.
Prema njenim riječima, mučene su i policajke. Konkretno, ovo se dogodilo u centru za privremeni pritvor (ITT) u Hersonu, gdje su rođaci Šumkova kasnije bili zatočeni.
“Moje cimerke, bile su dvije policajke, bile su mučene. Jedna djevojka je polivena vodom i ošamućena omamljivačem, mučena električnom strujom. A drugu su tukli gumenom palicom, polili vodom i pustili električnu struju. Tamo su koristili sve metode koje su mogli”, kaže Šumkova.
Ruska vojska je stalno pokušavala saznati bilo kakve informacije o tome gdje se nalazi Ljudmilini nećak Aleksandr Šumkov. Žena je puštena 17. septembra, a njena sestra sedam dana kasnije. Promenili su nekoliko adresa u Hersonu i čekali deokupaciju grada.

"Nisu se hranili tri dana"

Još jednu priču o nezakonitom pritvoru ispričala je stanovnica Hersona, Olga Kaiova. Ruska vojska privela je njenog supruga, lokalnog biznismena i volontera, 5. augusta prošle godine. Zajedno sa drugim volonterima odveo je stanovnike Hersonske oblasti kojima je bila potrebna medicinska pomoć u Zaporožje.
Sada je muškarac optužen za "međunarodni terorizam" i pokušaj ubistva Kirila Stremousova, lokalnog okupacionog zvaničnika. Njegova smrt u saobraćajnoj nesreći prijavljena je prošle godine.
„Odvozili su ljude u Zaporožje na operacije ili neke druge preglede. Iznosili su stvari, pomagali ljudima. I nazad bi donijeli humanitarnu pomoć, konkretno za Društvo Crvenog krsta u Hersonu. To su bili paketi hrane, lijekovi za bolnicu, inzulin. Sve je to dokumentirano, vozili su bez skretanja sa naše strane i pokušali izaći bez skretanja sa druge strane”, kaže Olga.
Sudbinu supruga saznala je  tek u januaru ove godine, kada se građanin Hersona koji je bio u ćeliji sa njim vratio iz ruskog zatočeništva.
„Kada su držani u podrumu u Hersonu, ismijavani su i mučeni najmanje pet dana. Postojala je, kaže, takva mreža za koju su bili vezani lisicama i mučeni električnom strujom. Također su moglo desiti da im zaborave dati hranu, hranili su se ili jednom dnevno, ili jednom u dva dana, a ponekad i tri. Uslovi su bili nehumani. Natjerali su ih da pjevaju himnu Rusije, to je za Ruse bila zabava. Kaže: svako ko bi tuda prošao mogao je tući osobu vezanu lancima za rešetke. Sa njima je u ćeliji bio i maloljetni dječak, pokušali su da ga tu nekako podrže ili nahrane“, prepričava Olga svjedočenja.
Iz oblasti Herson, njen muž je najprije prevezen u Simferopolj, a potom u istražni pritvor "Lefortovo" u Moskvi. Žena kaže da nema nikakav dokument o takozvanom slučaju njenog supruga, advokat te dokumente ne daje, pozivajući se na opasnost. Sastanci se održavaju na zatvorenoj sjednici.
“Šaljemo pisma, stignu do mog muža, on im odgovara. Šaljemo redovnom ruskom poštom i paketi stižu. Piše da od svih pritvora u kojima je bio sada ima najbolje uslove. Ima lavabo sa toplom vodom, ima ih dvoje u ćeliji, tamo je neka kovačnica i ne klone duhom“, rekla je Olga.

O istragama i sudovima

Jury Bilous, advokat koji radi sa žrtvama ruskih vojnih zločina u Hersonskoj oblasti, rekao je za "Novosti iz Priazovija" da se u nekim slučajevima već vode sudske rasprave protiv osoba koje su organizirale logore za mučenje ili zatočile lokalne stanovnike.
“Nezakonito su zatočeni, smješteni u podrume, nisu hranjeni, praktički im nije davana voda, naravno, mučeni su, uzimali su im novac kada su došli da ih privedu, oduzimali su im vrijednu imovinu, bez bilo kakve sudske odluke, bez ikakvih zvaničnih procedura. Sve se to nalazi u materijalima konkretnih sudskih predmeta, što je istraga već provjerila, a tužilaštvo je sudu već uputilo optužnicu. Drugim riječima, takve tužbe protiv onih koji su organizirali logore za mučenje, naprimjer, u Hersonu i ljudi koji su izvršavali naloge organizatora, već su na ukrajinskim sudovima“, kaže Bilous.
Advokat je rekao da trenutno učestvuje na ročištima u predmetu protiv 37 oštećenih i devet optuženih. Ima i drugih slučajeva u kojima je gotovo 200 žrtava aktivnosti ruskih okupatora i onih koji su sa njima sarađivali, kaže Bilous.
"Naša istraga, naše tužilaštvo, odnosno, naša država uopšte, ulaže napore da damo pravni odgovor", napomenuo je advokat.
On je istaknuo da su ovakva suđenja veoma važna za ljude koji su stradali u okupaciji.
„Išli smo na suđenja u odsustvu onima koji su mučili naše ljude u Hersonu i drugim gradovima na jugu. Rezultat će biti dobro provedeno suđenje, u skladu sa standardima pravde i visokokvalitetna presuda koja se može pokazati žrtvama, za koju će se moći razumno odgovarati, uključujući komunikaciju sa zapadnim partnerima i potom predstavljanje to Rusima. Naš zadatak ovdje je da vodimo kvalitetno suđenje kako ne bismo imitirali pravdu, već pokazali da nismo Rusija. I, naravno, važno je i za žrtve”, dodao je Bilous.
U martu ove godine, Mobilni tim za pravdu izvestio je da je tokom okupacije Hersona u gradu bilo oko 20 mučilišta. Finansirala ih je Rusija, a njihov rad je lično nadgledao okupacioni zvaničnik Volodimir Saldo. On reagirao na ove izjave i primjetio da u Hersonu očigledno nema komora za mučenje i nazvao je informacije o njima „lažnim“.
Regionalno tužilaštvo u Hersonu je 3. jula saopćilo da je sudu uputilo optužnicu protiv zamjenika načelnika Rostovske regionalne garde, pukovnika policije i još trojice ruskih vojnika zbog brutalnog postupanja prema civilnom stanovništvu i drugih kršenja zakona i običaja ratovanja.
Također, 22. augusta agencija je obavijestila da sumnjiči sumnji tzv. „komandanta“ ruskih okupacionih snaga i njegovog podređenog „za mučenje i ubijanje civila u Hersonu“. Riječ je o zamjeniku komandanta 22. armijskog korpusa obalnih snaga Crnomorske flote Rusije i njemu podređenom pripadniku Oružanih snaga Rusije.