Više od sistemskog rivala: Kina kao sigurnosni izazov za EU

Trenutni pristup EU strukturiran je u skladu sa „Strateškim pogled na Kinu i EU“ iz 2019. godine, dokumentom koji pruža okvir za odnose EU i Kine. To je označilo promjenu u pristupu EU prema Kini, nadilazeći ekonomske obzire i definirajući Kinu u tri dimenzije: kao partnera u saradnji, ekonomskog konkurenta i sistemskog rivala.

Dok druge dvije dimenzije pristupa EU Kini dobijaju određena objašnjenja u dokumentu, malo je detalja dato za treću — „sistemskog rivala“ — osim Kine kao „sistemskog rivala koji promovira alternativne modele upravljanja“. Kao jedina „negativna“ kategorija, „sistemsko rivalstvo“ je od tada postalo fleksibilna oznaka koja se koristi za opisivanje različitih izazova u odnosima između EU i Kine koji se ne uklapaju u druge dvije dimenzije.

Međutim, uprkos upornim sigurnosnim pitanjima vezanim za Kinu, u Strateškoj perspektivi, ključnom dokumentu koji oblikuje odnose EU i Kine, uglavnom nema zabrinutosti za sigurnost. Od kada je usvojen, evropski sigurnosni ambijent se dramatično promijenio, posebno zbog ruske ilegalne vojne agresije na Ukrajinu. Podrška Kine ratnim naporima Moskve direktno podriva evropsku sigurnost. Međutim, važno je prepoznati da se sigurnosni izazovi koje Kina postavlja EU protežu dalje od njene podrške Rusiji, obuhvatajući niz dobro dokumentiranih hibridnih aktivnosti.

 

 

Uprkos ponovljenim tvrdnjama o neutralnosti, Kina je postala "odlučujući pokretač" ruske ilegalne vojne agresije protiv Ukrajine. Snabdijeva Rusiju robama dvostruke namjene, pomaže u zaobilaženju sankcija i olakšava hibridne operacije Rusije. Zvaničnici EU i Ukrajine ukazali su na ulogu Kine kao "središta za zaobilaženje" sankcija EU protiv Rusije, djelujući i kao dobavljač za Rusiju i kao tranzitna ruta za zapadne proizvode. EU je sankcionirala kineske subjekte zbog isporuke dronova i mikroelektronskih komponenti Rusiji. Kineski zvaničnici i mediji pod kontrolom države pružili su platformu za ruske priče i dezinformacije. Kina je kritikovala sankcije Rusiji i redovno optuživala Zapad da pokreće i podstiče rat. Možda jedina pozitivna uloga koju je Kina odigrala jeste odvraćanje Rusije od pretjeranih nuklearnih prijetnji.

U diplomatskim angažmanima sa Kinom, EU i pojedine države članice dosljedno su isticale kinesku podršku Rusiji kao ključnu iritaciju u odnosima EU i Kine. Od Pekinga je, također, zatraženo da iskoristi svoj uticaj na Moskvu kako bi pomogao u okončanju agresorskog rata protiv Ukrajine. Međutim, čini se da ponovljeni pozivi čelnika i diplomata EU nisu imali nikakav stvarni efekat, jer Kina nastavlja održavati rusku ratnu mašinu do danas, direktno podrujući evropsku sigurnost.

 

 

Osim podrške Rusiji, Kina sama po sebi predstavlja izazov za evropsku sigurnost. To uključuje potencijalne sukobe oko Tajvana i Južnog kineskog mora, hibridne aktivnosti usmjerene na zemlje članice EU i korištenje ekonomskih i trgovinskih veza u političke svrhe.

Sukob u Indo-Pacifiku imao bi globalne posljedice. Izvještaj specijalnog savjetnika predsjednika Evropske komisije Saulija Niinista naziva potencijalni ekonomski i sigurnosni uticaj kineske agresije na Tajvan ili Južno kinesko more „zaprepašćujućim“ za Evropu, što će vjerovatno izazvati oportunističko ponašanje Rusije prema državi članici EU.

Najneposrednije ranjivosti EU proizlaze iz špijunaže, cyber upada i tehnološke infiltracije.

Dok je kineska vojna prijetnja u Indo-Pacifiku goruća briga, najneposrednije ranjivosti EU proizlaze iz kineske hibridne taktike – špijunaže, cyber napada i tehnološke infiltracije – dokazi o čemu su jasni i sve veći. Osobe osumnjičene za špijuniranje za Kinu osuđene su u Estoniji i optužene u Njemačkoj. Kineski brodovi su nedavno bili uključeni u incidente presjecanja kablova u Baltičkom moru. U Belgiji su kineske obavještajne službe regrutovale političara da manipuliše političkom diskusijom i diskredituje istraživača koji je kritičan prema Pekingu. EU je upotrebu hibridnih taktika od strane državnih i nedržavnih aktera nazvala prijetnjom po svoju sigurnost i vrijednosti i ukazala na Kinu koja svoju politiku provodi korištenjem cyber alata i prikazivanjem hibridnih taktika.  

Nacionalne procjene prijetnje potvrđuju da Kina cilja na EU. Švedska služba sigurnosti smatra Kinu, pored Rusije i Irana, najvećom prijetnjom sigurnosti

Švedske, navodeći da Peking pokušava uticati na donošenje odluka u Stokholmu. Danska odbrambena obavještajna služba napominje da Kina pokušava posijati neslogu između evropskih zemalja kako bi oslabila jedinstvo EU, naprimjer, kada ublažava rizike saradnje s Kinom. Belgijska služba sigurnosti na sličan način tvrdi da Kina pokušava narušiti unutarevropske odnose. Njemačke domaće obavještajne službe navode da Kina nastoji stvoriti povoljno okruženje izvan svojih granica za ciljeve Komunističke partije i traži uticajne političke ličnosti koje bi govorile u korist kineskih interesa.

Više kineskih cyber grupa ciljalo je EU, a nekoliko njih je povezano sa kineskom državom. Zapadne agencije za cyber sigurnost pripisale su cyber aktivnosti usmjerene na evropske vlade i zakonodavce koji su kritični prema Pekingu, kao i pomorske istraživačke aktivnosti i razvoj tehnologije kineskim akterima prijetnji koje sponzorira država. EU je sankcionirala pojedince i organizacije povezane s APT10, grupom povezanom s kineskim Ministarstvom državne sigurnosti.

Kina je strani akter manipulacije informacijama i uplitanja (FIMI) sa širokim arsenalom taktika, koje se zauzvrat mogu povezati s drugim oblicima hibridnih prijetnji poput ekonomske prisile ili cyber operacija. Pored promocije dezinformacionih narativa, u Evropi je prijavljeno zastrašivanje i pritisak na pojedince i organizacije od strane kineskih aktera.

EU bi trebala priznati ovu realnost i eksplicitno označiti Kinu sigurnosnim izazovom, dodajući četvrti stub na postojeća tri.

Sigurnosna zabrinutost proširuje se i na kineske tehnologije. Mjere poput EU-ovog 5G Toolbox-a uvedene su uglavnom zbog rizika nacionalne sigurnosti povezanih s kineskim dobavljačima. Nedavno je estonska strana obavještajna služba objavila sigurnosne rizike vezane za kineska električna vozila i opremu za električnu mrežu. Napredne tehnologije poput ovih mogu postati alati za prikupljanje podataka, špijunažu ili stratešku ovisnost. U ekstremnim scenarijima, Kina bi mogla ostvariti značajnu kontrolu nad dijelovima kritične evropske infrastrukture.

Kinesko korištenje ekonomske ovisnosti za pritisak i kažnjavanje zemalja koje prkose njenoj politici izvor je zabrinutosti s potencijalnim uticajem na evropski prosperitet i sigurnost. Zemlje članice EU već su iskusile ekonomsku prisilu Kine. U slučaju Litvanije, ova politika je uticala ne samo na direktne ekonomske veze zemlje sa Kinom, već je, što je još više uznemirujuće, jasno vidjela da Kina vrši pritisak na multinacionalne zapadne kompanije da prekinu veze sa Litvanijom. Ovaj rizik od korištenja ekonomskih veza i zavisnosti kao oružja bi se samo povećao u slučaju potencijalnog sukoba oko Tajvana.

Preporuke  

 

Pozivi da se i Kina kategorizira kao sigurnosna prijetnja do sada su prvenstveno proizlazili iz njene podrške Rusiji.  Međutim, čak i prije rata u Ukrajini punog razmjera, kada su veze EU-a i Kine izgledale pozitivne, prikrivena špijunaža, cyber prijetnje, FIMI i prisila su i dalje postojale, pokazujući da se EU ne može osloniti samo na dobru volju ili diplomatiju kako bi ublažila sigurnosne prijetnje iz Kine. Hibridne aktivnosti Kine protiv EU sve više otežavaju saradnju sa Pekingom bez uzimanja u obzir sigurnosnih rizika koji ona sam predstavlja.

EU bi trebala priznati ovu realnost i eksplicitno označiti Kinu kao sigurnosni izazov, dodajući četvrti stub postojeća tri. To ne bi bio samo retorički pomak, već neophodno usklađivanje politike EU sa stvarnim okolnostima. Također bi državama članicama pružio sveobuhvatniju osnovu za upravljanje odnosima s Kinom u više dimenzija.

Jačanje koherentnosti politike: Kinu treba posmatrati ne samo kao državu, već i kao aktera na sistemskom nivou koji se mora uzeti u obzir u gotovo svakom aspektu kreiranja politike EU. Zvanično označavanje Kine kao sigurnosnog izazova povećalo bi dosljednost u svim područjima politike i širom EU. Iako EU implicitno prepoznaje sigurnosni rizik Kine kroz različite inicijative – često agnostičke po imenu, ali efektivno skrojene da se suprotstave kineskom uticaju – ove mjere mogu biti reaktivne i parcijalne. Jasno definirana "sigurnosna dimenzija" u politici EU prema Kini pomogla bi koordinaciji napora država članica i ograničila bi ad hoc odgovore.

Sistematska procjena rizika: To bi, također, dodatno promoviralo ideju da bi države članice trebale tretirati sigurnosne rizike povezane sa Kinom šire i sveobuhvatnije, izvan specifičnih oblasti koje pokrivaju postojeće inicijative EU. To bi trebalo omogućiti EU da donosi odluke na osnovu boljeg informiranja kada se bavi Kinom i bude spremna na dugoročne kompromise, umjesto da se bavi prijetnjama tek nakon što se pojave.

Nacionalne zabrinutosti: Sigurnosne službe nekoliko država članica već navode Kinu među primarnim sigurnosnim prijetnjama, posebno s obzirom na blisko povezivanje Pekinga s Moskvom. Zvanično prepoznavanje ovih zabrinutosti na nivou EU pomoglo bi u stvaranju konsenzusa o politici Kine. Također štiti države članice od posljedica samostalnog djelovanja i suočavanja s potencijalnom kineskom odmazdom u izolaciji, omogućavajući im da se oslone na jedinstven stav kada ukazuju na kineske aktivnosti koje ugrožavaju evropsku sigurnost.

Podizanje svijesti javnosti i zainteresiranih strana: Eksplicitno označavanje Kine kao sigurnosnog izazova proširilo bi svijest daleko izvan vladinih institucija, pomažući u borbi protiv nerazumijevanja rizika povezanih s Kinom u cijeloj EU, slabosti koju stalno iskorištavaju aktivnosti kineskog stranog uplitanja. Jasna oznaka, koju dosljedno artikuliraju EU i njene države članice, ojačala bi budnost lokalnih vlasti, malih i srednjih preduzeća i subnacionalnih subjekata koji bi se nesvjesno mogli izložiti kineskom uticaju. To bi zauzvrat ojačalo otpornost društva na kineske hibridne prijetnje.

Signaliziranje Pekingu: Označavanje Kine kao sigurnosnog izazova naglasilo bi temeljnu zabrinutost EU i za Kinu. To bi signaliziralo da podrivanje evropske sigurnosti ima cijenu za Kinu. Iako Kina može diplomatski odustati ili pribjeći prinudnim mjerama kao što je ekonomska odmazda, ove akcije bi samo ojačale obrazloženje EU da Kinu tretira kao sigurnosni izazov.

Konačno, sigurnosni rizici za EU ne proizlaze samo iz specifičnih aktivnosti kineskih aktera, već i iz fundamentalne prirode kineskog sistema: Komunistička partija se stavila iznad zakona; država i partija su dizajnom isprepleteni; stranka ima za cilj da kontrolira sve aspekte društva u zemlji i spremna je iskoristiti svaki sektor za postizanje svojih političkih ciljeva. Kineski privatni sektor nije izuzetak.

Uzimanje u obzir dokazanih sigurnosnih rizika trebalo bi da bude sastavni dio jasnijeg i višestranog odnosa sa Kinom pod bilo kojim uslovima – onog koji štiti dugoročne interese EU. Ovo ne podrazumijeva odvajanje od Kine, već osigurava da je angažman Evrope utemeljen na strategiji svjesnoj rizika koja štiti vrijednosti i sigurnost EU. Trenutni preokret u transatlantskim odnosima ne bi trebao učiniti EU manje pažljivom prema ovim rizicima.

 

 

ZAKLJUČAK  

 

Detaljna analiza koja ukazuje na nedovoljnu angažiranost Evropske unije kada je u pitanju sigurnosna prijetnja koju predstavlja Kina za samu EU i njene države člance, pruža i preporuke kako da se zemlje pojedinačno, ali i blok u cjelini zaštiti od ovih prijetnji.  

Za razliku od pojedinih zemalja članica koje poduzimaju mjere u smislu zaštite od sigurnosnih prijetnji koje dolaze iz Kine, u zemljama Zapadnog Balkana, aktuelne vlasti tome ne pridaju značaj. Iako je značajan broj zemalja Evropske unije donio odluku o zabrani korištenja kineske opreme u sigurnosnim institucijama, jer postoji bojazan od zloupotrebe podataka, u većini zemalja Zapadnog Balkana oprema kineskih proizvođača se koristi i nabavlja nova.  

U većini zemalja Zapadnog Balkana Kina je sve značajniji kreditor i u manjoj mjeri investitor. Kreditni aranžmani su najčešće tajni, tako da javnost ne zna detalje ugovora i načina vraćanja kredita, iako se krediti vraćaju iz budžetskih, dakle, javnih sredstava.  

Da se ekonomski uticaj širi i na političku sferu potvrđuje činjenica da npr. Srbija podržava sve kineske inicijative u međunarodnim političkim i drugim tijelima.