Više od 19.000 djece deportovano je u Rusiju. Roditelji pokušavaju vratiti jedno po jedno dijete 

U dvorište lokalne crkve u Kijevu stiže sivi kombi, sa oznakom „Evakuacija. Djeca.” Vrata se širom otvaraju i napolje iskače žena vatrene kose u 40-im godinama,  Oksana Galkina.

"Imam je! Konačno sam vratila svoju Lizu“, vrišti ona radosno volonterima „Save Ukraine“, nevladine organizacije koja joj je pomogla u obavljanju najstrašnije misije u koju je ikada krenula, spašavanju svoje 16-godišnje kćeri Lize sa teritorije Ukrajine koju je okupirala Rusija. 
U društvu desetak drugih roditelja i zakonskih staratelja kidnapovane djece, Galkina je putovala kroz Evropsku uniju, u Rusiju, a zatim na južne teritorije Ukrajine, koje je okupirala Rusija, da bi se konačno vratila kući. Njihov cilj? Vratiti djecu koju je Rusija otrgnula iz njihovog naručja.
Priča Galkine daje uvid u jedan od užasa ukrajinskog rata: prisilno premještanje hiljada djece iz Ukrajine u Rusiju ili teritorije koje je okupirala Rusija. Iako je tačan broj i dalje neizvjestan, prema Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), ukrajinska vlada je identificirala više od 19.000 dece za koju kaže da su deportovana u Rusiju. Liza je samo jedno od 371 djeteta koje su organizacije poput „Save Ukraine“ i Ureda ombudsmana Ukrajine uspjele spasiti.
Rusija priznaje da je prebacila djecu iz Ukrajine, tvrdeći da ih spašava od užasa rata ili olakšava usvajanje ili udomljavanje djece bez roditelja. Ali OSCE je dokumentirao evakuacije bez pristanka za koje kaže da predstavljaju ratne zločine, a Međunarodni krivični sud (ICC) u Hagu izdao je naloge za hapšenje ruskog predsednika Vladimira Putina i njegove komesarke za prava djece Marije Lvove-Belove, zbog njihove uloge u onome što sud naziva ratnim zločinom koji traje.
„Bez obzira na oblik smještaja, ukrajinska djeca se nalaze u potpuno ruskom okruženju, uključujući jezik, običaje, religiju i izložena su proruskoj informativnoj kampanji koja često dovodi do ciljanog prevaspitanja, kao i uključenja u vojno obrazovanje ”, navodi OSCE u nedavnom izvještaju. “Ruska Federacija ne poduzima nikakve korake da aktivno promovira povratak ukrajinske djece. Umjesto toga, stvara razne prepreke za porodice koje žele vratiti svoju djecu."

To je upravo ono što je Galkina otkrila nakon što je njena kćerka oteta iz ukrajinskog grada Hersona.

"Proglasili su je siročetom"

Lizina odiseja počela je u jesen prošle godine nakon što joj je njena majka dozvolila da živi u studentskom domu lokalnog koledža, gde je počela školovati za slastičara. Herson i okolna oblast tada su bili pod ruskom okupacijom.
Sedmicu nakon početka nastave, Galkina je odlučila posjetiti svoju kćer. Na svoj očaj, otkrila je da je Liza, zajedno sa desetinama druge djece, nestala. 
„Preko socijalne službe otkrila sam da su svi odvedeni na Krim na odmor. Ali ja za to nisam dala dozvolu", kaže Galkina. 
Takozvani odmor, koji je prvobitno trebao trajati dvije sedmice, razvukao se na tri mjeseca. Liza je potom prebačena u Geničesk, grad u okupiranoj ukrajinskoj regiji Zaporožja, kako bi nastavila školovanje. 
“Prijetili su joj da će je zatvoriti u podrum, ako ne ode”, rekla je Galkina.
Uz pomoć kćerkinih prijatelja i školskih drugova koji su imali pametne telefone, Galkina je uspjela pronaći Lizu na društvenim mrežama. Liza je sada imala ruskog operatera mobilne telefonije i ponuđeno joj je rusko državljanstvo, što je odbila. Nakon što je provela još osam meseci u Geničesku, daleko od majke i njenog doma u Hersonu, dogodilo se nezamislivo.
 „Proglasili su je siročetom“, prisjeća se Galkina.
Lizino iskustvo odgovara obrascu koji su opisali organi za zaštitu ljudskih prava i organizacije kao što su OSCE i ICC. Otkako su u martu raspisane međunarodne potjernice za Putinom i Lvovom-Belovom, Lvova-Belova je negirala da Rusija pokušava lišiti djecu ukrajinskog jezika i državljanstva i rekla da Rusija pokušava  spojiti djecu sa članovima njihovih porodica.
 Ali grupe za nadzor su dokumentovale kako je Moskva deportovala djecu iz okupiranih regiona Ukrajine u kampove za "prevaspitavanje" na Krimu i u Rusiji, gdje su ponekad držana mjesecima i podvrgnuta "proruskom patriotskom i vojnom obrazovanju", uključujući u nekim slučajevima obuku za upotrebu vatrenog oružja. Druga djeca, odvojena od roditelja u filtracijskim kampovima, dobila su ruska imena i nove datume rođenja kako bi volonterima u Ukrajini i Rusiji bilo teže da ih lociraju i vrate roditeljima, kaže Katerina Raševska, pravni ekspert u Regionalnom centru za ljudska prava, nevladinoj organizaciji koja radi na povratku djece iz Rusije.

Liza je provela osam meseci u Geničesku živeći u studentskom domu lokalnog koledža br. 27, gde se sprijateljila sa Nastjom Ševeljovom, 15-godišnjakinjom iz Hersona. Djevojke su se povezale, zbližene zajedničkim iskustvom u ruskom zarobljeništvu. Liza se prisjetila jezive atmosfere u Geničesku. 
"Bilo je tako hladno u toj staroj spavaonici. Bili smo okruženi ruskim vojnicima. Nije bilo dozvoljeno zatvaranje vrata u našim sobama. Vojnici su mogli ući, čak i noću", sjeća se Liza.
Jedne noći, jedna od djevojaka u njihovoj spavaonici ispala je kroz prozor na petom spratu. Nakon toga više nisu smjeli otvarati prozore da uđe svjež zrak. Liza i Nastja nikada nisu otkrile kako je devojka pala ili šta je bilo sa njom. Djevojčice su živjele zajedno sa desetinama druge ukrajinske djece. Njihovo vrijeme je bilo strogo organizovanje i od njih se očekivalo da se pridržavaju ruskog školskog programa. Odbili su slušati časove historije, jer o Ukrajini nije izgovoreno ništa povoljno. Vojnici bi kupovali stvari za djecu koja su pokazala naklonost Rusiji. Neki klinci su rekli da će dati biti odani onome ko pobijedi u ratu.
„Rusi su se predstavili kao oslobodioci. Ali u isto vrijeme, prijetili su da će vas poslati u Čečeniju na prevaspitanje, ako ne budete radili ono što vam kažu", kaže Nastja. 
I Liza i Nastja su rekle da su u više navrata tražile da ih pošalju kući, ali tek nakon što su ih majke pronašle, prikupile dovoljno dokumenata da ih oslobode i otputovale da ih pronađu, konačno im je dozvoljeno da odu. U Kijev su stigle 22. maja.

"Ukrajinska djeca su resurs"

Spasilačke operacije poput one koja je oslobodila Lizu počinju onog trenutka kada ruski i ukrajinski dobrovoljci - koji rade tajno zbog sigurnosnih rizika - utvrde gdje se nalazi oteto dijete. Nevladine organizacije poput „Save Ukraine“ i Regionalnog centra za ljudska prava pomažu roditeljima u prikupljanju dokumenata koji dokazuju njihovo zakonsko starateljstvo. Svjesni su da sat otkucava, rekla je Raševska, dok ruske vlasti pokušavaju ubijediti djecu u rusku superiornost, podmićuju ih igračkama i odjećom i tvrde da ih roditelji ne žele nazad.
„Istovremeno, Rusija zaista vraća mali procenat kidnapovane djece kako bi se javno predstavila kao spasitelj. Oni roditelji koji uspiju doći do svoje djece mogu kući tek nakon što se zahvale Ruskoj Federaciji što im je spasila djecu pred ruskim propagandistima koji ih čekaju u posebnoj prostoriji", kaže Raševska. 
Za neke roditelje, put do njihove djece uključuje i do 12 sati intenzivnog ispitivanja od strane obavještajnih službi FSB-a. Neki su ispitani kako bi otkrili identitete onih koji im pomažu u potrazi za povratkom djece, a znalo se desiti da ih se vrati u Ukrajinu bez djece.
"Za Rusiju su ukrajinska djeca resurs", kaže Mariia Sulialina, šefica Centra za građansko obrazovanje "Almenda", nevladine organizacije koja nastoji da dokumentuje kršenja protiv djece. 
"Oni žele odgojiti novu generaciju koja će širiti ruske vrijednosti... Potrebna im je nova generacija vojnika da ih baci u rat", smatra Sulialina. 
Masovne otmice dio su pokušaja da se iskorijeni postojanje Ukrajine, dodala je ona. 
"Čak i ako povratimo svoje teritorije, oni su postavili tempiranu bombu koja može eksplodirati. Zato što se mladi ljudi počinju identicirati sa Rusijom. Oni nas neće fizički uništiti, ali ubijaju Ukrajince u našoj djeci", kaže Sulialina. 
Njena tvrdnja proizlazi iz gorkog historijskog presedana. Prema podacima „Almende“, desetine mladih Krimljana koji su bili djeca kada je Rusija okupirala i ilegalno anektirala ukrajinsko poluostrvo 2014. su ili regrutovani ili su se čak dobrovoljno pridružili ruskoj invazijskoj vojsci 2022. 
"Neki od njih su poginuli u ratu", rekla je Sulialina.
Prema Raševskoj, Rusija cilja ukrajinsku djecu kako bi riješila vlastiti demografski problem. 
U protekle tri godine, zemlja je izgubila oko dva miliona ljudi više, nego što bi inače, iznosio gubitak kao rezultat rata, bolesti i egzodusa, objavio je Economist u martu.
„Putin je više puta naglašavao demografski problem“, rekla je Raševska, dodajući da nedavni vladini izveštaji bilježe porast stanovništva u regionima u koje se šalju Ukrajinci.
 „Ukrajinska deca su dobrodošla u Rusiji. Oni su bijelci, dijele istu religiju, sličnu kulturu i govore ruski. Ruske porodice ih rado usvajaju, motivirane pogodnostima koje ruski sistem nudi za usvajanja", kaže Raševska. 

'Molim te, dođi kući'

Liza i Nastja bile su među 20 djece koju je spasila Ukrajina, u sklopu sedme spasilačke misije i vratila ih sa teritorija pod ruskom okupacijom. Ali sretni završeci njihovih priča ostaju izuzetak.

Uoči očekivane kontraofanzive Ukrajine, ruske vlasti u okupiranom dijelu južnog regiona Zaporožja ponovo otimaju djecu, navode ukrajinski zvaničnici. Ivan Fedorov, prognani gradonačelnik grada Melitopolja, rekao je da Rusi vode ukrajinsku djecu u obrazovne kampove. 
"Ovo je još jedan pokušaj da im se 'ispere mozak' i da se mališani pretvore u živi štit i monete za pregovaranje", rekao je Fedorov u izjavi za Telegram.
Dok su se Liza i ostala spašena djeca oduševljeno slikali ispred autobusa za evakuaciju, željno iščekujući pizzu, jedna žena Olga, vitka plavuša tridesetih iz Hersona, stajala je sama, brišući suze, nesposobna da podijeli sa ostalim roditeljima radost. Njeno 17-godišnje kumče Denis ostao je u Rusiji.
Kao dio spasilačke operacije „Save Ukraine“, Olga je otputovala iz Njemačke u Rusiju, sa namjerom da vrati Denisa kako bi ga ponovo spojila sa bakom, tetkom i starijim bratom. Sakupila je potrebnu dokumentaciju i bila ga spremna usvojiti,  kako bi ga izvukla. Ali čim je sletjela u Moskvu, FSB ju je uhapsio i zadržao dva dana u pritvoru. 
"Oduzeli su mi telefon i dokumente, prijetili mi detektorom laži, htjeli su znati ko mi je pomogao da lociram Denisa", prisjetila se Olga.
Umjesto da olakšaju Denisovo oslobađanje, Rusi su jednostavno deportovali Olgu u Bjelorusiju. Tamo je izdržala još jedan dan ispitivanja od strane bjeloruskog KGB-a prije nego što je protjerana i prepuštena sama sebi u Minsku. Bila je primorana obratiti lokalnom ogranku Crvenog krsta za pomoć da se vrati u Ukrajinu.
"Bila sam tako očajna. Čim sam se vratila u Ukrajinu, nazvala sam njegovu tetku da joj kažem da nisam uspjela. Ali, rekla je da već zna. Dok sam putovala, Denis, koji je prethodno tražio da ga vrate kući, poslao je vrlo čudnu glasovnu poruku, rekavši da se ne želi vratiti u Ukrajinu, jer će ga ukrajinska sigurnosna služba  ispitati, a zatim poslati u rat”, kaže Olga. 
U pokušaju da Denisa zadrže u Rusiji, Rusi su mu ponudili državljanstvo, uz potvrdu za stan i školovanje u Moskvi. 
"Ponudili su mu izglede za bolji život. Ali bojim se da su ga lagali i umjesto obrazovanja, bit će pozvan u rusku vojsku. Denis puni 18 godina samo za tri mjeseca”, ističe Olga. 
"Molim te, Denise, dođi kući", rekla je ona obraćajući se novinarima koji su se okupili da vide dolazak djece. „Čekaju te tvoja baka, tvoj brat, tetka, tvoji nećaci. Ovde vas niko neće mučiti."

Nažalost, Denisovo iskustvo je mnogo češće od Lizinog. Samo tokom 2022. godine, više od 400 ukrajinske djece usvojile su ruske porodice, navodi Raševska. 
“Samo oko 300 djece je vraćeno 2022. godine”, rekla je ona.
Ovakvim tempom, dodala je, bit će potrebno 50 godina pre nego što Ukrajina bude u stanju vratiti svu svoju kidnapovanu decu.