23.07.2024.

Usklađivanje Kine i Rusije: prijetnja sigurnosti Evrope – II dio  

Izvještaj MERICS-a, Chatham House-a i GMF-a  

4. Usklađivanje Kine i Rusije predstavlja prijetnju evropskoj sigurnosti i stabilnosti
 
Zajedno, Kina i Rusija nastoje osujetiti zapadno jedinstvo i razviti sposobnosti da predstavljaju ogromnu prijetnju transatlantskoj sigurnosti. Kina je postala ključni pokretač ratnih napora Moskve, sa neposrednim uticajem na bojno polje.
U širem smislu, utiče na evropsku sigurnost u četiri glavne dimenzije:
 
  • - Trgovinski i finansijski tokovi Kine i Rusije
  • - Osiguranje kritičnih roba dvostruke namjene od strane Kine za Rusiju
  • - Koordinirane nekonvencionalne sigurnosne prijetnje
  • - Vojna i sigurnosna saradnja.
  • -  
SAD i njihovi evropski partneri moraju razviti mehanizme za bolju koordinaciju svojih pristupa. Nejedinstvo je ranjivost koju i Kina i Rusija žele iskoristiti. Ovdje ispitujemo prirodu i obim prijetnje rusko-kineskog usklađivanja prema EU i SAD.
 
4.1 Rast i dinamizam kinesko-ruskih trgovinskih i finansijskih tokova daje Rusiji veliku podršku u kritičnom trenutku u njenom ratu protiv Ukrajine
 
U 2023. godini bilateralna trgovina između Kine i Rusije dostigla je rekordnih 240 milijardi dolara, što je povećanje od 26,3 posto u odnosu na prethodnu godinu. Moskva ide ka snažnoj ovisnosti o kineskoj ekonomiji. Kina je najbrže rastuća izvozna destinacija Rusije, a kineski izvoz u Rusiju je porastao kako bi zamijenio robe iz Evrope i drugih partnera koji su prestali trgovati sa Rusijom zbog sankcija.
Vrijednost kineskog izvoza u Rusiju u 2023. godini iznosila je 111 milijardi dolara, što je bilo uporedivo sa kineskim izvozom u Holandiju i Vijetnam. Kina je jedina velika industrijalizirana zemlja koja nastavlja neograničeno trgovati sa Rusijom. Sankcije i smanjenje trgovine sa EU i SAD čine trgovinu sa Kinom vitalnom za rusku ekonomiju da preživi uticaj rata. Ali postoje važne oblasti koje ne pokazuju nikakav dinamičan razvoj: kineske investicije u Rusiji bile su male i smanjene. Peking je sretan što istiskuje zapadnu premium robu, ali nije zainteresiran za razvoj Rusije kao konkurenta u oblastima visoke tehnologije.
 
Trgovina fosilnim gorivima ostaje okosnica ekonomskog odnosa, ali bez potrebne infrastrukture za brzo povećanje obima. Trenutno postoji samo jedan naftovod (naftovod Sibir-Pacifik, 2012.), koji izvozi oko 35 miliona tona godišnje u Kinu. Predviđeno je da će jedini plinovod (plinovod Snaga Sibira iz 2019.) izvoziti do 38 milijardi kubnih metara plina godišnje u Kinu do 2025. (više od dvostruko i odnosu na 15,5 milijardi kubnih metara u 2022. godini). Nastavljaju se pregovori o izgradnji gasovoda Snaga Sibira 2 od arktičkog poluostrva Jamal do Kine preko Mongolije, ali nije sigurno da Kina želi investirati u tako veliki infrastrukturni projekat za fosilna goriva. Ruski izvoz oružja u Kinu bio je snažan, ali se stalno smanjuje od 2018. IT saradnja je značajno smanjena, jer kineske IT kompanije strahuju od sekundarnih sankcija SAD. Kineska valuta i dio njene finansijske infrastrukture zamijenili su zapadne finansijske institucije. Ruska trgovina sa Kinom odvija se uglavnom u juanima, ali Rusija se i dalje oslanja na američke dolare u trgovini sa drugim državama. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov objavio je 22. aprila 2024. da su Rusija i Kina gotovo u potpunosti zamijenile dolar koristeći svoje nacionalne valute. Međutim, veće kineske banke izbjegavaju uplitanje iz straha od sekundarnih sankcija SAD-a.
 
4.2 Kina je postala ključni dobavljač roba dvostruke namjene za Rusiju
 
Treba napraviti važnu razliku između smrtonosne i nesmrtonosne opreme. Kinesko rukovodstvo je dosljedno od početka rata u tome da Rusiji ne daje smrtonosno oružje, jer su SAD i Evropa ovdje povukle jaku crvenu liniju. Izvoz oružja bi doveo do rizika snažne eskalacije tenzija. Kina će, vjerovatno, nastaviti poštovati ovu crvenu liniju, s obzirom na visoke uloge u održavanju pristupa svojim najvećim izvoznim tržištima u EU i SAD.
Međutim, Kina je povećala izvoz kritičnih proizvoda visoke tehnologije u Rusiju, koji bi se potencijalno mogu koristiti u vojsci. Stoga je važno procijeniti u kojoj mjeri kineski izvoz roba dvostruke namjene u Rusiju predstavlja zaobilaženje zapadnih sankcija i ključnu podršku ruskim ratnim naporima. Visok udio izvoza mašina za alate iz ili preko Kine je od ključnog značaja, jer pomaže Rusiji u proizvodnji vojne opreme.
Javno dostupni kineski carinski podaci pokazuju da Kina svakog mjeseca izvozi više od 300 miliona dolara proizvoda dvostruke namjene koje su EU, SAD, Velika Britanija i Japan identificirale kao stavke „visokog prioriteta“ za proizvodnju oružja, uključujući rakete i dronove. Ova prodaja je dostigla vrhunac od 600 miliona dolara u decembru 2023. Sve u svemu, trgovinski stručnjaci procenjuju na osnovu podataka MMF-a sa podacima o ruskoj trgovini da su od ukupnog kineskog izvoza od početka invazije, više od trećine predstavljali proizvodi na ograničenim listama EU (dvostruka upotreba -upotreba proizvoda napredne tehnologije kao i ekonomski kritična roba, pored visoko prioritetnih artikala). Kineski izvoz roba za koje postoje ograničenja u EU, u Bjelorusiju, Armeniju, srednjeazijske države i Tursku je značajno porastao. Ovo su drugi najbrže rastući izvori uvoza u Rusiji koji se koriste za zaobilaženje sankcija.
 
Podaci ruske carine za 2022. godinu pokazuju da najveći dio tog izvoza nisu proizvodi proizvedeni u Kini, oni su proizvedeni u trećim zemljama za kompanije iz SAD i EU i prebačeni preko kineskih trgovačkih kompanija. Kina je tako postala najvažnija platforma za ruski uvoz zapadnih roba dvostruke namjene.
Rusija poduzima najambicioznije širenje odbrambene industrije od sovjetske ere, mnogo bržim tempom nego što se očekivalo. Prema američkim procjenama, Rusija koristi pošiljke mašina za alate iz Kine za jačanje proizvodnje balističkih projektila i mikroelektronike koja se koristi u proizvodnji ruskih projektila, tenkova i aviona. U 2023. godini prijavljeno je da do 90 posto ruskog uvoza mikroelektronike dolazi iz Kine, uključujući vojnu optiku za tenkove i oklopna vozila. Te godine je procijenjeno da je 70 posto ruskog uvoza alatnih mašina iz Kine bilo namijenjeno za proizvodnju balističkih projektila. Kineski motori za bespilotne letjelice su korišteni za pogon ruskih vojnih dronova. Ova procjena se u velikoj mjeri poklapa sa nalazima Međunarodne grupe Yermak-McFaul da je Kina izvor više od 80 posto uvezenih mikročipova (uglavnom zapadne proizvodnje) koji se koriste u ruskom oružju, uključujući i raketei ključni dobavljač kritičnih komponenti vojnih dronova. za Rusiju.
Značajan kineski izvoz robe, materijala, komponenti i mašinske opreme dvostruke namjene omogućava Rusiji da proširi proizvodnju naoružanja. Ovo predstavlja indirektnu prijetnju evropskoj sigurnosti time što mijenja situaciju na bojnom polju. Izvoz roba dvostruke namjene daje ključnu podršku ruskim vojnim kapacitetima i produžava rat. Da bi se okončao rat u Ukrajini, Kina mora biti uvjerena da je u njenom dugoročnom interesu da prestane pomagati Rusiji da obnovi svoju vojnu industrijsku bazu.
Kina ostaje ambivalentna, jer ne želi izgubiti svoje najvažnije ekonomske partnere, niti da Rusija izgubi rat. Međutim, kineski prostor za ambivalentnost sada je stisnut. Lideri EU su eksplicitno istaknuli podršku Kine Rusiji koja zaobilazi sankcije na posljednjem samitu EU i Kine u Pekingu u decembru 2023. Ovo pitanje su, također, pokrenuli njemački kancelar Olaf Scholz i američki državni sekretar Blynken tokom svojih sastanaka u Pekingu s predsjednikom Xijem u aprilu 2024. Francuski predsjednik Macron izjavio je 6. maja 2024. da se predsjednik Xi obavezao da će se suzdržati od prodaje bilo kakvog oružja Moskvi i da će “strogo kontrolirati izvoz robe dvostruke namjene“ tokom njegove posjete Parizu.  
Nijedan od ovih apela nije doveo do bilo kakve promjene u ponašanju Kine prema izvozu kritičnih roba dvostruke namjene. Shodno tome, SA i EU odlučile su u februaru 2024. da navedu nekoliko kineskih kompanija (kopno i Hong Kong) i firmi iz trećih zemalja u novim sankcijama protiv Rusije. U bliskoj budućnosti će vjerovatno biti odlučeno o više takvih listi. Na taj način, kompanijama iz EU/SAD zabranjeno je trgovati visokorizičnom robom dvostruke namjene sa ovim kompanijama. Blokiranje ovakvih kanala nabavke proizvoda dvostruke namjene je izazovno i zahtijeva ciljano provođenje zakona u jurisdikcijama koje sankcioniraju sve uključene kompanije, u kombinaciji sa kontrolom izvoza (certifikati o krajnjoj upotrebi). Bit će potrebna efikasna saradnja sa zemljama u kojima kompanije zaobilaze sankcije, što može zahtijevati razmenu dokaza.
 
4.3 Rusija i Kina provode operacije u sivoj zoni  
 
Rat u Ukrajini je, također, stavio fokus na zajedničku obavještajnu saradnju Rusije i Kine, operacije uticaja, cyber napade u Evropi.
U domenu informacija, Kina je Rusiji dala značajan podsticaj pojačavajući njen ratni narativ i povećavajući njen kredibilitet i doseg, posebno na globalnom jugu. Okrivljujući rat za „širenje NATO-a“, „zapadni imperijalizam“ i „dvostruke standarde“, i Rusija i Kina su potkopali globalnu solidarnost prema nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine.
Kineske sigurnosne operacije su se više okrenule Evropi, uključujući i vojne tehnološke svrhe i politički uticaj. Koordinacija prikupljanja obavještajnih podataka između Rusije i Kine raste. Nadovezuje se na već postojeću industrijsku špijunažu te na prikupljanje ruskih vojnih obavještajnih podataka i uticanje na političke informacije. Kineske špijunske aktivnosti ukrštaju se ss ruskim mrežama koje su prodrle u ekstremne političke stranke EU na krajnjoj desnici i krajnjoj lijevoj strani. U maju 2024. gofinr, njemačka policija uhapsila je parlamentarnog pomoćnika vodećeg kandidata krajnje desne stranke AfD zbog sumnje da je špijunirao za Kinu. Svrha obavještajnih operacija obje zemlje u Evropi je ista: širenje sumnji u demokratiju, stvaranje podjela i time sticanje uticaja.  
„Kina i Rusija imaju zajedničke ciljeve koje zajednički promoviraju kada to služi njihovim interesima“, upozorila je Finska sigurnosno-obavještajna služba 2023.
Takav uticaj ide zajedno sa pojačanim cyber napadima, koje je navodno preduzela grupa „Napredna grupa za trajnu pretnju 31” (APT 31), povezana sa kineskim obaveštajcima, na pojedinačne parlamentarce u nekoliko parlamenata, od kojih su većina članovi Interparlamentarne alijanse o Kini (IPAC). U cyber napadima 2021. godine na meti je bilo najmanje pet belgijskih parlamentaraca u nacionalnom i evropskom parlamentu, uključujući bivšeg premijera Guya Verhofstadta . Belgijski nacionalni parlament zatražio je od države krivičnu istragu i proglasio se građanskom strankom u pravnoj potrazi za hakerima .
Kinesko ministarstvo vanjskih poslova negiralo je bilo kakvu umiješanost, a poricanje se fobrlo u pitanje odsustvom službenih reakcija na sankcije EU kineskim subjektima za cyber napade uvedene u ljeto 2021.
 
4.4 Rastuća vojna saradnja između Kine i Rusije predstavlja prijetnju koja se razvija
 
Iako nije neposredna prijetnja u Evropi, ova dinamika se mora ozbiljno shvatiti u drugim regijama, posebno u Indo-Pacifiku. Na samitu u maju, predsjednici Putin i Xi složili su se da pojačaju vojne veze, posebno širenjem obima zajedničkih vojnih vježbi, više zajedničkih pomorskih i zračnih patrola i većom saradnjom u bilateralnim i multilateralnim okvirima. Vojna saradnja između Rusije i Kine se stalno povećava, produbljujući interoperabilnost između dvije vojske. Održani su zajednički mornarički manevri (npr. decembar 2022. u Istočnom kineskom moru i u Omanskom zalivu u martu 2024. kada su se Iran i Rusija pridružili vježbi „Pojas pomorske sigurnosti 2024”), kopnenih vojnih vježbi (vježba Vostok u septembru 2022. na ruskom Dalekom istoku, kojima se pridružilo 2.000 kineskih vojnika) i saradnja na sistemima za rano upozoravanje na rakete, kao i zajedničke patrole u Aziji sa nuklearnim bombarderima.
Bivši američki ministar odbrane Robert M Gates upozorio je 2023. da se zemlja nikada prije nije suočila sa četiri saveznička antagonista u isto vrijeme (Rusija, Kina, Sjeverna Koreja i Iran), čiji bi kolektivni nuklearni arsenal uskoro mogao biti dvostruko veći od američkog. „Događaji u Kini i Rusiji su važni, a prijetnje koje predstavljaju ove međusobno povezane zemlje treba objasniti.”
 
5. Političke preporuke: Odgovor na promjenjivu prirodu rusko-kineskog usklađivanja
 
Odgovaranje na višestruke izazove koje rusko-kinesko usklađivanje postavlja pred transatlantske partnere zahtijeva temeljno preispitivanje percepcije prijetnji u pogledu evropske sigurnosti, uzimajući u obzir potrebu za diferenciranim i zajedničkim (rusko-kineskim) pristupima. Također, poziva na stvaranje diplomatskih mehanizama za praćenje i rješavanje evoluirajućih prijetnji. Predložene političke preporuke imaju za cilj promjenu kineske kalkulacije u vezi sa ratom u Ukrajini i tačnije njene podrške Rusiji. Preporuke uzimaju u obzir složenost pitanja, uključujući ekonomsku međuzavisnost, i faktor rizika od nenamjernog jačanja usklađenosti. Preporuke su, međutim, zasnovani na neophodnosti 'učiniti sve što je potrebno' da se uspostavi mir u Evropi.
 
5.1 Redefiniranje paradigme kako bi se odrazile prijetnje evropskoj sigurnosti
 
Nedavna putanja odnosa Kine i Rusije, posebno nakon rata u Ukrajini, zahtijeva od evropskih i američkih donositelja odluka da promijene svoje razumijevanje odnosa prema Kini i razviju kapacitete da se bave Kinom i Rusijom na bazi informiranosti prilikom donošenja odluka. Ovo zahtijeva holistički pristup, prevazilaženje specijalizovanog i odvojenog razmišljanja o Rusiji kao sigurnosnoj pretnji i Kini kao ekonomskom konkurentu.
Evropa više ne može sebi dozvoliti da ignorira prijetnju koju Kina predstavlja za evropsku sigurnost, iako će ostati važan i težak ekonomski partner, konkurent u mnogim sektorima i partner u suočavanju sa globalnim izazovima. To znači da je Kina istovremeno partner u saradnji, ekonomski konkurent, sistemski rival i prijetnja evropskoj sigurnosti.
Priznanje Kine kao sigurnosne prijetnje suočit će donositelje odluka u EU sa teškim izborom kako uspostaviti pravu ravnotežu između budućeg prosperiteta kontinenta sa Kinom kao glavnim ekonomskim partnerom i ključnog za rješavanje globalnih izazova, uz istovremeno osiguravanje većeg evropskog prosperiteta i sigurnosti. Evropa je prošla kroz nekoliko faza preispitivanja i definiranja svog angažmana s Kinom. Kontinuirana podrška Kine Rusiji gura Evropu da uđe u novu fazu.
 
Priznanje Kine kao sigurnosne prijetnje zajedno sa Rusijom stvorit će potrebu za stvaranjem međunarodnog prostora za praćenje i odgovor na izazove koje donosi ovo usklađivanje. EU će ostati efikasan forum za evropsku koordinaciju, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo. NATO bi morao proširiti svoj pristup kako bi detaljno sagledao ove izazove, uključujući i NATO+4 format (sa Japanom, Republikom Korejom, Australijom i Novim Zelandom). Format G7+ će postati sve važniji sa aspekta ekonomske sigurnosti i finansija.
Međutim, svako konkretno odlučivanje i liderstvo u odnosima sa Kinom i Rusijom morat će se vršiti pojedinačno na nacionalnom nivou i kolektivno na nivou EU. I dalje je važno zadržati kapacitet i namjeru da se svaka zemlja tretira drugačije, uzimajući u obzir specifičnost svakog pitanja, kako bi se izbjeglo nenamjerno promoviranje još više „zajedništva“.
 
5.2 Redefiniranje onoga što transatlantski partneri mogu očekivati o ulozi Kine u okončanju rata u Ukrajini
 
Nakon dvije godine pozivanja Kine da iskoristi svoj uticaj za okončanje rata u Ukrajini, mora se priznati da transatlantski partneri nisu bili uspješni i da mijenjaju svoje pristupe.
Danas Kina doživljava rat kao dugoročan i nema namjeru ulagati neophodan politički kapital kako bi odigrala aktivnu ulogu u pomaganju da se u skorije vrijeme okonča, osim ako obje strane prvo ne preduzmu potrebne preliminarne korake. Odsustvo Kineza na Ženevskoj mirovnoj konferenciji je to potvrdilo. Stav Kine o ratu nije se suštinski promijenio otkako je distribuirala plan od 12 tačaka o rješavanju takozvane "krize". Gestikulacija sa prijedlogom Brazila ili diplomatske turneje specijalnog izaslanika Li Huija samo imaju za cilj da signaliziraju da bi Peking mogao igrati ulogu, ako smatra da postoje adekvatni uslovi. Potencijalna uloga Kine u postizanju primirja ili učešću u obnovi Ukrajine mogla bi jednog dana postati relevantna.
Niko ne bi trebao potcijeniti kapacitet Kine da promijeni svoj pristup, ako su vrijeme i uslovi pravi i postoji prilika da se iskoriste. Niko u Pekingu nije mogao definirati kako bi pravi uslovi mogli izgledati danas. Ako dođe do takvog scenarija, Evropi i njenim transatlantskim partnerima mora biti jasno da Kina ne bi trebala steći udio u bilo kakvom redefiniranju evropske sigurnosne arhitekture. Ovo je na državama članicama OSCE-a da odrede da li i kada dođe trenutak.
U ovom trenutku, Evropa i SAD ne mogu računati na Kinu da sada igra ulogu u okončanju rata i moraju priznati da Kina umjesto toga podržava ratne napore Rusije.
Ciljevi transatlantskih partnera u današnjem angažmanu Kine trebali bi biti dvostruki:
Prvo, da se pojača poruka o izbjegavanju bilo kakve nuklearne eskalacije, nadovezujući se na zajednički interes sa Kinom kako bi se osiguralo da ruske nuklearne prijetnje ne eskaliraju i budu pravovremeno zaustavljene. Realno, Peking to neće učiniti, jer to traže zapadni partneri, već zbog vlastitih nacionalnih interesa.
 
Drugo, uložite ograničeni politički kapital tražeći od Kine da igra ulogu na međunarodnim konferencijama kako bi se okončao rat. Peking će donijeti vlastitu procjenu kada treba igrati tu ulogu. Međutim, treba uložiti politički kapital kako bi se povećali troškovi kineske podrške ruskim ratnim naporima.  
 
5.3 Razmatranje kako da se prekine kineski izvoz proizvoda dvostruke namjene
 
Završetak rata uključuje smanjenje sve veće podrške Kine ruskim ratnim naporima. Evropa je suočena sa teškim političkim izborom: ili nastaviti sa apelima na najvišim nivoima - zadržavajući tako postojeće crvene linije i priznajući da Evropa ne namjerava upotrijebiti sve moguće alate da promijeni ponašanje Kine - ili pomjeriti svoje crvene linije povećanjem cijene koju Kina treba platiti zbog izvoza opreme dvostruke namjene u Rusiju.
To neće biti lako, jer zahtijeva mjerenje posljedica i moguće odmazde Kine. Bit će potrebni političko vođstvo i hrabrost, kao i bliska saradnja sa kompanijama iz EU, ključnim akterima u ekonomskim odnosima EU i Kine, koji su često vođeni strahom od odmazde. Oni su prva linija odbrane od zaobilaženja sankcija sa svojim proizvodima i stoga moraju primijeniti dužnu pažnju na izvoz. Bit će potrebno više akcija vlada kako bi se to osiguralo.
Proširenje restriktivnih mjera za smanjenje kineskog izvoza opreme dvostruke namjene bio bi odmjeren i proporcionalan odgovor i odluka koju bi EU mogla donijeti. Ovo bi imalo direktan uticaj na dotične kompanije, uključujući troškove reputacije.
Navođenje svih onih kineskih/hongkonških (i drugih iz relevantnih trećih zemalja) kompanija (u EU: prema Aneksu IV Uredbe EU 833/2014) protiv kojih postoje dokazi o zaobilaženju sankcija uvođenjem izvoznih ograničenja prema tim kompanijama u vezi sa dvostrukom namjenom robe i tehnologije. To bi trebalo obuhvatiti oba slučaja: a) pretovar robe porijeklom iz EU b) „zatrpavanje“ izvoznih ograničenja EU autohtonom robom i tehnološkim artiklima, čime se doprinosi tehnološkom unapređenju ruskog sektora odbrane i sigurnosti.
Kombinirajući ovo sa delotvornim mjerama za provođenje zakona unutar jurisdikcije država članica EU protiv firmi koje izvoze takvu robu direktno ili indirektno prema kompanijama ovih trećih zemalja, uključujući i kroz zahtjev da se osiguraju „certifikati krajnjeg korisnika“ u skladu sa propisima o kontroli izvoza dvostruke namjene kako bi se garantiralo da neće biti izvoza u Rusiju, sa relevantnim klauzulama koje će biti uključene u komercijalne ugovore.
Rad sa G7+ partnerima kako bi se omogućilo nametanje sekundarnih sankcija kompanijama EU u jurisdikcijama trećih zemalja, kao i stranim kompanijama uključenim u takvo zaobilaženje, u slučaju da prethodne mjere ne dovedu do efikasnog suzbijanja zaobilaženja. Ovo je trenutno moguće samo prema zakonima SAD-a.
EU bi trebala razmotriti i stvaranje mogućnosti za uvođenje sekundarnih sankcija protiv finansijskih institucija u trećim zemljama koje pomažu Rusiji u izbjegavanju sankcija EU. Ovo bi odražavalo novu ovlast OFAC49 koja omogućava SAD da stave stranu finansijsku instituciju pod sankcije, jer je uključena u finansiranje ili plaćanje trgovinskih transakcija. Ovo bi mogao postati najefikasniji način za zaustavljanje takvih transakcija, kao što je pokazao efekat nedavne prijetnje SAD-a da će primjeniti ovo ovlaštenje na kineski sektor finansijskih usluga.
Dugoročno gledano, pri donošenju odluka o licenciranju izvoza i/ili ulaganja kritičnih tehnologija prema mogućim novim zakonima o ekonomskoj sigurnosti, podrška ruskim ratnim naporima bi trebala postati važan faktor koji treba uzeti u obzir pri utvrđivanju da li postoji značajan rizik za nacionalnu sigurnost.
Evropskim i američkim donositeljima odluka moraju biti jasno da će dodatne liste ili sankcije privremeno zbližiti Kinu i Rusiju. Međutim, usklađenost između dvije zemlje je prisutna i rast će, bez obzira na takve odluke. Ali nakon dvije godine neuspjeha u uvjeravanju Pekinga da ograniči izvoz nesmrtonosne opreme u Rusiju, vrijeme je da se promijeni pristup u Evropi i preduzmu mjere koje mogu napraviti razliku.  
Vrijeme je ključno za okončanje rata u Evropi. Kako bi obnovila mir i stabilnost u Evropi, EU ne može priuštiti da dodatno oklijeva kako da prekine podršku Kine ruskim ratnim naporima kroz opremu dvostruke namjene. To mora učiniti zajedno sa svojim najbližim partnerima.
 
 
ZAKLJUČAK  
 
Opsežna analiza koja pokazuje usklađeno djelovanje i saradnju Kine i Rusije na svjetskoj sceni, sa ciljem uspostavljanja novog, multipolarnog svjetskog poretka, kojim se želi prekinuti „dominacija“ (kako to Kina i Rusija nazivaju“ Zapada u odnosu na ostatak svijeta. Analiza je ponudila niz argumenata na opasnosti koje prijete svijetu, a naročito Evropi, od sve usklađenijeg djelovanja Kine i Rusije na svjetskoj sceni.  
Analiza nizom argumenata potkrijepljuje stav da jačanje saradnje Kine i Rusije na svim poljima (političkom, ekonomskom pa i vojnom) predstavlja ponjaprije sigurnosnu prijetnju za Evropu, ali i zapadne demokratije.  
Također, ukazuje na potencijalne mjere i rješenja kako bi se umanjila prijetnja za sigurnost Evrope koju predstavlja „prijateljstvo bez granica“ Kine i Rusije.  
U zemljama Zapadnog Balkana, aktuelne vlasti, zaokupljene dnevnopolitičkim djelovanjem ne pridaju dovoljno pažnje, niti razmišljaju o strateškim odgovorima na prijetnju koju usklađivanje kinesko-ruskih odnosa predstavlja za zemlje pojedinačno, ali i region u cjelini.