Uska grla na alternativnim pravcima za izvoz ukrajinskog žita
Ruska invazija primorala je Ukrajinu da preusmeri izvoz žitarica, jer je njenih šest glavnih crnomorskih luka i dalje pod blokadom. Zastoj je ostavio milione u povećanom riziku od gladovanja. Razgovara se o dogovoru koji bi omogućio nastavak izvoza, ali će možda proći mjeseci dok se luke ponovo ne otvore.
"Ovo morate shvatiti kao logistički lanac, a ima toliko slabih karika", kaže kapetan Botond Szalma. U njegovoj kancelariji u Budimpešti, na stolu je karta Crnog mora, rijeke Dunav i čitavog istočnog krila Evrope, od Poljske do Turske.
On je kapetan treće generacije broad, njegov djed i otac su prevozili žito Dunavom.
"Pokušavamo nadoknaditi 30 godina katastrofalnog zanemarivanja željezničke infrastrukture u cijeloj regiji, uključujući Mađarsku", kaže kapetan Szalma, koji je i izvršni potpredsjednik Federacije nacionalnih udruženja brodskih brokera i agenata (Fonasba).
Ovi problemi, od nedostatka skladišta do neadekvatnog transporta, sada se još jače osjećaju sa nastavkom ruske blokade.
Ukrajina je jedan od najvećih svjetskih proizvođača žitarica. Otkako je Rusija izvršila invaziju na zemlju u februaru 2022. godine, morali su se pronaći novi načini da Ukrajina izveze 20 miliona tona pšenice preostale od žetve 2021. i očekivanih 60 miliona tona ovogodišnje žetve.
Između Ukrajine i njenih pet zapadnih susjeda - Poljske, Slovačke, Mađarske, Rumunije i Moldavije postoji 12 željezničkih prelaza za teretne vozove. Prva logistička noćna mora je prebacivanje vagona ili njihovih tereta sa širokog kolosijeka - širine 1.524 mm, koji se koristio u bivšem Sovjetskom Savezu - na uži evropski kolosijek - širine 1.432 mm.
Dotrajali kolosijeci, nedostatak vagona, dizalica, pokretnih traka i obučenog osoblja čine sliku kompletnijom.
Mnoga toga što proizilazi iz ovih nedostataka smanjuje protok robe, a stručnjaci kažu da će željeznički koridori biti dovoljni da se u svijet izveze samo jedna trećina, u najboljem slučaju, ukrajinske hrane, nešto što prijeti da gurne milione ljudi u nesigurnost kada je u pitanju snabdijevanje hranom.
Oblak kukuruzne prašine obavija vagone, radnike i usamljeni suncokret pored pruge u fini film bijelog praha u Eperjeskeu, blizu Zahonija na mađarsko-ukrajinskoj granici. Blok voz od 30 vagona iz Ukrajine ide naprijed. Svaki vagon sadrži 70 tona ukrajinskog kukuruza, namijenjenog farmerima u Italiji, za ishranu krava.
Nakon provjere kvaliteta, teret se istovara iz vagona, jednog po jednog, u rupu ispod kolosijeka. Zatim se preuzima pokretnom trakom, da bi se prebacio u mađarske vagone na paralelnom kolosijeku. Cijeli proces traje nekoliko sati. Ovdje ima kapaciteta samo za četiri voza dnevno, za prelazak preko željezničkog mosta i povratak po još hrane.
Ipak, količina žitarica koja se ovim putem prebacuje je već deset puta veća od predratnog perioda.
"Imamo 3.500 klijenata koji imaju dosta žitarica za izvoz", kaže Denis Mararenko iz ukrajinske trgovačke kompanije Agrosem, koji nadgleda pretovar. "Postoji mnogo uskih grla tokom utovara... pokušavamo uspostaviti jedan veliki lanac snabdijevanja. Nemamo drugu opciju."
On zahvaljuje Mađarima što su omogućili ovoliki izvoz.
Takmičenje u Konstanci
Na Comvex terminalu velike dubokomorske luke u Konstanci u Rumuniji, ječam iz Srbije i Rumunije spušta se u utrobu Pretty Sighta, broda od 30.000 tona registrianog na Maršalovim ostrvima.
Za 24 sata bit će ukrcano 17.000 tona, što je otprilike polovina kapaciteta brodova, za Tunis. Pleva sa žita se raznosi svuda, poput ljetnje snježne oluje. Dokovi ovde rade danonoćno, kanališući žito, ne samo iz Ukrajine, već iz cijele Centralne Evrope.
Konstanca je najveća luka na cijelom Crnom moru, koja isporučuje 65 miliona tona godišnje, duplo više čak i od Odese. Problem je u tome što je luka u protekloj deceniji bila razvijena kao glavni izlaz za rumunsko, bugarsko, srpsko, mađarsko i slovačko žito na svjetska tržišta. Oni se sada nadmeću za prostor u zoni doka, čak i dok se novcem Rumunije i EU pokušava povećati kapacitet luke.
„Brzina je sve,“ kaže Viorel Panait, direktor Comvexa i predsjednik Poslovnog udruženja luke Konstanca. Od početka rata, njegova kompanija je uložila četiri miliona eura, kaže on, uglavnom u nove transportere, i udvostručila promet na 70.000 tona dnevno.
Od 12 miliona tona žitarica koje je ove godine otpremljeno iz Konstance, samo 1,2 miliona tona je ukrajinsko.
Ali ne radi se samo o žitu. Ukrajina, također, treba izvoziti svoje minerale, kaže Panait.
"Očekujemo i željeznu rudu. Ako ne uspijemo, iduće godine će se udvostručiti troškovi frižidera u narodnim kuhinjama", kaže Panait.
Oko 40 posto robe koja stiže u Konstancu dolazi baržama duž rijeke Dunav. Ostatak se dovozi željeznicom i cestom. Ali ukrajinske riječne luke, Reni i Ismail, su preopterećene. Izgrađeni su za lokalni riječni transport, a dugačak red kamiona vodi nazad od rijeke, duboko u Ukrajinu.
Baržama je potrebno 36 sati da putuju 250 km uz Dunav do Černavode, a zatim niz kanal do Konstance. Kada je voda visoka, barža može prevesti 1.800 tona. Ali niska voda u rijeci, za koju se okrivljuju klimatske promjene, znači da ne mogu napuniti svaku do oko 1.300 tona.
Šta ako se rat završi ili Turska bude posredovala u sporazumu između Rusije i Ukrajine o ponovnom otvaranju Odese i drugih luka? Koliko bi vremena trebalo da se nastavi potpuni transport iz Ukrajine, preko Crnog mora posutog minama, i obnove transportni koridori?
Najoptimističnija prognoza kaže da bi za sve to trebali šest mjeseci. Neki drugi kažu godinu dana ili više.