Ushićenje i uznemirenost: Kako Rusi reagiraju na činjenicu da je rat stigao do njihovih domova

Rat koji je pokrenuo Vladimir Putin u potpunosti je ušao na teritoriju Rusije. Ne govorimo samo o probojima zasebnih subverzivnih grupa u pogranična područja, već i o redovnom granatiranju ruskih gradova. Tako je 30. maja izvršen najmasovniji napad dronova na Moskvu. Ministarstvo odbrane Rusije saopćilo je da je lansirano ukupno osam dronova, od kojih su tri pala na stambene zgrade, piše Jamestown Foundation.
Danima traje granatiranje pograničnog grada Šebekino u Belgorodskoj oblasti. Kako prenose mediji, u gradu neprestano eksplodiraju granate, ima požara, problema sa strujom i vodom. Ruske vlasti su bile prisiljene početi evakuaciju stanovništva iz Šebekina u druga naselja. Ostala pogranična područja, također, su izložena svakodnevnom granatiranju, što rezultira žrtvama među civilima.
U trenutku kada retorika glavnih ruskih snaga sigurnosti postaje sve žešća i prijeteća, a vojska, suprotno očiglednom, uvjerava stanovništvo da je „specijalna operacija“ uspješna, propagandisti se pokušavaju pohvaliti da „nema panike među ruskim stanovništvom." Prema njihovim riječima, Zapad je razočaran što su Rusi "bili u stanju ostati hladni".
Sociolozi lojalni Kremlju smatraju da razlozi relativne smirenosti stanovništva leže u vjeri u rusku protivvazdušnu odbranu i uvjerenju da su napadi sporadični te da na njih ne treba obraćati pažnju. Istina, čak i oni priznaju da se "i dalje osjeća zabrinutost za ono što se dešava" i predviđaju "porast anksioznosti zbog situacije" uz zadržavanje "stabilne javne pozadine" u cjelini.
Nezavisni ruski politikolozi se slažu da među Rusima još nema masovne panike, ali je povezuju ne sa "vjerom u protivvazdušnu odbranu", već s nedostatkom empatije. Tako poznati ruski politički analitičar Vladimir Pastuhov primjećuje da većina Rusa, iz regiona koji nisu direktno zahvaćeni ratom, reagiraju na granatiranje ruskih gradova na potpuno isti način kao što su reagivali na granatiranje ukrajinskih gradova svih ovih mjeseci – sa potpunom ravnodušnosti i nedostatkom saosjećanja. 
Još jedan analitičar, Ivan Preobraženski, saglasan je sa njim, ističući da je među  Rusima prisutna ne samo ravnodušnost, već i likovanje u odnosu na žrtve. Prema njegovim rečima, to se posebno manifestovalo kod Rusa iz nićih slojeva u odnosu na "dobrostojeće" Moskovljane, zatim - kod stanovnika Podmoskovlja u odnosu na stanovnike glavnog grada, i na kraju , od strane većine Rusa u odnosu na bogate stanovnike Rubljovke.
Kako god bilo, jaz između ratom zahvaćenih regija i "prosperitetnih" regiona se širi svakim danom. Prema tvrdnjama nezavisnih novinara, Šebekino je već nekoliko dana pod stalnim granatiranjem, razaranja u gradu su velika, a lokalno stanovništvo je u podrumima. Istovremeno, stanovnici su ogorčeni što Kremlj i federalni mediji ignoriraju ono što se dešava.
Početkom juna, kada je ulaz u grad zatvoren, a evakuacija poprimila masovni karakter, razbijena je informativna blokada, a federalni mediji počeli su  izvještavati o tome šta se dešava u Šebekinu. Međutim, ni te informacije ne oslikavaju u potpunosti stalno stanje u gradu. Ako pogledate najveći gradski Telegram kanal "Šepot Šebekino", može se vidj eti da su sve vijesti iz grada iz peioda krajem maja - početkom juna isključivo vijesti sa fronta. Oni se tiču redoslijeda evakuacije, zaštite od pljačkaša, pravila ponašanja u odgovoru na granatiranje, ograničenja kretanja i tako dalje. Ovo je u oštroj suprotnosti sa informacijama iz "mirnih" gradova koji nastavljaju živjeti normalnim životom. 
Ovakva ekstremna atomizacija društva, sa jedne strane, onemogućava „ujedinjavanje oko jedne zastave“, čemu se Kremlj tako nada, ali sa druge strane zapravo smanjuje nivo panike među stanovništvom. Međutim, čak i sa ovkvim stanjem može se primijetiti rast nepovjerenja stanovništva prema vlasti. Indikativno je da se takvo nezadovoljstvo može naći i u radikalno-patriotskim publikacijama, naprimjer, u komentarima pod tzv. "Sažecima SVO-a", koje po pravilu gledaju najpolitiziranije pristalice rata. 
Sasvim je logično da među komentatorima sažetaka ima mnogo pristalica „tvrdog odgovora“ Ukrajini, ali istovremeno raste broj pritužbi da „ljudi i dalje trpe“, a vlasti ništa ne čine da ih zaštite. Slična osjećanja vide se i u komentarima čitatelja na sajtu Vojne revije – uz oštre izjave na račun vojske, „neodgovornost i nesposobnost” vlasti i direktne pritužbe da „sadašnja varvarska vlast nije u stanju zaštititi državu”.
Takva reakcija izgleda sasvim prirodno, s obzirom na to da se Putinov režim dugi niz godina oslanjao na infantilizam ruske većine i njenu sklonost da pravo donošenja bilo kakvih odluka delegira vlastima. I sami prokremljanski sociolozi primjećuju da „društvo teži delegiranju ne samo ovlaštenja, nego i odgovornosti za ono što se dešava rukovodstvu zemlje“. U ovom slučaju, ne treba čuditi što stanovništvo odgovornost za granatiranje ruskih gradova pripisuje ne samo Ukrajini, kako propaganda želi, već i svojim vlastima.

Redovno izlaganje Jevgenija Prigožina, koji nemilosrdno kritizira korupciju i nesposobnost vojne komande, doprinosi sličnim osjećanjima. Vlasnik privatne vojske "Wagner" za sada pokušava izbjeći direktnu kritiku "vrhovnog komandanta", međutim, ako se današnji trendovi nastave, prije ili kasnije takve kritike će se javiti i iz radikalno-patriotskog segmenta društva, kao i od apolitične većine.