Unutar skrivenog logora Kremlja za mučenje Ukrajinaca u Bjelorusiji

Ruska vojska je državno preduzeće u Bjelorusiji pretvorila u "filtracioni" logor, gdje su mučeni ukrajinski vojnici i civili - uključujući maloljetnike, otkrila je istraga ukrajinskog biroa Radija Sloboda.

Istražni projekat je precizirao lokaciju u državnom vlasništvu u gradu Naroulia, Gomeljska oblast, na jugoistoku Bjelorusije. Nalazi otkrivaju da je lokacija služila i kao postrojenje za filtriranje i mučilište za ukrajinske ratne zarobljenike i civile, koje su zarobile ruske trupe tokom okupacije Kijevske oblasti u proljeće 2022. godine.

Od početka ruske invazije u punom obimu, Bjelorusija je igrala složenu ulogu u ratu, djelujući kao ključni saveznik Rusiji u različitim aspektima.

U februaru 2022. godine, ruske trupe su koristile Bjelorusiju kao lansirnu platformu za napade na Ukrajinu, uključujući pokušaj napada na Kijev. Uprkos negiranju učešća bjeloruskih trupa, predsjednik Bejlorusije Aleksandar Lukašenko je dozvolio ruskim snagama da organiziraju vježbe na bjeloruskom tlu prije invazije i nastavio je podržavati Moskvu ključnom logističkom podrškom tokom cijelog rata.

Osim što je pružio ključnu podršku invaziji, Minsk je stacionirao bjeloruske trupe u blizini granice kao demonstraciju sile kojom želi obuzdati ukrajinske snage. U maju 2023. godine Lukašenko je, također, dao zeleno svjetlo za raspoređivanje ruskog taktičkog nuklearnog oružja na bjeloruskom tlu, potez kojim se želi upozoriti Zapad da ne pomaže obrani Ukrajine povećanjem nuklearnih uloga.

Uprkos tome što je uvučena u ruske ratne zločine, Bjelorusija i dalje nije klasificirana kao agresor prema međunarodnom pravu i još uvijek drži otvorena diplomatska vrata sa Kijevom, što Ukrajina koristi kako bi olakšala razmjenu zarobljenika i repatrijaciju svojih građana deportiranih iz Rusije.

Međutim, otkriće logora za filtriranje na samoj granici moglo bi pomaknuti ravnotežu i razotkriti ionako nesigurni status quo.

Komora za mučenje na vratima Černobila

Nakon što je izbila velika invazija, ukrajinski novinari i aktivisti za ljudska prava izvijestili su da su dobili svjedočanstva o "filtracionom" kampu u Naruliji, gdje su ruske trupe navodno držale vojnike i civile.

Postojanje objekta prvi put je potvrđeno zajedničkom istragom projekta Šeme u saradnji sa Bjeloruskim istražnim centrom (BIC), Radio Slobodna Evropa, The Reckoning Project i hakerskom grupom Cyberpartisans, istraživanjem po satelitskim snimcima, propagandnim video zapisima, svjedočenjima pritvorenika i hakovanih podataka.

 

Dokazi su potvrdili lokaciju kampa u Naruliji, gradu udaljenom 25 kilometara od ukrajinske granice i skoro 70 kilometara od nuklearne elektrane u Černobilju – dio zone isključenja koje su ruske snage duboko probile na svom početnom napredovanju prema Kijevu u februaru 2022. godine.

Položaj lokacije u blizini nenaseljenog područja u kojem je zabranjeno kretanje omogućio je ruskim snagama da prebace ukrajinske civile preko granica bez međunarodnog nadzora. Istražni tim sugerira da su stotine možda prošle kroz njega prije nego što je napušten sredinom 2022. godine, ubrzo nakon što su se ruske trupe povukle iz sjeverne Ukrajine.

Izvještaj otkriva da je tačka filtracije postavljena u bivšem industrijskom kompleksu u vlasništvu bjeloruskog državnog preduzeća i pod nadzorom Lukašenkovog Vijeća ministara, što ukazuje na odobrenje iz Minska.

Industrijski kompleks pretvorio se u filtracioni kamp

Prema nalazima, objekat je prenamijenjen za filtraciju – neregulirani proces procjene lojalnosti lokalnog stanovništva okupatorskom režimu, taktiku koju ruske trupe primjenjuju na okupiranim teritorijama Ukrajine.

Brojni izvještaji ističu da proces filtracije često uključuje proizvoljno zatvaranje, mučenje i prisilne nestanke, što izaziva široku osudu UN-a, Amnesty Internationala, kao i vlada SAD-a i Kanade.

Ukrajinski zagovornici ljudskih prava opisuju logor Narulija kao jedan od najsurovijih u postupanju prema zatvorenicima, gdje se zatočenici suočavaju sa ispitivanjem, fizičkim premlaćivanjem i sistematskim ponižavanjem.

Operacije logora uključivale su proizvoljno zatvaranje i mučenje ukrajinskih ratnih zarobljenika i civila, uključujući maloljetnike. Zatočenici su, također, prikazani u propagandnim video snimcima koji su emitirani na ruskoj državnoj televiziji i korišteni kao oruđe u psihološkom ratu.

Satelitski snimci i svjedočenja bivših zatočenika otkrivaju da je objekat postavljen na teritoriji državnog preduzeća Pripjatski Alliance u ulici Komsomolskaja.

„Bilo je kao napuštena zgrada velike farme“, rekao je Vladislav Jahodinski, bivši civilni zatočenik koji je tamo odveden kao maloljetnik.

Vojni zatvorenik Bohdan Lisenko, koji je zarobljen u martu 2022. godine, opisao je pritvorski centar kao „poljoprivredno dobro – bivšu zadrugu ili bazu traktora“.

“Kada su me iznijeli na nosilima, tamo sam vidio mnogo traktora. Zgrade u kojima smo bili smješteni su bile velike betonske prostorije koje su služile za skladištenje”, rekao je Lisenko.

Istraga je otkrila da su ruske snage koristile više bjeloruskih državnih objekata u Naruliji, uključujući parking na Državnom koledžu Narulija, u kojem se nalazila poljska bolnica i prostorije Autobusnog parka br. 2, dijela državnog transportnog preduzeća, gdje su stacionirali svoju vojnu opremu.

Iza ruske strategije "talačke diplomatije"

Prema riječima Irine Badanove, eksperta iz grupe za koordinaciju oslobađanja zatvorenika pri Generalštabu Oružanih snaga Ukrajine, u logoru je "najgore zlostavljanje izvršeno nad civilnim taocima".

 

Istražna grupa koja stoji iza otkrića logora napominje da je Narovija prvenstveno korištena za zatvaranje civila zarobljenih tokom ruske okupacije Kijevske oblasti.

Uprkos međunarodnom humanitarnom pravu koje zabranjuje uzimanje civila za taoce, ruske trupe su sistematski otimale i mučile osobe osumnjičene za lojalnost Ukrajini, smatrajući ih prijetnjama okupacionom režimu.

Filtriranje je prvenstveno usmjereno na vladine službenike, proukrajinske volontere, aktiviste, novinare i druge koji izražavaju proukrajinske stavove, što često rezultira prisilnim nestancima ili pogubljenjima.

Osim toga, Rusija iskorištava uzimanje talaca kao dio svoje opsežne „talačke diplomatije“, koristeći zarobljenike da pregovaraju o povoljnim uslovima ili vrše pritisak na Kijev i njegove saveznike. Aktivisti za ljudska prava napominju da su logori za filtriranje ključni za širi sistem ratnih zločina Kremlja, koji olakšavaju deportaciju ukrajinskih civila u Rusiju i guše lokalni otpor.

Ukrajinski glavni tužilac Andrij Kostin tvrdi da su vlasti otkrile više 160 lokacija koje Kremlj koristi za nezakonito zatvaranje i mučenje ukrajinskih talaca.

Unutar filtracionog kampa Narulija

Bivši zatočenici svjedoče o teškim uslovima u filtracionom logoru, uključujući neuhranjenost, loše sanitarne uslove, nedostatak medicinske njege, premlaćivanje, mučenje i ponižavajuće postupanje, poput skidanja do gola tokom procesa filtracije.

“Tamo su civili dobijali batine. Mislim, čuli smo stalno vrištanje”, rekao je Bohdan Lisenko, ukrajinski vojnik koji je odveden u Naruliju nakon zarobljavanja u martu 2022. godine.

Ruske trupe su držale i maloljetnike u objektu, uključujući braću Jahodinski iz sela Orane u Kijevskoj oblasti, koje se nalazi oko 45 kilometara od bjeloruske granice.

Prema riječima njihove majke Larise Jahodinske, ruski vojnici su zarobili njene sinove tokom okupacije sjeverne Kijevske oblasti u martu 2022. godine. Braća su uhapšena dok su prelazila ruski kontrolni punkt i natjerana u oklopni transporter uz prijetnju oružjem.

“Nazvali su nas saboterima i odveli. Doveli su nas u Černobil, gdje su nas tukli. Istog dana su nas prevezli u Naruliju u Bjelorusiji”, prisjeća se jedan od njih.

Mlađi sin Vladislav je bio maloljetan kada je odveden. On se prisjeća da su ga žestoko tukli u logoru i kaže da su njegovom starijem bratu slomljena rebra od batinanja bejzbol palicom.

Međutim, slučaj braće Jahodinski nije usamljen ni po obimu ni po ozbiljnosti. Istražitelji procjenjuju da su ruske snage odvele stotine ukrajinskih civila u Naruliju.

 

 

Pravni stručnjaci projekta The Reckoning, koji istražuje ruske ratne zločine u Ukrajini, naglašavaju da prisilno premještanje civila iz okupiranih područja krši član 49. Četvrte Ženevske konvencije. Međunarodno pravo, također, zabranjuje držanje zarobljenih vojnika u zajedničkim objektima s civilima.

Katerina Raševska, pravnica u Regionalnom centru za ljudska prava, ističe da bi sistematičnost i obim deportacija iz Rusije mogli opravdati prekvalifikaciju.

“Deportacija je ratni zločin, ali s obzirom na razmjere i sistematičnost, ako postane politika, može se smatrati i zločinom protiv čovječnosti”, naglašava Raševska.

Iako Lukašenko odbacuje umiješanost Bjelorusije u ruske ratne zločine, advokati tvrde da pomaganje Kremlju u nezakonitim pritvaranjima i deportacijama čini Minsk saučesnikom u međunarodnim zločinima.

Julija Polehina, pravnica Grupe za ljudska prava Sich, slaže se da bi Bjelorusija trebala biti odgovorna za slučaj Narulija, navodeći da ovakvi filtracioni logori ne mogu raditi bez odobrenja države.

“Kada se ljudi tuku, muče i uskraćuje im se medicinska pomoć – to je ratni zločin. A to se ne može dogoditi bez saglasnosti vlasti”, rekla je Polehina.

Ona tvrdi da krivično djelo poprima potpuno novi nivo težine, s obzirom da su u objektu bili zatočeni i maloljetnici.

„Da li je Lukašenko odgovoran za ovo? Sigurna sam da jeste”, dodala je Polehina.

Ukrajinske vlasti dokumentovale su najmanje 2.219 slučajeva deportacije ukrajinske djece u Bjelorusiju. Prema ukrajinskom centru za ljudska prava ZMINA, Lukašenkova vlada pomogla je da se uspostavi najmanje 18 kampova za deportovane ukrajinske maloljetnike, često provodeći deportacije i prevaspitavanje kao humanitarne napore, koje vode nevladine organizacije pod kontrolom države.

Proračunato mučenje napreduje na planu Rusije, kažu advokati

Slučaj Narulija samo je jedan dio slagalice u sistematskom mučenju ukrajinskih civila od strane ruskih vlasti, koje se odvija na okupiranim teritorijama i mjestima zatočenja u Rusiji.

Prema riječima glavnog tužioca Kostina, više od 3.800 civilnih zarobljenika i 2.200 ukrajinskih ratnih zarobljenika zvanično je dokumentovano kao žrtve torture i nečovječnog postupanja. Međutim, Kostin navodi da stvarni razmjer torture može daleko premašiti ove brojke.

„Do 90 posto svih vraćenih ratnih zarobljenika izjavilo je da su bili podvrgnuti mučenju u ruskim zatvorima... Ovo je oštro kršenje treće Ženevske konvencije, čiji je potpisnik Moskva“, kaže Kostin.

Danielle Bell, koja vodi Posmatračku misiju UN-a za ljudska prava u Ukrajini, potvrđuje ove nalaze:

“To je najgore što sam vidio u svojoj 20-godišnjoj karijeri, kada sam boravio u posjeti zatvorenicima u ime UN-a. Mučenje je široko rasprostranjeno i sistematično. 95 posto ukrajinskih ratnih zarobljenika je mučeno i to predstavlja ratni zločin”, kaže predstavnik UN-a.

 

Ukrajinski ratni zarobljenici su izvijestili o teškim premlaćivanjima, strujnim udarima, lišavanju sna i napadima pasa. Mnogi su, također, pretrpjeli lažna pogubljenja i prijetnje smrću dok su izgladnjivani i uskraćivani su im medicinska njega i osnovne potrepštine.

Erik Møse, predsjedavajući Ukrajinske istražne komisije, ističe pojavu sistematskog seksualnog nasilja nad zatvorenicima muškaraca, dodajući sistematskoj upotrebi silovanja kao oružja rata protiv žena na teritorijama koje je okupirala Rusija.

“Skoro svaki od ukrajinskih zarobljenika sa kojima smo razgovarali opisao je kako su ih ruski vojnici ili zvaničnici mučili tokom zarobljeništva, koristeći ponovljena premlaćivanja, strujne udare, prijetnje pogubljenjem, dugotrajne položaje pod stresom i lažno pogubljenje. Više od polovine njih je bilo izloženo seksualnom nasilju”, dodaje Bell.

Međunarodno humanitarno pravo i zakon o ljudskim pravima strogo zabranjuje mučenje i sve oblike okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja – zabrana koja se primjenjuje u svim okolnostima, uključujući oružani sukob.

Ženevske konvencije definiraju torturu kao „tešku povredu“, eksplicitno zabranjujući sve oblike fizičkog ili psihičkog mučenja ili prisile prema zaštićenim osobama, uključujući civile i ratne zarobljenike.

Andrij Jusov, službenik ukrajinske odbrambene obavještajne službe, otkriva da Rusija provodi sistematski program mučenja protiv ratnih zarobljenika, uključujući namjerno obučavanje „specijalista za torturu“.

“U većini slučajeva nije se radilo o korištenju sile za izvlačenje informacija. Bilo je to namjerno mučenje osmišljeno da slomi nečiju volju, uništi njen identitet, ponizi njihovo dostojanstvo i natjera ih da napuste sve što cijene – ili da slome one oko sebe”, kaže Jusov.