Uništiti, u cijelosti ili djelomično | Da li Rusija čini genocid u Ukrajini?

Ivan Vyhivskyi, šef Nacionalne policije, rekao je da Kijev istražuje više od 100.000 slučajeva ratnih zločina koje su počinile ruske trupe u Ukrajini. Među njima su neki od najstrašnijih zločina – namjerno ubistvo, mučenje i silovanje civila te otmice ukrajinske djece.

Dobro je dokumentovano pogubljenje ukrajinskih ratnih zarobljenika od strane ruske vojske, kao čitav spektar drugih zločina.

Rusija je prešla dug put u pokušaju da uništi ukrajinski jezik, kulturu i državnost, a državna propaganda u zemlji stavlja naglasak na „preodgoj“ Ukrajinaca da postanu Rusi.

Redovna tema ruske propagande je potreba da se "izbriše ukrajinska nacija" i ubijanje onih koji ne pristaju da postanu Rusi.

Novi istraživački dokumentarac Kyiv Independenta "Uništi, u cjelini ili djelomično" pokušava odgovoriti na pitanje – da li ruske akcije u Ukrajini predstavljaju genocid?

Tri renomirana stručnjaka govore o  temi genocida:  

 

William A. Schabas, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Middlesex

Eugene Finkel, profesor međunarodnih poslova na Univerzitetu Johns Hopkins

Dmitro Koval, vanredni profesor međunarodnog prava na Akademiji Kijev-Mohilja u Ukrajini.

 

Da li masovna ubistva civila koja je počinila ruska vojska u Ukrajini predstavljaju genocid?

Finkel kaže da su ga ubistva u Buči i drugim gradovima na sjeveru Ukrajine uvjerila da se dešava genocid.

"Ono što se dešavalo u Buči i drugim mjestima bilo je namjerno granatiranje ljudi koje bismo smatrali Ukrajincima. Ne etnički nego nacionalno", kaže Finkel.

"Aktivisti, državni zvaničnici, veterani, pa čak i jednostavno ljudi koji su govorili ukrajinski ili koji su se smatrali patriotama. Bilo je dokaza o spiskovima ubistava, da su ruski vojnici išli od kuće do kuće tražeći ljude. Dakle, to nije bio neki pijani, vojnik sa prstom na okidaču. To je bilo unaprijed isplanirano i namjerno”, dodaje Finkel.

Schabas ističe da su masovna ubistva civila ključna za razumijevanje da li se genocid događa. Ali on je i dalje skeptičan da li je u Ukrajini dostignut prag da se masovno ubistvo nazove genocidom.

"Dakle, razvoj krize nije ojačao argument da se genocid dešava", kaže Shabas.

 

Ukrajinski naučnik Koval se ne slaže sa Shabasom.

Najveći dio ruskog nasilja događa se na okupiranim teritorijama koje su nedostupne Ukrajini i nezavisnim istražiteljima, kaže Koval.

"Oslobađanjem više teritorija, oslobađanjem Mariupolja, otkrivat ćemo sve strašnije potvrde da se tamo zaista odvijala genocidna kampanja", kaže Koval.

„Stoga, možemo se složiti sa gospodinom Schabasom da nemamo mnogo informacija o ovoj rastućoj dinamici ubistava. Istovremeno, moramo shvatiti da jednostavno nemamo pristup teritorijama na kojima će se ta dinamika jasno pokazati“, dodaje Koval.

Da li su ubistva zapravo glavni kriterijum za identifikaciju genocida?

Konvencija UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, poznata kao Ženevska konvencija i Rimski statut, definiraju genocid kao djela počinjena sa namjerom da se u cijelosti ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa.

Djela su ubijanje, nanošenje teških tjelesnih ili psihičkih ozljeda, nanošenje uslova smišljenih da dovedu do fizičkog uništenja, izricanje mjera za sprečavanje rađanja i prisilno premještanje djece iz grupe u drugu grupu.

"Od pet načina izvršenja genocida opisanih u Konvenciji UN-a i Rimskom statutu, ubistvo je samo jedan od njih. Ostala četiri nisu vezana za ubijanje. I tako, u smislu kako su Konvencija i Rimski statut formulirani, nije sasvim ispravno fokusirati se isključivo na ubijanje“, kaže Koval.

"Kada se napravi određena šteta, ili se stvore uslovi, ili dođe do deportacije, to na kraju vodi fizičkom uništenju. Naprimjer, fizičko uništenje (može biti) krajnji cilj, ali prvo (oni) žele da deportuju djecu kako  grupa ne može nastaviti da postoji“, objašnjava Koval.

Sa druge strane, Schabas se ne poziva samo na pravnu definiciju genocida, već i na sudsku praksu, koja teži da ima mnogo uži pogled na genocide.  

"Ubistvo je, iako je samo jedno od pet kažnjivih djela, očigledno najvažnije", kaže Schabas.

"U nedostatku ubijanja velikog broja, vrlo je teško zaključiti o namjeri da se grupa fizički uništi. Konvencija o genocidu govori o uništenju grupe. Ali sudska praksa, odnosno, međunarodni sudovi i tribunali koji su primijenili svi su zauzeli stav da to zahtijeva fizičko uništenje grupe", dodaje Schabas.

Da li se prisilno premještanje desetina hiljada ukrajinske djece u Rusiju smatra činom genocida?

Prema mišljenju Finkela, da.

"Prebacivanje djece je mnogo jači dokaz genocida od ubijanja civila. Nema vojnog objašnjenja", kaže Finkel.

"Nema strateškog cilja da se hiljade i hiljade malih Ukrajinaca oduzme od njihovih porodica i da se natjeraju da postanu Rusi protiv svoje volje. To se radi samo sa namjerom da ih natjeramo da ne budu Ukrajinci i da postanu Rusi", dodaje Finkel.

 

Profesor Schabas još jednom ukazuje na sudsku praksu i ne slaže se.

"Djeca se ne istrebljuju. Cijela teorija je da djeca koja se prebacuju iz jedne grupe u drugu gube identitet grupe; ona se asimiliraju u grupu u koju su prebačena. I tako je to na neki način nespojivo uz uslov da je namjera da se grupa fizički uništi. Sudovi do sada nisu pravili izuzetak od tog zahtjeva. Slučaj prisilnog premeštanja nikada nije procesuiran, zapravo, od strane međunarodnog suda", kaže Schabas.

Koval kaže da slučajeve Ukrajine ne treba posmatrati kroz prizmu postojeće sudske prakse.

"Zaista, sudska praksa nas tjera da vjerujemo da genocid mora biti usmjeren na fizičko uništenje. Međutim, ova sudska praksa je formirana na osnovu konkretnih slučajeva, kao što su Ruanda i Srebrenica. U drugim kontekstima, sudovi mogu imati nijansiraniji pristup za procjenu situacije."

Šta je osim počinjenih djela potrebno učiniti da bi se dokazao genocid?

Sva tri naučnika se slažu – s obzirom na formulaciju Konvencije UN-a i Rimskog statuta, najvažniji dokaz je namjera da se ukrajinska nacija uništi u cijelosti ili djelomično.

"Čak i ako ubijete jednu ili dvije osobe, ako se može nedvosmisleno dokazati da je postojala namjera da se uništi grupa, počinjen je genocid", kaže Schabas.

"Poteškoća u dokazivanju genocida rijetko je u dokazivanju da postoje elementi koji upućuju na genocidnu namjeru. Imamo ih. Imamo ih u slučaju ponašanja ruskih snaga i ruskih agenata u Ukrajini i van Ukrajine. Ali zato što su oni u osnovi zaključci, zaključci koje donosimo na osnovu činjenica, na osnovu ponašanja, moraju biti toliko uvjerljivi da možemo eliminirati svako drugo moguće objašnjenje", dodaje Schabas.

 

"Svakako, propagandne i rasističke, provokativne izjave dokaz su genocidne namjere. Ali, generalno gledano, sudovi nisu bili voljni da im pridaju preveliki značaj. Nije lako razlikovati mržnju, zločine govora mržnje i zločine genocida. namjeru. Ali može li to pružiti dokaze o genocidnoj namjeri? Da, zaista, moglo bi", kaže Schabas.

Zahtjev da se dokaže genocidna namjera nedvosmisleno postavlja ljestvicu vrlo visoko i čini genocid teško dokazanim na sudu. Međutim, profesor Finkel smatra da tu namjeru jasno pokazuju ruska propaganda i izjave ruskih zvaničnika.

 

"U slučaju ruskog nasilja, iznenadio sam se da su to skoro reklamirali. Vrlo su otvoreni po pitanju svoje namjere da unište Ukrajince kao grupu, da unište Ukrajinu, da rusificiraju ljude, da ubiju milione i da potpuno promijene njihov identitet. I dolazi iz različitih izvora. Na primjer, državni mediji, gdje sve što se govori i emituje država odobrava i strogo kontroliše“, kaže Finkel.

 

“Pogledajte državne medije, pogledate šta govore državni zvaničnici koji određuju sigurnosnu politiku i imat ćete više nego dovoljno za rad. Tako da mislim da u ovom slučaju utvrđivanje namjere uopće neće biti problem. "

 

S obzirom na to koliko je teško dokazati genocid, trebaju li Ukrajinci to uopće pokušati?

Za profesora Schabasa, rasprava o tome da li Rusija čini genocid u Ukrajini je na neki način kontraproduktivna.

 

"Mislim da se mnogo energije troši na svađu oko toga da li je nešto genocid ili nije. Dok nema mnogo svađe oko počinjenja ratnih zločina. Ovo je jednostavno. Ima mnogo dokaza o njima, a ovo neće dovesti do velikih debata. I isto, mislim, za zločine protiv čovječnosti. Tako da u tom smislu (razgovori o genocidu) postaju na neki način smetnja", kaže on.

 

Profesor Finkel se slaže da je teško dokazati genocid na sudu, pa bi možda bilo razumnije da se tužilaštvo pomiri sa drugim optužbama.

Koval insistira da je potrebno koristiti izraz "genocid" da bi se u potpunosti objasnio rat koji Rusija vodi u Ukrajini.

 

"Genocid je najprikladniji termin da objasni motive Ruske Federacije, motive pojedinih lidera Ruske Federacije i da objasni kako se sadašnji sukob uklapa u lanac istorijskih događaja. To jest, kada želimo da shvatimo šta razlozi su stradanja Ukrajine od strane ruske države i predstavnika ruske države, moramo koristiti izraz 'genocid' da ispričamo ovu priču."